Osloboditi tržišne mehanizme i potpuno se otvoriti prema investicijama

Gospodarstvo EU-A, pa tako i hrvatsko, nakon vanjskog šoka kao posljedica pandemije bolesti COVID-19 u 2020. godini i snažnog pada ekonomskih aktivnosti, početkom 2022. godine doživjelo je još jedan vanjski šok - nagli rasti cijena fosilnih goriva kao posljedice agresije Rusije na Ukrajinu - podsjeća ekonomski analitičar dr. sc. Damir Novotny, prof. stručnih studija iz Zagreba, te dodaje:

- Unatoč najavama ruskih političkih vođa da će se "Europa smrzavati" zbog smanjivanja isporuka (jeftinog) ruskog plina, to se nije dogodilo. Unija je u relativno kratkom roku otvorila nove dobavne pravce - i pokrenula energetsku tranziciju prema obnovljivim izvorima energije. Nagli oporavak u 2021. godini, nakon pada ekonomskih aktivnosti u 2020. (koji je imao tipičan "V" oblik ekonomske krize) i ruska agresija, odnosno kratkoročno višestruko povećavanje cijena plina, uz očekivanja da će se "Europa smrzavati", izazvali su rast cijena energije i snažnu inflaciju u 2022. i 2023. godini, kakvu nismo vidjeli desetljećima. Europska središnja banka reagirala je klasičnim antiinflacijskih mjerama koje su krajem 2023. godine počele djelovati. Kamatne stope su u kratkom roku višestruko porasle, što je na većini europskih tržišta izazvalo pad potražnje i usporavanje ekonomskih aktivnosti te u konačnici zaustavljanje rasta cijena. Stopa inflacije u europodručju je u veljači 2024. pala na 2,6 %, vrlo blizu ciljanih 2 % godišnje. Usporavanje rasta cijena, kao rezultata antiinflacijskih mjera ECB-A, izazvalo je pad ekonomskih aktivnosti u europodručju (20 zemalja članica EU-A), ali nikako ne duboku ekonomsku krizu. Europska komisija, štoviše, prognozira za 2024. i 2025. godine ekonomski rast od 1,5 %.

STANJE NIKAD BOLJE

▼ Kako su reagirale vlade pojedinih zemalja, članica Europske unije...?

- Vlade zemalja članica EU-A različito su odgovorile svojim politikama - neke su horizontalno intervenirale iz proračuna (napunjenih inflacijom), neke su intervenirale spuštanjem poreza na energiju i druge ključne proizvode dnevne potrošnje i vertikalnim socijalnim mjerama prema najugroženijim skupinama u društvu. Hrvatska Vlada izabrala je politiku snažne horizontalne proračunske intervencije na cijene i plaće u javnom sektoru, što je rezultiralo rastom potrošnje kućanstava i ukupne domaće potražnje, nezabilježenim u novijoj hrvatskoj ekonomskoj povijesti. Posljedica ovih intervencija iz proračuna je rast BDP-A koji dolazi iz potražnje kućanstava. Intenzivno korištenje europskih fondova i započete investicije u javnom sektoru također su imali svoj utjecaj na ukupnu domaću potražnju te na rast BDP-A. Vlada je tako svojim proračunskim intervencijama izazvala rast BDP-A u 2023. godini koji će se nastaviti i narednih godina, zbog inercije realizacije kapitalnih projekata. Međutim, ovaj rast BDP-A, najviši u europodručju, ima svoje naličje. Prvo, inflacija u siječnju 2024. u Hrvatskoj je iznosila 4,8 %, mnogo više od prosjeka europodručja, što je prema uvjerenju ovog autora neposredna posljedica Vladinih neselektivnih proračunskih intervencija. Drugo, svaki rast BDP-A načelno je dobar, ali nije uvijek dobar za stvaranje kvalitetnih radnih mjesta, koja su Hrvatskoj potrebna za zadržavanje obrazovanih ljudi. Naime, ulaganja europskog novca u javne projekte neće imati učinke na stvaranje dobro plaćenih, već će se kreirati slabo, niže plaćena radna mjesta, koja će zahtijevati novi val imigracije nekvalificiranih radnika i u konačnici neće imati dugoročne strukturne učinke na hrvatsku ekonomiju. ▼ Uzimajući sve faktore u obzir, koliko sadašnje dobro ekonomsko i gospodarsko stanje u RH proizlazi i iz odgovornog upravljanja krizom od strane države (državne intervencije), odnosno uspješnog provođenja Vladinih mjera, pa i pojedinih reformi, uključujući i održavanje financijske stabilnosti, smanjivanja poreznih opterećenja, korištenje EU fondova...? - Hrvatska je ekonomija, uistinu, danas u najboljem stanju u svojoj povijesti. To je posljedica prije svega konvergencijskih učinaka nakon ulaska u članstvo EU-A, ulaska u europodručje i priljeva europskih fondova. Vladine fiskalne intervencije ostvaruju kratkoročne učinke, pozitivne za rast BDP-A iz domaće potrošnje, ali ne dugoročno održive. Hrvatska će, što Vlada i sama najavljuje, za nekoliko godina dosegnuti razinu razvijenosti iznad 75 % prosjeka EU-A, što će automatizmom mehanizma ravnomjernog regionalnog razvitka (kojim se potiču regije koje su niže razvijene od te razine prosjeka razvijenosti EU-A) smanjiti dotjecanje potpora iz EU fondova. S druge strane, potrošnja kućanstava se ne može beskonačno poticati fiskalnim mjerama i podizanjem plaća u javnom sektoru, u pravilu daleko iznad rasta produktivnosti. Hrvatskoj kritično nedostaju investicije u prerađivačkoj industriji (industriji 4.0) i privatnom sektoru u cjelini kako bi se stvorile nove, na međunarodnom tržištu konkurentne i dugoročno održive ekonomske strukture. Hrvatska se, pojednostavljeno, ne može reducirati na Jadransku Hrvatsku i javni sektor.

RAST BLAGOSTANJA

▼ Jedno naizgled laičko pitanje: Zašto rast BDP-A ne prati u većoj mjeri i rast standarda naših građana? Nije li to u neku ruku kontradiktorno - imamo dobre ekonomske, gospodarske pokazatelje, koje, međutim, ne prati u dostatnoj mjeri rast standarda stanovništva i s obzirom na životne troškove, poskupljenja...? Ili da obrnemo pitanje - znači li zamjetan rast BDP-A ujedno i nagovještaj rasta standarda građana, pojednostavljeno rečeno?

- Rast blagostanja (standarda) u Hrvatskoj nije regionalno i sektorski ravnomjerno raspoređen. Jadranska Hrvatska je postala razvijenija od Sjeverne i Panonske Hrvatske, što nikada u povijesti nije bila. To je neposredna posljedica sustavnog poreznog poticanja turističkih djelatnosti (turizam u Hrvatskoj je postao svojevrsna porezna oaza i dobio status "strateške grane") i slabog razvoja prerađivačke industrije. Rast blagostanja građana može biti jedino rezultat podizanja otvaranja kvalitetnih radnih mjesta i povećavanja produktivnosti rada, te tržišne raspodjele novostvorene vrijednosti (nikako ne političke preraspodjele) kao što je to slučaj primjerice u Sloveniji i Češkoj. Hrvatska uz Bugarsku ima najnižu produktivnost rada u EU, dok najvišu ima Irska, dakle zemlja u koju odlaze hrvatski građani u potrazi za višim nagradama za njihov rad.

Ubrzavanje ekonomskih aktivnosti, uz obuzdavanje inflacije, u sljedećim će godinama nedvojbeno povećavati ukupno blagostanje u Hrvatskoj, ali ne svima i ne jednako. Umirovljenici s nedovoljno radnog staža i dalje će mati relativno niske mirovine, zanimanja iz prošlosti za kojima ne postoji dovoljna potražnja na tržištu rada također neće znatnije osjetiti (relativno blagi) ekonomski rast u doglednoj budućnosti. Vladine intervencije, naizgled paradoksalno, imaju učinke na rast BDP-A i rast proračunskih prihoda, ali ne i na ukupan rast produktivnosti i blagostanja. Novostvorena vrijednost (vrlo slično kao u samoupravnom socijalizmu) nije dovoljno velika za zadovoljavanje očekivanja većina hrvatskih građana. Drugim riječima, izlaz je u oslobađanju tržišnih mehanizama i potpunom otvaranju prema investicijama, nikako ne u nastavku stalnih vladinih intervencija i miješanja u tržišne odnose.

▼ Mogu li se takvi pozitivni trendovi ekonomskog i gospodarskog rasta zadržati i u ovoj, 2024. godini, i o čemu to ponajviše ovisi, koji su i kakvi izazovi u razdoblju do kraja godine? Recesiju smo izbjegli, inflacija se spustila u prihvatljive okvire, plaće rastu, potrošnja također, kao i investicije... pa, se ukupno uzevši, čini da nam na razini države sve ide u prilog... Može li to potrajati, takav ekonomski, razvojni optimizam? Vaš završni komentar?

- Hrvatska će ekonomija u sljedećim godinama nastaviti s približavanjem prema razvijenim područjima srednje i zapadne Europe. Jednostavno, nije moguće dugoročno ostati nerazvijen u okruženju najrazvijenijih regija na svijetu, poput Austrije, sjeverne Italije i južne Njemačke. Očekivani pozitivni ekonomski trendovi iz ovih će se regija u sljedećim godinama ubrzano prelijevati na malo hrvatsko tržište. Hrvatska će se nastaviti ekonomski razvijati, ali ne brzinom koju njezini građani očekuju ni brzinom koju, primjerice, ostvaruje susjedna Slovenija.

Glavne prepreke u dinamici približavanja hrvatskog gospodarstva prema najrazvijenijim dijelovima EU-A mogu biti samo Vladine politike suprotne tržišnoj orijentaciji, silne Vladine intervencije koje stvaraju nove neravnoteže, odlaganje provođenja strukturnih promjena, manjak radne snage i odljev talenata.

KORIST OD OECD-A

▼ I još jedno važno pitanje: Hrvatska je na korak do ulaska u OECD - Organizaciju za europsku suradnju i razvoj. S ekonomskog, gospodarskog, investicijskog i općenito razvojnog polazišta, što ulazak u OECD zapravo znači za RH, koje su prednosti?

- Pristupanje članstvu OECD-A, osim vanjsko-političkih učinaka, neće imati veće učinke na hrvatsko gospodarstvo ni na podizanje ocjena bonitetnih agencija. Koristi za vlade u zemljama članica OECD-A mogu se ostvariti od usporedbe vlastitih politika i najbolje prakse te tražiti unutar ove organizacije odgovarajuće odgovore na svakodnevna vanjska i unutrašnjopolitička pitanja. (D.J.) ■