HRVOJE STOJIĆ: Nastaviti porezno rasterećenje rada te rezanje parafiskalnih nameta

dana prije, što je nesumnjivo posljedica recesijskih kretanja u zemljama članicama EU-A s kojima ostvarujemo najveći dio robne razmjene, a posebno u Njemačkoj.

GENERATORI RASTA

Najizraženiji generator gospodarskog rasta ipak je bio intenzivan rast osobne potrošnje koja je u posljednjem kvartalu 2023. bila čak 5,3 % veća u odnosu prema istom razdoblju prethodne godine. Rast osobne potrošnje najvećim dijelom je rezultat porasta plaća i doznaka iz inozemstva. Znatno manjim dijelom na ovoj su porast utjecali još uvijek velika količina novca koja se nalazi u rukama kućanstava, a rezultat je prisilne štednje koja je nastala u pandemijskom razdoblju, te izraženo potrošačko kreditiranje. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS) prosječne neto plaće su u desetogodišnjem razdoblju (2012. - 2022.) porasle čak za 44 %. Međutim, ovaj porast ne odražava porast produktivnosti, već se prije svega mora promatrati kao posljedica kako gospodarskog postkriznog oporavka, tako i nedostatka radne snage u Hrvatskoj. Jedinstveno europsko tržište donijelo je uz ostale slobode na kojima je utemeljeno i slobodu kretanja rada. Ova je sloboda za Hrvatsku pak označila udar na tržište rada jer je veliki broj Hrvata u potrazi za bolje plaćenim radnim mjestima otišao iz Hrvatske. To je, posljedično, rezultiralo manjkom ponude rada na tržištu rada. Nastalu neravnotežu između ponude i potražnje na tom tržištu pokušalo se riješiti kako uvozom jeftine radne snage iz dalekih zemalja (Indija, Nepal i Filipini), tako i porastom cijene rada, tj. porastom plaća. Ove aktivnosti, međutim, nisu dale željene rezultate. Uvezena jeftina radna snaga samo je djelomično mogla udovoljiti potrebama tržišta rada.

Porast plaća, s druge strane, imao je dvojake učinke na gospodarstvo. Preko porasta osobne potrošnje porast plaća generirao je gospodarski rast. Štoviše, to je djelovanje bilo i ojačano porastom doznaka iz inozemstva koje dolaze od velikog broja ljudi koji su se iselili iz Hrvatske. Istodobno, porast plaća proinflatorno je djelovao jer su poslodavci trošak tog porasta prevaljivali u cijene svojih proizvoda. Tome treba dodati da je na daljnji porast cijena djelovao i veliki broj drugih činitelja, što se je sve odrazilo na smanjenje konkurentnosti na međunarodnim tržištima.

Kao treći, ali, po jačini djelovanja na gospodarski rast, znatno manje izraženi generator su investicije, koje su na godišnjoj razini porasle za 6 %. Ovaj porast, iako je zadovoljavajući, još je uvijek daleko od onoga koji je prisutan kod većine usporedivih zemalja. Tome treba dodati i činjenicu da se uglavnom radi o javnim investicijama koje se najvećim dijelom financiraju novcem iz fondova EU-A, kao i o njihovoj usmjerenosti prema turizmu, trgovini i prometnoj infrastrukturi. Ulaganja u industrijsku i poljoprivrednu proizvodnju izostaju i štoviše se može konstatirati da proizvodnja u ova dva važna gospodarska sektora stagnira ili pak opada.

VRIJEME TRAJANJA

Nakon što smo odgovorili na pitanje koji su to najvažniji generatori gospodarskog razvoja Hrvatske, potrebno je odgovoriti i na drugo pitanje, koliko će ovaj rast trajati. U davanju odgovora na ovo pitanje možemo poći od procjene koju su dali eksperti Svjetske banke u posljednjem izvješću po kojoj će pod pretpostavkom očekivanog smanu

⬤ S obzirom na procijenjen ispodprosječni rast produktivnosti po satu od 2024.-2028. od 1,9% (prosjek CEE regije 2,6%), dizajneri ekonomskih politika moraju “baciti sve karte” na jačanje konkurentnosti privatnih tvrtki izvan financijskog sektora. Unutarnju devalvaciju treba nastaviti kroz smanjenje ukupnog poreznog opterećenja i ukidanje i/ili smanjenje parafiskalnih nameta uz supstituciju poreza na srednje i više plaće porezima na rentu, širenje porezne baze te pojednostavljenje poreznog sustava. Iako je porezni klin na osobni dohodak ispod prosjeka EU-A, valja primijetiti da je isti na bruto plaćama višima od 2,200 eura među najvišima u strukturno sličnoj CEE regiji pa je zbog jedne od najnižih stopa aktivnosti i zaposlenosti stanovništva za Hrvatsku opravdanije hrabrije smanjenje poreza na rad, prema preporukama OECD-A za kreiranje održivih i kvalitetnih radnih mjesta. HUP se zalaže za smanjenje razlike cijena energenata za poduzeća te kućanstva u sklopu budućeg dizajna tržišta električne energije - u korist konkurentnosti hrvatskih poduzeća.

Daljnje otvaranje domaćeg tržišta električne energije uz razvoj konkurencije potaknuo bi ulaganja u inovacije na tržištu električne energije, umnožio projekte obnovljive energije, omogućilo niže cijene energenata te pouzdaniju i dostupniju opskrbu električnom energijom. Napokon, reforme na ponudbenoj strani ekonomije moraju biti fokusirane na daljnju fleksibilizaciju tržišta rada te tržišta proizvoda i usluga, usklađivanje potreba tržišta rada i obrazovanja uz ciljanu migracijsku politiku restrukturiranja državnih poduzeća, državne administracije te olakšavanja operativnih i financijskih uvjeta poslovanja. njenja inflacije te povoljnih kretanja na međunarodnim tržištima, stopa rasta BDP-A u Hrvatskoj u ovoj godini biti 2,5 %, odnosno 3 % u 2025. Međutim, predviđanja govore i o tome da bi u sljedeće dvije godine s trenutno čelne pozicije zemalja regije srednje Europe, gdje nas uvrštava Svjetska banka, Hrvatska mogla pasti na posljednje mjesto, odnosno da bi nas mogle preteći Poljska, Bugarska i Rumunjska. Ovakva predviđanja svakako nam sugeriraju nužnost preispitivanja postojećeg razvojnog modela i njegove dugoročne održivosti. Oslanjanje na turizam, veliku osobnu potrošnju iniciranu porastom plaća koji ne proizlazi iz porasta produktivnosti, smanjeni robni izvoz i slabija konkurentnost na međunarodnim tržištima te investicijska aktivnost uglavnom javnog sektora naslonjena na sredstva EU fondova, mogu kratkoročno osigurati održavanje postojeće, pa čak i omogućiti ostvarivanje i većih stopa rasta BDP-A te stvoriti optimizam da smo bolji od drugih. Međutim, dugoročno, ovakav model rasta nije održiv, i početni optimizam bi se vrlo brzo mogao pretvoriti u pesimizam, i to onoga momenta kada hrvatska ekonomija zbog njega počne stagnirati dok se druge ekonomije, koje sada stagniraju, počnu oporavljati i ubrzavati svoj gospodarski rast. Bez temeljitih strukturnih reformi, na što smo već i prije upozoravali, dugoročno održiv rast hrvatskog gospodarstva naprosto nije moguć. No slijedeći onu poznatu izreku velikog ekonomskog teoretičara J. M. Keynesa - "na dugi rok svi smo mrtvi", izgledno je da u ovoj, kao ni u sljedećoj godini u Hrvatskoj neće biti stagnacije. U ovoj izbornoj godini tome će itekako pridonijeti i Vladina darežljivost u dijeljenju proračunskog novca u cilju povećavanja potrošnje kućanstava bilo preko povećanja plaća, bilo preko raznih drugih poticaja. O tome, uostalom, već svjedočimo u javnom sektoru, gdje je došlo do porasta koeficijenata, odnosno plaća. U kontekstu priče o porastu hrvatskog BDP-A jedno od pitanja koje se standardno nameće je pitanje u kojoj je mjeri hrvatsko pučanstvo osjetilo to povećanje. Drugim riječima, dijeli li i ono radost Vlade zbog postignuća ovako visoke stope rasta u vrlo nepovoljnim uvjetima koji vladaju u okruženju. Pođemo li od toga da izravnu korist od turizma imaju samo oni koji su izravno uključeni u ovu djelatnost, te da su postojeće investicije takvog karaktera da ne otvaraju ona radna mjesta koja bi osiguravala ostanak mladih u Hrvatskoj, proizlazi da se porast BDP-A u hrvatskom pučanstvu najviše mogao osjetiti preko porasta potrošnje izazvane porastom plaća. U tom slučaju, porast stope rasta BDP-A nisu svi mogli osjetiti podjednako. Ovaj su porast mogli preko povećane potrošnje osjetiti pripadnici srednjeg i višeg dohodovnog razreda. Pripadnici nižeg dohodovnog razreda, tj. oni koji najveći dio svog raspoloživog dohotka troše na životne troškove, to nisu mogli. Ipak, potrebno je naglasiti da je kupovna moć u Hrvatskoj znatno povećana te da je četvrtinu manja od kupovne moći prosječnog stanovnika EU-A.

Je li u ovoj izuzetno povoljnoj situaciji u kojoj se Hrvatska trenutno nalazi moguće očekivati određene promjene na planu u PDV-A, ili preciznije njegovo sektorsko sniženje? U davanju odgovora na ovo pitanje treba poći od činjenice da je PDV nesocijalan porez te da je njegova glavna funkcija fiskalnog karaktera, tj. punjenje proračuna. Svako političko "igranje" s višestopnim PDVOM nije dalo dobre rezultate i krajnje negativno se odražavalo na njegovu proračunsku izdašnost. Prema tome, ako se zbog postizavanja raznih političkih ciljeva bude posezalo za drugim porezima kao što je porez na dohodak, ili za raznim oblicima javne potrošnje, PDV mora uvijek biti glavni izvor punjenja proračuna koji će uspješno nadoknaditi sve gubitka na prihodnoj strani proračuna. Stoga je teško očekivati da će doći do nekih znatnijih promjena na ovom planu, to više ima li se u vidu da su prihodi koji dolaze po osnovi PDV-A najznačajniji proračunski prihodi s udjelom od cca 20 % u BDP-U. No uvijek vrijedi ona - nikada ne reci nikada.

SPREMNI ZA OECD

Na kraju, spomenimo i još nešto što posebno uljepšava postojeću gospodarsku sliku Hrvatske. To su aktivnosti usmjerene primanju u članstvo Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD). OECD je osnovan 1961. kao ekskluzivni klub 38 zemalja, od kojih su danas 22 zemlje članice EU-A. OECD financiraju same zemlje članice, a na svojim sastancima raspravljaju, analiziraju i prognoziraju globalne probleme i moguće odgovore na njih predlažući zemljama vođenje konkretnih ekonomskih politika. Na određeni način OECD predstavlja neformalno tajništvo najvažnijih zemalja članica G7 i G20. Nakon ulaska u eurozonu i Schengen, ulazak u OECD za hrvatsku je Vladu posljednji vanjskopolitički cilj. Ostvariti ga nije ni najmanje jednostavno i u pristupnom procesu Hrvatska je do kraja 2023. imala usklađenu petinu instrumenata OECD-A. Osim s Hrvatskom, OECD je početkom 2022. otvorio pristupni postupak i s Bugarskom, Rumunjskom, Argentinom, Brazilom i Peruom. Pri tome važno je naglasiti da je upravo Hrvatska najdalje napredovala od svih navedenih zemalja jer je imala najviše rasprava pred odborima i najviše misija za utvrđivanje činjenica. Značenje toga je to veće ima li se u vidu da su Mađarska zbog slučaja MOL-A i Slovenija zbog arbitražnog postupka o razgraničenju, godinama blokirale hrvatski ulazak u OECD. Realna su očekivanja da će Hrvatska pristupni proces završiti do kraja 2025. da bimo početkom 2026. postali služeno članica OECD-A. Pristupanjem u članstvo Hrvatska dobiva veliki broj prednosti kako na pravnom tako i na gospodarskom planu. Na gospodarskom planu među najvažnije prednosti spadaju daljnje jačanje kreditnog rejtinga, korištenje znanja i ekspertiza stručnjaka OECD-A te uvid u javne politike, njihovo kreiranje i analizu učinkovitosti u praksi. ■

Najizraženiji generator gospodarskog rasta bio je intenzivan rast osobne potrošnje koja je u posljednjem kvartalu 2023. bila čak 5,3% veća u odnosu prema istom razdoblju prethodne godine...

Svako političko “igranje” s višestopnim PDV-OM nije dalo dobre rezultate i krajnje negativno se odražavalo na njegovu proračunsku izdašnost...