ZVIJEZDA JE ROĐENA

Večer koja je Luku Modrića lansirala među Kraljeve Hrvatska je igrala dobar nogomet, ali nije imala sreće. U skupini smo bili s kasnijim finalistima Španjolskom i Italijom

Euro 2012. u Poljskoj i Ukrajini stigao je za hrvatske nogometaše nakon četverogodišnje stanke sudjelovanja na završnim turnirima velikih natjecanja. Nismo se uspjeli plasirati na Svjetsko prvenstvo 2010. u Južnoj Africi, a nismo briljirali ni u kvalifikacijama za taj Euro. Mučili smo se u skupini s Grcima, Izraelom, Gruzijom, Latvijom i Maltom. U biti, prvog mjesta stajao nas je posve neočekivani poraz u Gruziji, a Grčku nismo uspjeli pobijediti. U Zagrebu je bilo 0:0, a u Pireju smo poraženi 2:0. Možda i ključnu pobjedu u tim kvalifikacijama ostvarili smo protiv Gruzije u Splitu u dramatičnim okolnostima. Još 15-ak minuta prije kraja "sinovi Kavkaza" su na Poljudu imali 1:0, a onda je Hrvatska u samo dvije minute pogodcima Mandžukića (76.) i Kalinića (78.) uspjela preokrenuti i ostaviti si nadu za proboj bar u dodatne kvalifikacije.

Slatka osveta Turcima

Na kraju je tako bilo. Grčka je završila prva i izborila izravni plasman, a mi smo morali u play-off, gdje nas je čekala - Turska. Oh, ne opet oni. Iako je prošlo više od tri godine od one bečke večeri na Euru 2008., demoni su još uvijek bili živi u našim glavama. Prvi od dva susreta doigravanja igran je u Istabulu, a Hrvatska je - briljirala.

Pregazili smo Turke kao plitak potok s čistih 3:0 i uzvrat na Maksimiru pretvorili u čistu formalnost. Tako smo ga i odradili. Bilo je 0:0, a Hrvatska se vratila na veliku scenu i usput bečko stradanje poslala u ropotarnicu povijesti. Osveta je bila slatka, što se ne može reći za ždrijeb

Eura jer smo dobili tešku skupinu u kojoj su opet bili aktualni europski, ali i svjetski prvaci Španjolci, te još Talijani i Republika Irska. Slaven Bilić odlično je pripremio taj Euro, ali opet su ti vražji detalji išli na našu štetu. Irce smo u Poznanu riješili lako (3:1), uz dva pogotka Mandžukića i jedan Jelavića. Slijedila je prva od dvije meč-lopte protiv Italije. Na istom stadionu u Poznanu završilo je bez pobjednika, 1:1. Italija je povela preko Pirla u finišu prvog poluvremena, a izjednačio je Mandžukić u 72. minuti. Velika se borba vodila na toj utakmici, a nakon nje uoči posljednjeg kola sve je bilo otvoreno. Mi i Španjolci imali smo po četiri boda, a Italija dva. Bili smo svjesni kako će Talijani svladati Republiku Irsku, samo je bilo pitanje s koliko pogodaka razlike, pa nam je protiv snažnih Španjolaca trebao bar jedan bod. Taj turnir bio je jedan od najmirnijih kada je naša reprezentacija u pitanju. Nije bilo nikakvih drama, nesreća ili kontroverzi. Slaven Bilić baš je bio sazreo kao izbornik, a i momčad se činila stabilnom i čvrstom. No izazov koji je ždrijeb stavio pred nas bio je golem. Uvjereni smo kako bi Hrvatska kroz neku samo malo lakšu skupinu prošla u nokaut-fazu bez problema, no sreća nam te godine baš i nije bila naklonjena.

Zvijezda je rođena

To se posebno odnosni na taj posljednji susret u skupini protiv Španjolske. Bože, kako li su bili jaki. Casillas na vratima, Ramos, Pique, Arbeola, Jordi Alba, Xavi, Iniesta, Xavi Alonso, Busquets, David Silva, Torres. Na klupi Fabregas, Navas, Llorente. Za promjenu igralo se u Gdansku, a Hrvatska je bila odlična. Nismo ustuknuli pred svjetskim i europskim prvacima, hrabro smo se nosili s njihovom "tika-takom", pa je prilika za pogotke bilo jako malo. Kako je vrijeme odmicalo, Hrvatska je postajala odlučnija jer vijesti iz Poznana gdje su igrale Italija i Republika Irska nisu nam išle na ruku. U 59. minuti Hrvatska je imala veliku priliku, koju je svojom glasovitom "vanjskom" Rakitiću priredio Modrić, no Raketa sa šest metara iskosa nije pogodio glavom, odnosno Casillas je odlično intervenirao. Morali smo otvoriti karte, Bilić je ubacio Jelavića i Perišića, Hrvatska je krenula po pobjedu, ali do nje nam nije dao ni njemački sudac Wolfgang Stark,

koji nas je oštetio za dva kaznena udarca, jedan nakon što je Ramos đonom pokosio Mandžukića, a drugi kada je Ćorluku bio očigledno povukao za dres Busquets. Stara priča, rekli bismo, kada su suci u pitanju. Na kraju u toj divovskoj borbi smo pokleknuli. Primili smo pogodak u 88. minuti, koji nam je zabio Jesus Navas na asistenciju Inieste, i to je bio naš kraj. Oprostili smo se od Eura, ali ukupan dojam uopće nije bio loš - dapače. Na kraju, Španjolska i Italija su dospjele do finala, što samo govori kakvu smo nesreću imali pri ždrijebu. Opet, na toj utakmici protiv Španjolske bilo je jasno - zvijezda je rođena. Luka Modrić odigrao je nevjerojatnu utakmicu, koja mu je, sigurni smo, bila presudna za prelazak iz Tottenhama u Real Madrid. To se dogodilo dva mjeseca poslije te godine, a još uvijek nam pred očima stoji slika kako su Xavi i Iniesta dugo nakon susreta razgovarali s Lukom na terenu. Valjda su ga pokušali nagovoriti na dolazak u Barcelonu. Te večeri u Gdansku Luki su se naklonila dva najveća svjetska veznjaka tog vremena, što samo govori kakvu je utakmicu odigrao. Trčao je i radio na terenu toliko da su ga u posljednjim minutama ščepali grčevi, a tako što ni prije, a ni poslije u njegovoj karijeri nismo imali prilike vidjeti.

Inače, taj Euro označio je kraj izborničke karijere Slavena Bilića, koji se na klupi zadržao punih šest godina. Bilić je sam odlučio odstupiti, a na kormilu ga je zamijenio Igor Štimac, koji je poveo Hrvatsku u kvalifikacije za SP 2014. u Brazilu. ■

Nakon Eura 2012. s hrvatske klupe se nakon šest godina povukao Slaven Bilić