Nije bilo do igre, nego do sreće. Nije nas htjela
EP 2016. obilježili huliganski ispadi dijela hrvatskih navijača i ispadanje u osmini finala od kasnijeg prvaka Portugala
Nakon nastupa na Euru 2012., kada se Slaven Bilić povukao s izborničke pozicije, slijedilo je turbulentno razdoblje za hrvatsku nogometnu reprezentaciju kada su izbornici u pitanju.
Kvalifikacije za SP 2014. u Brazilu započeo je Igor Štimac, koji je naslijedio Slavena Bilića. I krenuo je vrlo dobro. Jesenski i proljetni turnus odrađeni su "po špagi", a problemi su počeli u lipnju 2013., kada nas je u Zagrebu pobijedila Škotska. Problemi su se nastavili ujesen te godine, iako smo u rujnu remizirali sa Srbijom u Beogradu, za Štimac je koban bio listopad. Prvo je Belgija slavila na Maksimiru (2:1), a posljednji čavao u Štimčev izbornički lijes zabili su Škoti u Glasgowu pobijedivši nas sa 2:0. Štimac je smijenjen, a naslijedio ga je Niko Kovač, koji je odveo reprezentaciju do SP-A u Brazilu i krenuo u kvalifikacije za Euro 2016. Kovač je doživio gotovo istu sudbinu kao Štimac. Krenuo je dobro, jesen 2014. i proljeće 2015. bili su u redu, a lom se opet dogodio u lipanjskom turnusu.
Poljudska svastika i dolazak Čačića
Ovaj put on nije bio vezan uz rezultat, već uz teški incident u Splitu uoči susreta s Italijom. Tribine su bile prazne zbog kazne koju smo zaradili zbog navijačkih nereda. Već tada se sve više raspirivalo nezadovoljstvo dijela navijača naspram reprezentacije zbog velikog utjecaja Zdravka Mamića na događaje u našoj selekciji i oko nje. Izgubila se simbioza s navijačima, koja je dva i pol desetljeća bila pokretačka snaga Vatrenih. Velik incident dogodio se noć uoči utakmice, kada su neodogovrni pojedinci, želeći nanijeti konačnu štetu HNS-U, na travnjaku Poljuda nekakvom kiselinom nacrtali svastiku, koja se do početka susreta već jasno isticala. Utakmica s Italijom je odigrana i završila je 1:1, ali bilo je jasno kako su pred reprezentacijom neizvjesni dani. Presuda Kovaču kao izborniku stigla je u rujnu. Mršavi remi u Azerbajdžanu i poraz protiv Norveške u Oslu (2:0) bili su previše. Kovač je smijenjen, a na užas onih koji nisu bili ljubitelji lika i djela Zdravka Mamića, na izborničku poziciju postavljen je Ante Čačić. S njim na klupi Hrvatska je ostvarila pobjede u posljednja dva kvalifikacijska nastupa protiv Bugarske u Zagrebu, opet pred praznim tribinama (3:0), i u gostima kod Malte (1:0). Time smo osvojili drugo mjesto u skupini, iza Talijana, te se izravno plasirali na Euro u Francusku. Međutim, atmosfera nije bila dobra. Više oko negoli u samoj reprezentaciji jer Čačić je, ruku na srce, donio određeni svježi zrak u nju nakon čelične ruke kojom je vladao Kovač. Osjetilo se to na terenu, jer Hrvatska je proigrala i izgledala sasvim dobro. No nezadovljstvo dijela navijača bubrilo je poput kvasca, pa je u tom razdoblju lansirana ona ružna krilatica "Dabogda sve izgubili". Nije se u takvim okolnostima bilo lako spremati za Euro 2016., a reprezentacija je na taj turnir, što je za naše okolnosti bila posve nova situacija, ispraćena s malo pompe i očekivanja. A imali smo odličnu momčad, koju je, bez obzira na to tko što mislio o tome, Čačić u tom trenutku dobro vodio. Čekala nas je skupina u kojoj je opet bio aktualni europski prvak Španjolska. Dakle, samo na Euru u Austriji i Švicarskoj 2008. nismo bili u društvu aktualnog europskog prvaka u grupnoj fazi, a s nama su bile još Turska i Češka. Na startu na pariškom Parku prinčeva naši su "prinčevi" pogotkom Luke Modrića svladali Tursku. Tada se, jer atmosfera na tom klutnom stadionu bila je odlična, nije moglo naslutiti kakvu sabotažu našoj reprezentaciji spremaju hrvatski huligani. Drugi susret igrali smo u Saint-étienneu s Češkom. Sve je teklo dobro jer smo pogodcima Perišića i Rakitića imali sigurnih 2:0, Škoda je u 76. smanjio na 2:1, a desetak minuta poslije nastao je kaos.
Neredi i nesretan oproštaj
S tribine na kojoj su bili smješteni naši navijači krenuo je pirotehnički cirkus koji je za konačni cilj imao prekid utakmice. No huligani koji su ga izazvali nisu računali na žestok otpor koji su njihovu bolesnom naumu pružili pravi navijači Hrvatske. Cirkus se smirio, utakmica je nastavljena, a sve to je ostavilo traga na našim reprezentativcima, pa smo u 89. minuti skrivili kazneni udarac iz kojeg je Necid izjednačio. Ostali smo bez pobjede koja je bila džepu, ali o tome se najmanje pričalo. Krenuo je lov na izgrednike iz Saint-étiennea, pa se sljedećih dana više pričalo o uhićenjima i identifikaciji izgrednika negoli o samoj reprezentaciji, koju je čekala odlučujuća utakmica u skupini protiv Španjolske. Zbog događaja u Saint-étienneu na noge se digla doslovce cijela zemlja. Čak su se i umirovljeni hrvatski branitelji počeli organizirati i putovati u Francusku kako bi se spriječili daljnji incidenti. Poslije nije ih bilo, ali gorična će ostati zauvijek. I pitanje što se dogodilo s reprezentacijom koja je bila nacionalni ponos? Na terenu ona je to i dalje bila jer u Bordeauxu smo pobijedili Španjolsku (2:1), te se kao pobjednici skupine plasirali u osminu-finala. No rasplet ostalih skupina nam je kao jednog od četiri najbolje plasirana treća servirao Portugal s Cristianom Ronaldom. Definitivno najgore moguće, ali optimizma nije nedostajalo. Međutim, majstor defenzive, portugalski izbornik Fernando Santos, potpuno je "ugušio" Luku Modrića. Naš vođa nije imao nimalo prostora i zraka za organizaciju napada. I u takvim okolnostima bili smo daleko bolji protivnik, a statistika je otkrila fascinantan podatak. Na vrata Portugala pucali smo 17 puta, ali ni jedan od tih udaraca nije išao u okvir. S druge strane, Portugalci su pucali samo pet puta, dva su udarca išla u okvir, a jedan od njih bio je pogodak koji je odlučio utakmicu. Dogodilo se to u 117. minuti, kada je Quaresma jednu od rijetkih kontri Portugala pretvorio u pogodak. U napadu nakon toga pogodili smo vratnicu, a u 120. minuti Vida je imao priliku za izjednačenje, ali je njegov udarac otišao pokraj vrata. Bilo je to još jedno ispadanje s Eura koje nije bilo lako objasniti jer Hrvatska je bila puno bolja u toj utakmici, ali na tom turniru malo toga joj je išlo u prilog. Treba li uopće reći da su Portugalci poslije postali europski prvaci.
Bila je to samo još jedna u nizu nesretnih okolnosti koje su našu reprezentaciju pratile na Eurima. Imali smo za čime žaliti te 2016. isto kao i 1996., 2008. i 2012. Baš nas neće na tim europskim prvenstvima... ■