Baranjci srčano uz ŠNK Baranja-belje u lovu na prvo mjesto

Nogomet je u Belom Manastiru, ali i cijeloj Baranji, najpopularniji sport, koji okuplja mnoštvo mladih

''Baranja, Belje'' orilo se u subotu s istočne strane stadiona u belomanastirskom prigradskom naselju Šećerani.

Skupina od dvadesetak mladića, ''naoružanih'' zastavama i transparentima, zdušno je navijala za županijskog prvoligaša ŠNK Baranja-belje, koji je u okviru redovitog kola Prve županijske nogometne lige ugostio NK Motičinu. Iznenađenje je to bilo kako za domaće igrače tako i za inače malobrojnu publiku koja u ''privremenom sjedištu'' belomanastirskih nogometaša prati utakmice. Navijačka se skupina nazvala Baranjci i sigurno je da su toga subotnjeg poslijepodneva svima nazočnima osvježili inače tmuran dan, koji je završio kišom. Nogometaši Baranja-belja odužili su im se na najbolji način, preokrenuvši rezultat u svoju korist, ''inkasirajući'' pritom nova tri boda s kojima su se učvrstili na vrhu ljestvice. Nije baranjske navijače obeshrabrilo ni početno vodstvo gostiju. Bodrili su svoju momčad tijekom cijele utakmice, što je rezultiralo trima pogocima u suparničkoj mreži i konačnom pobjedom. Kompletna je momčad, zajedno s Upravom, na kraju utakmice pohitala na istočni dio stadiona kako bi pozdravila svoje navijače i s njima se fotografirala.

- Nema sumnje da nam navijači mnogo znače i nadamo se da će doći i na sljedeće utakmice - poručuju iz Baranja-belja, dodajući kako će Baranjci imati njihovu maksimalnu potporu.

Svojevrsni vođa navijača je Fran Ivković, inače kohortaš, koji već nekoliko godina odlazi na utakmice prvoligaša iz grada na Dravi.

- Nas nekolicina sreli smo se na kolodvoru prije dva-tri tjedna. U razgovoru smo se složili kako je svima tijekom vikenda prilično dosadno, pa smo odlučili organizirati navijačku skupinu. Okupili smo dečke, dogovorili se, i tako je sve počelo - priča Fran, naglašavajući kako se skupljaju kod njega u podrumu obiteljske kuće. Donijeli su tamo stol, stolice, televizor…, izradili transparent, osmislili navijačke pjesme i slično, a ubuduće će na utakmice nositi i bubanj. Zasad ih ima dvadesetak, većinom su iz Belog Manastira, a priključili su im se prijatelji iz Luča i Kneževa. Želja im je da se Baranja-belje plasira u viši stupanj natjecanja, a cijela ''šećeranska priča'' samo je uvertira za seobu na novi stadion, gdje bi se prve prvenstvene utakmice, dakako uz huk s tribina, trebale igrati tije