Grad od RH za Mimozu traži još 5 godina, zasad bez mišljenja o rušenju

Galić: Prošao je niz prilika za Mimozu, Grad treba gledati što može, želeći biti partner u traženju rješenja sa svima

Istek petogodišnjeg roka koji je RH dala Gradu Đakovu da zgradu Mimoza stavi u funkciju za općejavni sadržaj, a u kojem se to nije dogodilo pa bi ju trebalo vratiti državi, bio je među glavnim temama aktualca sjednice Gradskog vijeća u utorak. - Što će biti s Mimozom, hoće li Grad od države navodno, kako se čuje u javnosti, tražiti produžetak roka za nju, je li izvedivo staviti ju u funkciju ili rušiti? - pitala je Ljiljana Pološki-jurjević, HNS, na što je odgovorio zamjenik gradonačelnika Antun Galić, HDZ, podsjetivši na kronologiju događanja oko bivše upravne zgrade PIK-A, rekavši kako je i ona bila simbol njegove moći, u njegovo zlatno vrijeme kada je zapošljavao više od 3000 ljudi.

Bilo je pokušaja

- Vrijeme je to do Domovinskog rata, nakon čega idu gospodarske turbulencije i osipanje PIK-A na manje cjeline, a od Mimoze svi počinju dizati ruke. Ispred nje se prosvjeduje za skupljanje političkih bodova, no, realno, svi dižu ruke od nje, pa ju na ime potraživanja za nepodmirene obveze preuzima država. Bilo je nekih pokušaja da se za nju nađe rješenje, neću kriviti nikoga, no zgrada je opustošena, opljačkana, no ne znam zašto se tada na GV-U nije raspravljalo o tome - kaže Galić. Grad je mogao nastaviti, rekao je, "politiku sukoba", misleći na prethodnika Zorana Vinkovića koji je opetovano odbijao preuzeti Mimozu jer da bi ona za Grad bila bunar bez dna. Njegov pokušaj da sve administrativne službe u gradu, sa svih razina, prijeđu u Mimozu ostao je bez odjeka.

- Nismo htjeli nastaviti na isti način, pa je prihvaćena odluka Vlade da se Mimoza bez naknade da na upravljanje Gradu - kaže Galić.

U proteklih pet godina Grad je održavao zelenilo, postavio ogradu oko zgrade te od IGH tražio ispitivanje njezine statike, kada je ocijenjeno da ona nije narušena i da se može koristiti. Galić kaže kako je u međuvremenu bilo aktivnosti da se nađe rješenje, korisnici za Mimozu, poput onog da se u nju preseli Centar za socijalnu skrb, no on je financijski bio u mogućnosti skrbiti se o 1500, a zgrada ima 8000 m2.

- Bilo je još nekih aktivnosti, no bio je i COVID, kada je sve stalo. No, za prolivenim se mlijekom ne plače; Grad nije rekao da će sam rješavati njezinu sudbinu, nego kao legitimni partner sa svima koji vide rješenje za nju, a toga je stava i danas. Grad želi riješiti taj problem, i to zajednički sa svima koji vide rješenje za zgradu. No u ovom času nemamo odgovora hoće li biti (djelomičnog) rušenja zgrade - kaže Galić i dodaje da je Grad zatražio od RH još pet godina za Mimozu te da i država radi na tome. "Rekla je to i resorna državna tajnica", kaže Galić.

Problem svih

- Rekli ste da je Mimoza problem građana Đakova, a ja ne mislim tako, nego da je to problem prethodne vlasti, no krivi ste i vi i vertikala vlasti - rekao je Marko Berberović (Mladi za Đakovo). Galić mu je odgovorio da i dalje tvrdi da je Mimoza problem "nas Đakovčana".

– Kad se to moglo riješiti – tadašnji gradonačelnički kandidat Ante Raspudić to je mogao riješiti - nije se riješilo, pa je veleučilište otišlo u Viroviticu - dodao je vijećnik Tihomir Mihalj.

– Prošao je niz prilika za Mimozu, Grad treba gledati što može, želeći biti partner u traženju rješenja - odgovorio je Galić.

Ivana Francem, Za boje našega grada, podsjetila je da je 2020. donesena Strategija upravljanja imovinom Grada, da 2021., 2022. i 2023 nije donesen taj plan, a da 2024. jest, pa ju zanima tko odgovara za tri prethodne godine. Danko Kočiš, SDP, traži popis svih sklopljenih nagodbi Grada, posebno onih gdje je GUPOM predviđena gradnja infrastrukture. ■

Matilda

⬤ Matilda je ime koje dolazi u Hrvatsku s njemačkih područja, u kojima ima dva oblika. Ime je sastavljeno od dviju staronjemačkih riječi: macht

- sila, moć i hilta - bitka. U nas od Matilda dolaze inačice Matildica, Idica, Tilda...

⬤ Sv. Matilda rođena je 895. u grofovskoj obitelji u Saskoj. Bila je kći grofa Dietricha iz Wesfalije. Godine 909. udala se za vojvodu Henrika Ptičara, budućeg kralja Njemačke Henrika I. U braku je rodila petero djece i posvetila se djelima kršćanske ljubavi. Nakon muževe smrti 936. sinovi su se počeli sporiti za prijestolje, što ju je teško pogađalo. Po Njemačkoj je sagradila mnoge crkve i do smrti pomagala siromasima i potrebitima skrivajući svoj identitet. Umrla je 968. u samostanu u Eugerbenu u Westfaliji i pokopana je u dvorskoj kapeli uza svojega muža.