Priča jednako bolno oštra koliko i smiješna
Srodstvo sa “Stranputicom” proteže se izvan glumačke postave Giamattija
Komedija “The Holdovers” majstorska je melankoličnu priču s Paulom Giamattijem i Da’vine Joy Randolph, režirao ju je hvaljeni redatelj Alexander Payne, a prati drskog profesora u prestižnoj američkoj školi koji je prisiljen ostati na kampusu tijekom božićnih praznika kako bi čuvao šačicu učenika koji nemaju kamo otići.
Zimski praznici
Naposljetku uspostavi nevjerojatnu vezu s jednim od njih: oštećenim, pametnim izazivačem problema (debitant Dominic Sessa), kao i s glavnom kuharicom škole, koja je upravo izgubila sina u Vijetnamu (Da’vine Joy Randolph). Redatelj filma “Stranputica” Alexander Payne ponovno se ujedinjuje sa zvijezdom istoimenog filma u priči o božićnim praznicima i grupi učenika koji su ostavljeni u blagdansko vrijeme koja je jednako bolno oštra koliko i smiješna.
Čangrizavi, nepopularni učitelj Paul Hunham, bistar i direktan student Angus i Mary, glavna kuharica škole i nedavno ožalošćena majka, prisiljeni su provesti zimske praznike zajedno u inače praznoj elitnoj akademiji u američkoj regiji New England, u jednom sjajnom, gorko-slatkom povratku u klasičnu američku kinematografiju Alexandera Paynea 1970-ih. To je Payneov najbolji film od filma “Sideways” (“Stranputica”, 2004.), koji prikazuje izvrsnu Giamattijevu izvedbu tvrdoglavo nevoljenog i teškog čovjeka. Božićni film, zajedno s atmosferičnim
Oscar
OSVOJEN ZA SPOREDNU GLUMICU
i idiličnim scenama snijega i izborom živahnih “a cappella” školskih zbornih pjesama, govori o pronalaženju obitelji tamo gdje se najmanje nadate. Ali nemojte prilaziti filmu The Holdovers očekujući ugodnu i udobnu priču. Ispod površinskog sloja melankoličnog humora krije se ohrabrujuća oporost; oštri rub koji se suprotstavlja povremenom posrtanju prema sentimentalnosti. Srodstvo sa “Stranputicom” proteže se izvan glumačke postave Giamattija. Znakovito je da su i Paul u “The Holdovers” i Miles u “Stranputici” definirani onim što nisu učinili – obojica su opterećena projektima nenapisanih knjiga - kao i onime što su postigli u životu. Nedvojbeno trenutno ne postoji redatelj koji bolje razumije okvir razočaranja od Paynea. Njegovi likovi nastanjuju bogato nacrtane svjetove u kojima se naizgled sporedni detalji spajaju u prijekorni zbor, podsjetnik da je život mogao i trebao biti bolji. Paul je više-manje prihvatio činjenicu da ga ne vole ni studenti ni kolege profesori te je sagradio zid od knjiga i bodljikavih papirića iza kojih se može sakriti.
Retroosjećaj
Angusa, koji već tuguje zbog odsutnosti svojeg oca u životu, otkazivanje obećanog odmora na Saint Kittsu u posljednji trenutak s njegovom majkom i njezinim novim mužem duboko je ranilo – činjenica koju on pokušava i ne uspijeva sakriti iza adolescentnog sarkazma. Ali Maryna nevolja je najsirovija, nešto što Randolph briljantno bilježi u umornom dostojanstvu sporih, bolno namjernih pokreta njezina lika (ona je zaslužena dobitnica ovogodišnjeg Zlatnog globusa za najbolju sporednu glumicu i favorit za Oscara).
Mary je prihvatila posao kuhanja za privilegiranu bogatu djecu koja je gledaju s prijezirom zbog njezine rase i klase, kako bi njezin sin mogao pohađati školu. Ali dok su njegovi kolege koji su maturirali uplovili u sveučilišna mjesta, njezin je sin bio prisiljen služiti vojsku i ubijen je u Vijetnamu. Sada je svaki dan na poslu podsjetnik na ono što je izgubila, a mogućnost njezina prvog Božića bez djeteta paralizira je. Ne treba čuditi što svake večeri ublažava bol burbonom.
Ovo je Payneov prvi film iz nekog razdoblja, priča se odvija krajem 1970. i početkom 1971. – i on potpuno prihvaća to doba, s retroosjećajem u dizajnu i izgledu slike koja se koristi s vintage proizvodnim logotipima u početnim filmskim vizualima i tekstovima. Vrlo specifičan duh američke kinematografije 1970-ih i njezina filmskog stvaralaštva vođenog likovima vidljiv je posvuda, a ne samo u oštrom, sofisticiranom scenariju pisca Davida Hemingsona.
Ovo remek-djelo vraća nas tipovima filmova kakvi su nekada bili, vrlo zabavni, kritični, oštri i, što je najvažnije, s jasnom porukom. Film je bio nominiran u pet kategorija za nagradu Oscar uključujući za najbolji film, glavnu mušku ulogu (Paul Giamatti) i sporednu žensku ulogu (Da’vine Joy Randolph). Osvojio je samo jednog Oscara, i to za sporednu žensku ulogu. ■