Sporno je kada nemate što ponuditi osim napada na tuđi rad

uperizborna godina zahuktava se ne samo u Hrvatskoj nego i u mnogim zemljama diljem svijeta. Najuzbudljivije je dakako u SAD-U, gdje je Trump siguran u republikansku nominaciju, premda ne i u pobjedu nad Bidenom, a u Rusiji je sve po starom, Putin pobjeđuje bez ikakvih problema. Bit će zanimljivo i u Indiji, recimo, a izbori za EU parlament još su ipak nekako izvan zanimanja javnosti.

▼ Za komentar aktualne situacije oko superizborne godine zamolili smo izv. prof. dr. sc. Gabrijelu Kišiček, pročelnicu Odsjeka za fonetiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

- Definitivno je ovo politički burna godina i svima je jasno da živimo u turbulentnim vremenima. Nekima ta turbulentnost može izazvati tjeskobu, nesigurnost, čak i strah. I zato će građani birati one političare koji ih uspiju uvjeriti da će im omogućiti stabilnost, perspektivu i sigurnost. Mislim da će to biti smjer kojim će se voditi političari na izborima, kako kod nas tako i u svijetu.

Ono što je specifično za SAD, a s čime se slažu mnogi tamošnji analitičari, jest da su društvene podjele izraženije nego prije. Ne radi se samo o ideološkim razlikama republikanaca i demokrata, nego se praktično radi o sudaru svjetova, sukobu mentaliteta. Mislim da su te podjele toliko duboke da ih više neće izvući uobičajeni klišeji poput "svi smo mi Amerikanci". Ne želim zvučati pesimistično, ali tko god pobijedi u SAD-U u studenome, morat će mnogo truda uložiti u ujedinjavanje. A nisam sigurna koliko Biden ili Trump imaju retoričke snage uspjeti u tome.

Naravno, Rusija, koju spominjete, i Putin, koji će tamo vladati vjerojatno do smrti, Indija, koja je iznimno relevantna i utječe na odnos snaga u svijetu, pa i europski izbori koji nas čekaju u lipnju - sve to izazvat će politički overdose kod građana, a on može rezultirati i manjom izlaznošću na izbore. A to je, prema mom sudu, najlošiji scenarij. Mislim da bi populistički političari, kojih je sve više, trebali, umjesto da kontinuirano pozivaju na volju naroda, nekakve referendume i direktne demokracije, više truda uložiti u motiviranje birača da iziđu na izbore. Jer izbori su pravi trenutak da narod pokaže svoju volju.

CELEBRITY POLITIČARI

▼ Koliko politička retorika, komunikacijska propaganda i promocija "lika i djela" pojedinih lidera i opcija poprimaju nove razine u svekolikom ovodobnom društvu spektakla globalno umreženog i digitaliziranog svijeta, do prije nekoliko godina nezamislivih širina, visina i dubina, da se tako izrazim? Drugim riječima, koliko se politička retorika našeg vremena razlikuje od političke retorike, primjerice, 20. stoljeća, i u kojim i kakvim sve aspektima?

- Makar se čini paradoksalno, politička retorika nije se promijenila puno od početaka demokracije. Društvo se mijenja u tehnološkom i medijskom smislu i to, naravno, utječe na brzinu razmjena informacija, vidljivost i prisutnost političara. Ali dubinski nije se puno promijenilo. Retorički vješti govornici bit će percipirani kao vješti političari, lakše će pridobiti simpatije i povjerenje građana, odnosno, ono što je ključno - glas na izborima. Ne postoji aplikacija, platforma ili medij koji će retorički neuvjerljivom političaru pomoći da pobijedi na izborima.

Ono što jest drukčije u odnosu prema razdoblju od prije 50-ak godina jest ta konstantna prisutnost političara u javnome prostoru. Političari su postali celebrity osobe, pa onda politika i privlači sve veći broj onih koji su skloni spektaklima, performansima, estradizaciji. Berlusconi je pokrenuo trend, a Trump je danas najbolji predstavnik tog suvremenog političkog svijeta. Prošla su vremena dosadnih političara, koji će dobiti glas jer su percipirani kao mudri, stručni, vrijedni... Danas moraju imati još neku dodanu vrijednost. I tu je digitalizacija, posebice društvene mreže, najviše pridonijela stvaranju i otkrivanju te "dodatne vrijednosti" političara. Prikazivanju političara kao "uspješnih gospodarstvenika", "neumornih boraca protiv klimatskih promjena", "hrabrih zagovornika manjinskih prava" i slično. Osim toga, političke polemike više nisu rezervirane samo za organizirana sučeljavanja, parlamentarne rasprave i medijske nastupe. Nekada davno predsjednički pretendenti Lincoln i Douglas putovali su saveznim državama Amerike kako bi se sučelili pred građanima. Nixon i Kennedy otvorili su novu eru - televizijska sučeljavanja. A danas? Polemike nisu ograničene ni prostorom ni vremenom. Cijeli svijet postao je politička arena zahvaljujući društvenim mrežama.

OBRANA OD NAPADA

▼ Da se iz svijeta vratimo na domaći teren. Koliko su u širem komunikacijskom kontekstu hrvatske stranke svjesne modernih digitalnih vremena ili još žive u analognom dobu, bar neke, ako ne sve? Predizborno oglašavanje, propaganda, promocija na internetu/ društvenim mrežama - prate li se trendovi ili je kod nas sve to mršavo u odnosu prema SAD-U, primjerice?

- Pa ako usporedite Hrvatsku i SAD s Trumpom, koji je za sebe rekao da je Hemingway u 140 znakova, aludirajući na vlastitu aktivnost na Twitteru, sada X-u, rekla bih da malo zaostajemo. Ali, s druge strane, imate Mislava Kolakušića, koji sjedi u EU Parlamentu zahvaljujući upravo aktivnom korištenju društvenim mrežama. Mislim da mi još uvijek nemamo Krležu u 140 znakova, ali imamo brojne političare koji su prisutniji, više se o njima zna, imaju veći doseg i pristup publici upravo zato što se koriste društvenim mrežama. Smatram kako je stranačka logistika obrnuto proporcionalna prisutnosti na društvenim mrežama. Ako znate da imate sigurno mjesto u Saboru zahvaljujući stranačkoj pripadnosti i visokom mjestu na izbornoj listi, ne trebate se pretjerano truditi oko promocije na društvenim mrežama. Što vam je stranačko zaleđe slabije, to je jača samopromocija. Doduše, ono čemu se čudim jest i neinventivnost političara na društvenim mrežama. Vrlo često se cijeli njihov sadržaj odnosi na prenošenje nastupa u tradicionalnim medijima. Intervju s televizije prenosi se na Instagramu. Tu, mislim, naši političari kaskaju za trendovima.

Iako se često s izrugivanjem ili omalovažavanjem govori o takozvanim influencerima, to je, po mom sudu, ozbiljan posao. Jako je puno vremena, energije, promišljanja i kreativnosti potrebno da se napravi kvalitetan sadržaj za društvene mreže. Oni koji su u tome dobri od toga mogu i dobro živjeti. Političari, ako su već krenuli putem estradizacije i celebity kulture, trebali bi onda svladati i taj aspekt. Ili bar formirati tim koji bi se za njih time bavio. Ako se želi politički profitirati od tehnologije, nije dovoljno samo biti prisutan. Potrebno je ponuditi kvalitetan sadržaj. Copy paste u bilo kojem obliku komunikacije neće izazvati željeni efekt.

▼ Još malo o predizbornoj retorici. Što u širem komunikacijskom kontekstu očekivati u idućih mjesec-dva do izbora? Već sada je retorika bučna i žestoka, no koliko takvi javni istupi, krcati uvredama, prozivanjima, isključivosti i netransparentnosti, mogu donijeti neke opipljive rezultate, oporbi prije svega? Sudeći prema nedavnom intervjuu Plenkovića za HTV, HDZ kani u kampanji biti pristojniji, s naglaskom na uspjesima Vlade, mjerama pomoći, rastu plaća, mirovina, kontroli cijena energenata itd...?

- Nisam sigurna koliko će se HDZ držati tog načela pristojnosti. I u prethodnim kampanjama obećavali su da će biti afirmativni, a na kraju se žestoko obračunavali pod opravdanjem "obrane od napada". Mislim da to nije ništa neuobičajeno u kampanjama. Najave pristojnosti potpuno su nepotrebne jer su teško ostvarive, pa samo stvaraju dojam neispunjenoga obećanja. Nije sporno da se politički oponenti upuštaju u rasprave, čak i žestoke. Nije sporno nii da se nastoje međusobno diskreditirati, upozoriti na nedosljednosti, neostvarene projekte. Nije sporno prozivati za nesposobnost, neznanje. Sporno je kada je kampanja SAMO to. Kada nemate što drugo ponuditi osim napada na tuđi rad. To se posebno odnosi na oporbu. Svaka kritika mora biti praćena vlastitim rješenjima i programima.

Treba, doduše, imati na umu da je mnogo lakše voditi kampanju s pozicije vlasti i imati na raspolaganju cijeli niz mehanizama za skupljanje političkih poena. Tome i svjedočimo posljednjih mjeseci. A i argumentacijski je uvijek teže onima koji se zauzimaju za promjene nego onima koji bi htjeli da stvari ostanu onakve kakve jesu.

U svakom slučaju, uvjerena sam da će kampanja biti daleko od pristojne.

KONTINUITET I STABILNOST

▼ Zaključno, kratko i sažeto, kakvu novu vladu treba Hrvatska u idućem četverogodišnjem razdoblju? Koliko bi buduća vlada HDZ-A s koalicijskim partnerima bila vlada kontinuiteta i sigurnosti, a koliko bi eventualno neke druge koalicijske (iz sadašnje oporbe) vlade bile rizične, nesigurne i destabilizirajuće alternative?

- Istaknula sam na početku, pa ću i ponoviti za kraj. Što su vremena nesigurnija i turbulentnija, to je potrebnija stabilna i sigurna politička vlast. Koliko će koja politička opcija biti uvjerljivija u tom osiguravanju stabilnosti, odredit će ishod izbora. Vladajuća stranka će upravo kontinuitet i stabilnost zasigurno iskoristiti kao svoj glavni argument, bit će joj nit vodilja predizborne kampanje. Oporbi u toj konstelaciji snaga, ali i u nedostatku karizmatičnog vođe koji bi se mogao ravnopravno sučeliti s aktualnim premijerom, neće biti lako. (D.J.) ■