SDP POKUŠAVA KOPIRATI HDZ I ZAGRABITI U CENTAR

Hrvatska politička scena odnedavno je bogatija za nekoliko novih stranaka koje najavljuju svoje velike ambicije na parlamentarnim izborima koji slijede. To su, primjerice, stranke Ivice Todorića, Damira Vanđelića, Marka Jelića, Mislava Kolakušića i neke duge... Inače, političku stranku u Republici Hrvatskoj može osnovati najmanje stotinu punoljetnih, poslovno sposobnih osoba koje imaju hrvatsko državljanstvo. Stranka naziva Republika, 158. je aktivna politička stranka u Hrvatskoj i 401. osnovana od 1990. godine naovamo. Osim toga, od 2020. do kraja prošle godine na hrvatskoj političkoj sceni pojavilo se 38 novih političkih stranaka, od kojih je šest osnovano tijekom prošle 2023. godine.

▼ Imamo li svojevrsnu inflaciju političkih stranaka pitali smo doc. dr. sc. Mirelu Holy sa Sveučilišta Vern'.

- Nisam čitala programe ovih političkih opcija, pa se moje mišljenje temelji na medijskim tekstovima, a ne na uvidu u njihove programe i statute. Iz napisa u medijima stječe se dojam da se nove političke opcije više grade oko pojedinaca koji ih iniciraju, a ne na ideološkim temeljima ili bar nekom usustavljenom političkom projektu. Primjerice, stranka Marka Jelića kopirala je rješenja koja su prisutna u zelenim političkim opcijama (supredsjedatelji, provedba izbora po modelu jedan član, jedan glas), no to nisu noviteti. Osim toga stječe se dojam da se gotovo sve spomenute političke opcije guraju u centar procjenjujući, valjda, da je hrvatskim biračima dojadila bipolarnost te da tako imaju najveće šanse za uspjeh. O stranci Kolakušića, Sinčića i Lovrinovića možemo govoriti kao o populističkoj, kvaziantiestablišment opciji koja služi samo za političko zbrinjavanje Kolakušića i Sinčića koji su obećavali brda i doline, ali u EU parlamentu nisu napravili ništa korisno, osim za sebe.

▼ S prethodnim pitanjem u svezi, zašto na hrvatskoj političkoj sceni tzv. treće opcije ne ostavljaju neki zapaženiji trag u odnosu prema sadašnjem, ali i prošle vodeće igrače poput HDZ-A, SDP-A, pa i relativno, više ili manje, uspješnih Mosta, Možemo!, DP-A...? Mogu li takvo stanje promijeniti predstojeći parlamentarni izbori?

- Stječe se dojam da su hrvatski birači umorni od bipolarnosti, da tragaju za nekom trećom opcijom, no to nije točno. Hrvatski birači skloni su podržavati ideološki jasno definirane opcije na desnici, ljevici ili centru, no zbog nezadovoljstva SDP-OM i HDZ-OM većina birača koji izlaze na izbore iz jednog izbornog ciklusa u drugi, zapravo, traga za boljim verzijama SDP-A ili HDZ-A. Nakon što su se urušile tradicionalne stranke ruralnog i urbanog centra, odnosno HSS i HSLS, pa djelomično i HNS, dio birača centra poklanja povjerenje ili SDP-U ili HDZ-U, no HDZ je uspješniji u privlačenju glasača centra. Naime, kada su kampanje HDZ-A umjerene i ne idu udesno, HDZ dobiva izbore. Razlozi za to su što na taj način uspijevaju privući glasače centra kojima je Hdz-ova liberalna ekonomska politika bliža nego lijeve ekonomske politike, a s druge strane "umiveni" i ideološki umjereni HDZ ne konsolidira lijevo biračko tijelo koje je razočarano u SDP, pa se povećava jaz između HDZ-A i SDP-A. Osim toga, HDZ je jedina istinski profesionalna stranka u Hrvatskoj koja jako dobro poznaje birače i pragmatično manipulira javnim mnijenjem. Rekla bih da zbog toga u dugoročnijem smislu tzv. treće opcije (koje to nisu) nemaju veće političko značenje.

▼ Koliko okrupnjivanje/ udruživanje na ljevici kakvom svjedočimo posljednjih dana može ugroziti poziciju HDZ-A, kao i poziciju stranaka desnice? U međuvremenu, nastale su i prve pukotine u lijevoj koaliciji, jer u IDS-U nisu zadovoljni nekim Grbinovim izjavama... Vaš komentar na aktualno stanje na ljevici, ali i desnici?

- Nisam optimistična kada je riječ o uspjehu tzv. lijeve koalicije, jer je slični pokušaj na prošlim parlamentarnim izborima doživio debakl. SDP, naime, pokušava kopirati HDZ i zagrabiti u centar, no to nije uspješno jer u razdobljima tzv. umivenog i ideološki umjerenog HDZ-A birači centra radije glasaju za HDZ nego za SDP. Istovremeno, SDP pomicanjem u centar i suradnjom s kompromitiranim političkim opcijama izaziva otpor lijevih birača koji ili apstiniraju, križaju listiće ili glasaju za marginalne političke opcije. SDP i koaliciju moglo bi spasiti ideološko pomicanje HDZ-A udesno, zbog čega bi lijevi glasači, ali i birači centra, začepili nos i glasali za SDP. Za razliku od HDZ-A, SDP mora pokušati iskoristiti maksimalno svoj potencijal na ljevici, a to ne postiže kada se iz izbornog ciklusa u ciklus sve više pomiče u centar. Mislim da bi bilo sinergije da je SDP ostvario suradnju s Možemo!, Radničkom frontom i Socijaldemokratima, no bez drugih partnera. Također bi za stranke centra bilo najbolje da zajedno iziđu na izbore jer bi tako oslabili HDZ i postigli sinergiju. Zaključno, hrvatskoj političkoj sceni potrebno je mnogo više jasne ideologije i dosljednosti među mainstream strankama.

▼ Koliko politička retorika, komunikacijska propaganda i promocija "likova i djela" pojedinih lidera i opcija poprima nove razine u svekolikom ovodobnom društvu spektakla globalno umreženog i digitaliziranog svijeta, do prije nekoliko godina nezamislivih širina, visina i dubina, da se tako izrazim? Drugim riječima, koliko se politička retorika našeg vremena razlikuje od političke retorike primjerice 20. stoljeća, i u kojim i kakvim sve aspektima?

- Komunikacija se mijenja u smislu da se prilagođava novim tehnologijama i kanalima komunikacije, no kada je riječ o manipulativnoj komunikaciji, načela ostaju ista jer se temelje na psihologiji. Mi smo ljudi sebična bića i najbolje se osjećamo kada smo okruženi sličnima sebi te stoga i biramo slične sebi. Bojimo se da ćemo ostati sami jer to još uvijek povezujemo s egzistencijalnim ugrozama, ne samo materijalnim, društvenim ili psihološkim nego i biološkim.

Najjači apel kojim možemo manipulirati masama i u digitalnom okolišu je upravo apel straha, bijes i mržnja, a to komunikacijski posrednici obilno koriste. Naime, ono što ne biste rekli čovjeku s kojim se ne slažete licem u lice, bez problema ćete izreći na društvenim mrežama jer ste skriveni iza ekrana, sigurni u anonimnosti. No i tako se kreira javno mnijenje, što je toksično i vrlo opasno. (D.J.) ■