STRATEŠKE NEPROMIŠLJENOSTI
Legitimno je da ljudi misle kako je njihova vizija Hrvatske najbolja. No, postaje problem to što sve više ljudi u političkoj areni smatra da tu viziju mogu provesti sami ili s uskim krugom pouzdanika. To je teška zabluda, a da je tome tako, najbolje se vidi u Zagrebu koji je nakon prošlih lokalnih izbora preuzela skupina prijatelja koji su dugo zajedno boravili na aktivističkoj sceni. Najavljivali su “pravu promjenu”, a na kraju stvorili vrlo impotentnu gradsku upravu koja u stvari nema kapacitet napraviti ništa veliko jer se manji broj ljudi koji si međusobno vjeruju začahurio i minimalno surađuje s tisućama gradskih zaposlenika u koje nemaju povjerenja. Tako se jednostavno ništa ozbiljno ne može napraviti jer vam za velike stvari trebaju ljudi, a sve ih te nove opcije nemaju ni približno dovoljno - kaže Mate Mijić, konzervativni komentator i politički konzultant, te dodaje.
- Što se tiče Damira Vanđelića, mislim da je propustio trenutak. Nakon što ga je Plenković najurio iz Fonda za obnovu i kad je izgledalo da se može prometnuti u solidnog izazivača, on je osnovao think-tank, što je bio najveći antiklimaks u hrvatskoj politici posljednjih godina. Stranku je osnovao sa zakašnjenjem, nije se dogovorio s Jelićem na vrijeme, neki su ga ljudi već napustili… Ukratko, jako se to ispuhalo. Župan Jelić sav je svoj dosadašnji izborni uspjeh ostvario na svojevrsnom “referendumu protiv HDZ-A”, prvo u gradu pa onda u županiji, a onda je po osnutku stranke izjavio da mu je HDZ prirodni partner i da može surađivati s HDZ-OM. Sve to izgleda strateški vrlo nepromišljeno i zato ja tu ne vidim velikih rezultata. Kolakušićev je fokus sasvim sigurno na izborima za Europski parlament, a Todorićeva priča od samih početaka djeluje dosta neozbiljno.
▼ Zašto na hrvatskoj političkoj sceni tzv. treće opcije ne ostavljaju neki zapaženiji trag...?
- Stvari se ipak mijenjaju. Most je od ad hoc treće opcije izrastao u etabliranu stranku. DP kao nacionalna opcija još uvijek živi na rezultatu Miroslava Škore s predsjedničkih izbora koji je tad bio treća opcija pored Grabar-kitarović i Milanovića. Možemo! je ta neka alternativna opcija na ljevici, a osvojili su glavni grad… Čak i protestna, antisistemska opcija koja se trenutno najviše manifestira kroz Mislava Kolakušića još uvijek ostavlja ponešto traga. Stoga mislim da su Hrvati sasvim dovoljno otvoreni za treće opcije, ali očekuju da nešto i naprave, što je iz oporbe teško moguće, a oni nisu skloni ulaziti u dogovore sa starim opcijama da ne bi ispali nekakvi izdajnici. Most se, primjerice, nakon dva ulaska u vladu s HDZ-OM jedva izvukao i sad su puno manje skloni takvim dogovorima, a vidimo da ni u Možemo! nisu oduševljeni nekim velikim suradnjama sa SDPOM. Čisto sumnjam da će ovi izbori, koji se odigravaju u popriličnom zadanim okolnostima, nešto značajno promijeniti na tom planu.
▼ Koliko aktualno udruživanje na ljevici može ugroziti poziciju HDZ-A, kao i poziciju stranaka desnice?
- Ljevica je ujedinjenjem ispunila tek osnovni preduvjet da uopće može pokušati konkurirati jer u ovakvoj će konstelaciji propasti manje glasova s te strane spektra. Dodamo li tome točkastu koaliciju s Možemo!, možemo reći da će velika većina lijevih glasova doista ići strankama ljevice i da HDZ neće po d’hondtu od njih naročito profitirati. Ali to i dalje ne znači da ljevica ima jakoga vođu, dobru sinergiju, kvalitetan tim ljudi ili primamljiv program s jasnim političkim porukama. Za opciju koja je nedavno tražila što hitnije raspuštanje Sabora, djeluju dosta nespremni. Desnica će ići u dva bloka među kojima nema prevelike ljubavi, a izvan njih eventualno Karolina Vidović Krišto može do mandata u svojoj izbornoj jedinici.
▼ Stoji li teza da je HDZ stranka državnog intervencionizma, i što to u svojoj suštini treba značiti?
- HDZ je oduvijek upravo to, stranka državnog intervencionizma. Nikad nije bio ekonomski liberalna stranka, tako da smo znali imati i paradoks da SDP, iako lijeva stranka, na vlasti provodi ekonomski liberalnije politike od HDZ-A. Sad je to posebno izraženo jer se razne globalne krize na nas izravno reflektiraju, ali vladajuća stranka nije tu napravila neki naročiti zaokret. Za Hrvatsku bi, međutim, bilo dobro da od centra nadesno ima pravu političku snagu koja bi i u ekonomskom smislu bila desnije od HDZ-A, ali to ćemo očito još morati pričekati. (D.J.) ■