VRATITI VAŽNOST DRŽAVNIM INSTITUCIJAMA

Sloboda političkog djelovanja podrazumijeva slobodu političkog udruživanja i osnivanja političkih stranaka, pa je vrijeme da se, kao društvo, prestanemo iščuđavati nad osnivanjem novih, kao i nad brojem postojećih, političkih stranaka - kaže izv. prof. dr. sc. Darijo Čerepinko, politički analitičar sa Sveučilišta Sjever u Varaždinu, te u nastavku svog priloga za Magazin piše:

- Svaka građanka ili građanin ove zemlje mora imati pravo na političko organiziranje, koliko god to nekome bilo besmisleno, dok god je njezino ili njegovo političko djelovanje u okviru zakonskih propisa, a kad zakoni nisu demokratski, onda i izvan njih. U tom smislu i pokušaj političkog djelovanja preko stranaka pojedinaca kao što su Todorić, Vanđelić, Jelić, Kolakušić i neki drugi ne bi trebao biti nikakav problem. Izbori će pokazati koliko njihove i druge nove stranke vrijede, no ako je suditi po prijašnjim iskustvima, teško će doći do zapaženijih rezultata, osim ako ih građani ne budu percipirali kao istinsku promjenu ili kao rješenje nekog njima važnog problema.

U praksi jaki pojedinci o kojima se malo zna imaju priliku u prvim političkim nastupima izgraditi svoju sliku u javnosti, ali jednom kad je slika izgrađena, teško ju je promijeniti. Zato mi se čini da nitko od nabrojenih, osim eventualno gospodina Vanđelića i donekle gospodina Jelića, nema mogućnost kreirati onakvu sliku u javnosti kakvu želi. Gospodin Todorić izuzetno je poznat i o njemu smo desetljećima slušali, njegov imidž je potpuno izgrađen. Gospodin Kolakušić u toj je poziciji bio u prošlom izbornom ciklusu. Gospodin Vanđelić, iako se spominjao u različitim Hdz-ovim kadrovskim križaljkama i iako je vodio Fond za obnovu nakon potresa, široj je javnosti relativno nepoznat, pa uz kampanju koja ističe njegove poslovne uspjehe možda može privući dio birača koji

Politički analitičar sa Sveučilišta Sjever u Varaždinu ne nalaze kvalitetu u postojećim opcijama. Za sada, međutim, nije jasna njegova ideološka pozicija, a liste bez naznaka ideološkog opredjeljenja, osim ako nisu protestne, ne prolaze najbolje. Pitanje je, međutim, može li njegova stranka pokupiti protestne glasače ili će se oni priključiti nekoj od postojećih populističkih opcija. Gospodin Jelić je svakako zanimljiv s obzirom na to da je pobijedio HDZ prvo u Kninu, a onda i u županiji, ima relativno pozitivan imidž i za njim se ne vuku nikakvi veliki skandali, a ideološki pokriva sličan prostor kao HDZ ili Most. S dobrom kampanjom u kojoj bi ga ostatak Hrvatske bolje upoznao mogao bi ući u Sabor, a onda nakon jednog mandata u Saboru krenuti u izgradnju ozbiljnije nacionalne političke karijere.

O TREĆIM OPCIJAMA...

- Ne bih se složio s konstatacijom da tzv. treće opcije ne ostavljaju zapaženiji trag u društvu. Svaka od stranaka koje smo od izbora do izbora smatrali strankama trećeg puta ostavila je svoj trag u političkom životu Hrvatske, češće negativan nego pozitivan, ali tragova ima. I sve te stranke trećeg puta bile su odgovor na nezadovoljstvo prvom odnosno drugom opcijom. Treba uvijek imati na umu da je Hrvatska relativno malena zemlja u kojoj funkcioniraju dvije ozbiljne političke organizacije na obje strane političkog spektra, pa je prostor za nove političke opcije već prilično smanjen. Na desnici smo svjedoci kontinuiranom nastanku novih političkih opcija koje se bore za izuzetno malen segment biračkog tijela, koje je uglavnom odano HDZ-U. Na ljevici je Možemo! uzeo dio razočaranih birača SDP-A i na tom valu izgradio organizaciju koja ima prostora za napredovanje, pogotovo ako SDP i dalje bude slabio. Ali i HDZ i SDP su stranke dugogodišnjih političkih operativaca, dio njih i iz bivšeg sustava, koji su znanja i iskustva u organizaciji prenijeli i u nove stranke i nije ih tako lako zamijeniti. Također, klijentelizam i politička korupcija toliko su rasprostranjeni u hrvatskom društvu da su postojeće klijentelističke mreže vrlo teško zamjenjive. Ako pogledate niz stranaka trećeg puta koje su sudjelovale u vlasti, dobar dio njih na životu održava upravo taj klijentelizam.

O LJEVICI, HDZ-U...

- Okupljanje niza stranaka oko SDP ima logike u smislu maksimiziranja broja mandata i uz smislenu kampanju može povećati broj lijevih mandata u saboru. Izostanak Možemo! iz te koalicije, također, ima smisla jer Možemo! želi biti alternativa SDP-U. Njihovi birači to od njih traže i za to su im i dali glas i u Zagrebu i na prošlim parlamentarnim izborima. Ako uspiju privući neodlučne, za što kažu da im je cilj, ta strategija mogla bi se pokazati prilično mudrom. Puno toga će za glasače ljevice, naravno, ovisiti o dojmu koji ostavi SDPova koalicija i ovi javni izrazi nezadovoljstva bilo iz SDP-A bilo iz drugih stranaka ne idu im u korist. Što se tiče HDZ-A, njegov glavni zadatak bit će povratak birača koji su odlutali drugim desnim opcijama, prije svega Domovinskom pokretu, i čini mi se da će na to usmjeriti većinu predizbornih aktivnosti. U javnosti već neko vrijeme postoji fama o niskom koalicijskom potencijalu HDZ-A, ali uz nisku izlaznost i punu aktivaciju svoje baze HDZ može ostvariti vrijedan rezultat. Njima bi u ovom trenutku odgovarala negativna kampanja kojom bi smanjili motivaciju prije svega oporbenih birača da uopće iziđu na izbore. Opozicija ima šansu prikazati izbore kao referendum o HDZ-U i cijelom nizu afera i problema koji ih cijeli mandat prate, što bi, uz poticanje osjećaja da je promjena ipak moguća, moglo ostvariti relativno dobre rezultate. Pitanje je tko će u kampanji biti glasniji, odnosno koje teme će njome dominirati.

O NOVOJ VLADI...

- Bilo bi dobro da nova vlada, desna ili lijeva, vrati važnost državnim institucijama i da potakne osjećaj da se u Hrvatskoj može uspjeti i bez političkog zaleđa. No to je dosta teško ostvarivo. Iako se čini da je Hdz-ova vlada - vlada kontinuiteta i stabilnosti, teško je vladu kojoj se u dva mandata promijeni toliko ministara, nazivati jamcem stabilnosti. U gotovo svim istraživanjima javnog mnijenja kriminal i korupcija uvijek su na prvom ili eventualno drugom mjestu najvećih problema s kojima se Hrvatska susreće. Naravno, ne bez osnova. I zato bi bilo dobro dobiti vladu koja će se uhvatiti s tim u koštac. I koja će pokrenuti promjene u pravosuđu, jer bez dobrog i, koliko je moguće, neovisnog i poštenog pravosuđa sve ostalo je samo kozmetika. ■