Film koji je sakralizacija rocka kroz trash estetiku
Film Jurice Hižaka osvojio je glavnu nagradu na talijanskom festivalu Filmuzik
Ukinu Urania proteklog je vikenda održana premijera filma "Rifovi revolucije", prvi dugometražni film autora Jurice Hižaka. Ova glazbeno-akcijska komedija nakon vrlo uspješne zagrebačke premijere u velikoj dvorani kina SC sada kreće i na miniturneju po Hrvatskoj. Nakon prve postaje u Osijeku, tijekom proljeća su u planu i gostovanja u Splitu, Dubrovniku, Šibeniku, Karlovcu, Koprivnici, Ivancu.
- "Rifovi revolucije" prošle su se godine predstavili na nekoliko regionalnih festivala. Prikazani su na slovenskom Grossmann film festivalu, vinkovačkom DORF-U, varaždinskom Trash festivalu, beogradskom Dok'n'ritmu te na njujorškom Shockfestu. Reakcije su bile fantastične, a neki su se čak ponudili i da glume. Dobili smo i usporedbe sa "Spinal Tapom" i "Pick of Destiny". Upravo nam je Jack Black bio inspiracija uz film "Walk Hard: The Dewey Cox Story" kao počast rock-glazbi - govori Hižak. Genijalni gitarist Ray, kojeg glumi Marko Denac, svirajući, slušateljima daje natprirodnu fizičku snagu, suprotstavlja se Tomislavu Šipeku u ulozi Dr. Zempa, vlasnika agencije koja uzima glazbeni porez i terorizira građane. Oko Rayova benda Razor Jet okuplja se pokret otpora, a kako bi ih uništio, Zemp i njegova sestra Niniva kuju pakleni plan da Razor Jet pretvore u boy band i tako unište njihov rock'n'roll mojo. Osim Hižaka, u filmu glume i zagrebački kazališni redatelj Mario Kovač, poznati filmaš Boris Prole, te talijanska umjetnica Angelica Scano. - Film je zapravo sakralizacija rocka kroz trash estetiku. Perike su kupljene u Lidlu, no pokrili smo svoje nedostatke prateći kanone američke dramaturgije. Jedna od poruka filma je da je ljudski griješiti i da uvijek postoji prostor za iskupljenje. No nije sve u instant-zadovoljstvu, sreći i hedonizmu - ima nešto i u borbi na duže staze. Film je prepun originalnih songova koje je skladao Arian Peharda, recimo kada Zempovci uhvate jednog buntovnika, muče ga glazbom, odnosno pjesmom "Despacito". Iako za nju nismo dobili licencu za korištenje, gledatelji će moći poslušati našu verziju "Esposito". Htjeli smo zabaviti i nas i publiku, vjerujem da smo u tom i
Jedna od poruka filma je da je ljudski griješiti i da uvijek postoji prostor za iskupljenje. No nije sve u instant-zadovoljstvu, sreći i hedonizmu - ima nešto i u borbi na duže staze.
uspjeli - istaknuo je Hižak. Izvršni producenti filma su Alan Obrstar i Nataša Kubiček, a skroman budžet od 4000 eura iskorišten je za snimanje koje je trajalo gotovo četiri godine počevši od jeseni 2019. Korona je uvelike otežala taj proces, no budući da su svi od snimatelja do glumaca radili volonterski, ništa nije moglo stati na put takvoj ljubavi i entuzijazmu.
- Snimali smo na 35 lokacija diljem Varaždina poput rock-klubova, kafića, frizerskih salona, šoping-centra i slično. Na varaždinskom Trgu slobode jedna je baka čak pozvala policiju jer je mislila da je riječ o pravoj tučnjavi. Neizmjerno sam zahvalan našim prijateljima, suradnicima i sponzorima koji su omogućili stvaranje ovog jedinstvenog projekta - dodaje.
Film u produkciji REBL FILMA i varaždinske udruge Trash nedavno je osvojio i glavnu nagradu na festivalu Filmuzik kao najbolji film u kategoriji dugometražnog filma. Riječ je o festivalu iz talijanskog mjesta Gioiosa Ionica na samom jugu Italije, u Kalabriji, koji se ove godine održava već šesti put. Na natječaj je pristiglo 90-ak filmova iz 19 zemalja, a festival će se održati u rujnu 2024., kada će naravno biti prikazani "Rifovi revolucije" i uručena nagrada. Čini se da je film pravi pogodak, no hrvatskoj kinematografiji nedostaje upravo žanrovskih filmova. - Naša scena nema hrabrosti, posebno Hrvatski audiovizualni centar. Uglavnom se snimanju urbane drame i radnje vođene karakterima likova, a kronično nam nedostaju natječaji i financijske potpore za žanrovske filmove. Mi se iz REBL udruge zauzimamo da on napokon postane institucionalno prepoznat jer vjerujemo da bi doista spasio hrvatsku kinematografiju uključivši brojne ljude i šarolike lokacije. Treba nam veći protok između profesionalaca i amatera, to je ujedno i odlična prilika za postojeće i nove filmofile te filmske ekipe - zaključuje Hižak. ■
nedostaje
POTPORA ZA ŽANROVSKE FILMOVE