POSLUŠAN DO SMRTI
Propovjedniku se ponekad čini da i sam sebi postane dosadan govoreći uvijek isto, i to ono što ljudi baš i ne žele slušati. Jedna od takvih tema svakako je poniznost. Pa ipak, vjeran sebi i svome poslanju, on to uvijek iznova čini, baš kako Pavao potiče svoga učenika Timoteja: “Propovijedaj Riječ, uporan budi – bilo to zgodno ili nezgodno.” Tako na početku Poslanice Filipljanima čitamo himan koji su ondašnji kršćani pjevali u svome bogoslužju: “Isus Krist, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego … ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu.” Krist, pravi Božji Sin, smatrao je svojom vrlinom da se ponizi i da bude poslušan, i to do smrti. Stvarno? Poslušan?
Ne zvuči baš privlačno. Tko to želi sebe zanijekati i činiti isključivo ono što mu drugi zapovijeda? Nismo sluge nekih drevnih silnika, pa “kud on okom – mi skokom”. Konačno, nije li nas Bog stvorio razumnima da vidimo i da razlučujemo? Nije li nas stvorio slobodnima da donosimo odluke i usmjeravamo svoj život, kako smatramo da je najbolje? Zašto bi nam Bog dao slobodu, da bi onda od nas tražio da se odreknemo samih sebe? Ni ovdje nije lako dati odgovor, pa bio on teolog ili propovjednik. Bog nam daje slobodu, pa onda traži da budemo poslušni. Kako to dvoje spojiti? Kako razumjeti?
Ovdje se nalazimo na području vjere. Vjere da smo od Boga, vjere da nas je Bog u ljubavi stvorio. Vjere da Bog – u konačnici – uvijek bira ono što je za nas najbolje. Vjere da je Bog i mudar, i dobrostiv, da je Čovjekoljubac. Pa onda, ako nam se koji put pogled i zamuti, ako smo koji put nesigurni što i kako učiniti, Bog nas upućuje. Za kršćane jest najveći primjer sam Isus Krist. On je ponizio samoga sebe, on je bio poslušan do smrti na križu, ali zato ga je Bog – dalje govori isti himan – po uskrsnuću uzdigao iznad sveg stvorenoga. Isus je u svom čovještvu proslavljen. Evo, to je vjera. Vjera da Bog s ljubavlju gleda svakoga čovjeka jednako kao i Krista. Od te se vjere živi. Ta vjera čovjeku daje duboki mir ovdje na zemlji, sve do nade u vječnost. Takva vjera velik je Božji dar. Ako mislimo da taj dar baš i nemamo, valja za njega moliti. Bogu je sve moguće.