PRAVAC JE POZNAT, BITNO JE NE (S)KRENUTI U KRIVOM SMJERU
Nakon dugo godina stagnacije BIH je konačno uspjela uhvatiti kakav-takav korak s drugim zemljama regije na europskom putu. Ovaj put ne smijemo relativiziranjem toga čina dezavuirati učinke vladajuće strukture. Njihova suradnja i opredijeljenost europskoj integraciji države urodila je plodom. Izvjesni reformski iskorak je napravljen, a to može pridonijeti funkcionalnosti i stabilnosti, ne samo BIH nego i cjelokupne regije - kaže Ivan Kraljević, politolog i viši asistent na Studiju politologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, te dodaje:
- Na tom putu Republika Hrvatska odigrala je vrlo zapaženu ulogu, pa i založila svoj utjecaj unutar EU-A kako bi i BIH, ako ništa drugo, bar pokucala na njegova vrata. Uostalom, i sama Europska komisija u svojem posljednjem izvješću, za razliku od prethodnih izvješća godinama
Politolog i viši asistent na Studiju politologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru unatrag, konačno ističe napredak države kao bazu iz koje su i proistekle preporuke za otvaranje pregovora s BIH o članstvu u EU-U. Tako je zeleno svjetlo iz Bruxellesa bar donekle primirilo erodirajuću situaciju među vladajućima, koja je vodila prema novoj institucionalnoj krizi i svim posljedicama koje sa sobom nosi. Otvaranje pregovora s Eu-om može relaksirati unutarnje odnose i stvoriti ozračje u kojem će se početi rješavati brojna otvorena pitanja. Međutim, bojim se kako BIH čeka bolno otrježnjenje. Proces usklađivanja zakonodavstva, pravila i standarda s europskima u svim područjima pokazat će koliko je BIH zapravo još uvijek daleko od EU-A.
▼ Što najviše opterećuje sadašnju BIH, državu utemeljenu na Sporazumu iz Daytona, u kojoj ključnu ulogu i dalje ima Ured visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu (OHR)...? - BIH je nesumnjivo duboko podijeljeno društvo. Brojni su rascijepi koji opterećuju bosanskohercegovačku svakodnevicu u svim područjima. U takvom ozračju ne postoji čvrst kohezivni element za izgradnju zajedničke vizije BIH. Nedostatku unutarnjeg političkog dijaloga i sveopćem nerazumijevanju među političkim predstavnicima svih triju konstitutivnih naroda uvelike su pridonijela makinalna ponašanja i beskrupulozna miješanja međunarodne zajednice u zakonodavstva i rad institucija u BIH. Mnogim međunarodnim činovnicima koji su bili ovdje angažirani od rata na ovamo BIH je služila kao "bankomat" za zadovoljenje njihovih osobnih interesa i pobuda. Sve to derogiralo je i one temeljne postavke daytonske BIH. Također, trenutačne okolnosti u međunarodnom sustavu pokazuju kako BIH nije ničija strateška osnovica. Međunarodnoj zajednici najvažnije je "da se ne puca", a sve drugo je manje važno, pa čak i to da većinski konstitutivni narod (Bošnjaci) čak četiri puta malobrojnijem konstitutivnom narodu (Hrvatima) kolektivnim preglasavanjem nametne njihova člana u Predsjedništvu BIH. Time samo pokazuju koliko im (ni)je stalo do zaštite i ravnopravnosti svih konstitutivnih naroda u BIH. U takvoj situaciji jedino povratak na temeljne daytonske postavke može reaktivirati proces konsolidacije druš