Konačno stiže nacionalni plan stambene politike?
Subvencija stanodavcima do tržišne cijene, aktivacija imovine i modificirani program poticane stanogradnje, modeli su koje država razmatra u koncepciji nacionalnog plana stambene politike, najavio je u ponedjeljak potpredsjednik Vlade i ministar prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Branko Bačić.
Riječ je o stambenoj strategiji koju Hrvatska od svoje samostalnosti još nije donijela, a kojom je predviđeno definiranje poluga uz pomoć kojih bi se osiguralo priuštivo stanovanje, ponajprije mladim obiteljima, ali i ostalim građanima. Koncepcija te strategije trebala bi, kako se čulo, biti predstavljena ovog tjedna. O tome se razgovaralo na konferenciji "Kakva nam stambena politika treba", koju su u Splitu organizirale Hrvatska gospodarska komora i Slobodna Dalmacija.
Visoka stopa rasta cijena nekretnina, a posebno stanova, nije hrvatska posebnost, rekao je Bačić te dodao da su cijene rasle u svim zemljama članicama EU-A u prvih deset godina članstva, posebno na Mediteranu. "To se otprilike događa i kod nas, s tim da smo mi u međuvremenu dobili euro i ušli u Schengen, a uz to je bila i energetska kriza koja je dovela do povećanja cijena građevnog materijala, proizvoda i usluga. Kad se to zbroji, cijene nekretnina rastu, velika je potražnja stranih kupaca i investitora, pa je tako praktički svaka treća nekretnina u Hrvatskoj plaćena iz stranih izvora. Da bismo to prevenirali, predvidjeli smo realizaciju i aktivaciju velikog broja praznih stanova", kazao je Bačić.
Hrvatska, prema podacima DZS-A iz popisa stanovništva 2021. godine, ima 600 tisuća nenastanjenih stanova. Ministar Bačić najavljuje da će država ići na to da kroz "model mrkve" vlasnicima stanova koji bi ušli u njezin program priuštivog najma, ponudi naknadu iz državnog proračuna koja bi bila razlika između priuštive i tržišne cijene. Vlasnici stanova koji bi ušli u taj program trebali bi imati ugovor o najmu s korisnicima na razdoblje od pet do deset godina, a država bih ih subvencionirala razlikom između priuštive i tržišne cijene najma. Drugi model je brza aktivacija neperspektivne imovine, a riječ je o brojnim vojarnama, školama i napuštenim objektima koji se mogu prenamijeniti, što je brže nego ići u komunalno opremanje građevinskog zemljišta, zauzimanja zelene površine i mijenjanja prostornih i urbanističkih planova. Modificirana poticana stanogradnja je treći model. Njega bi provodio APN, pri čemu bi s gradovima i općinama država ušla u bržu realizaciju izgradnje novih stanova na prostoru koji su predviđeni prostornim planovima. ■
Licencirana agentica za nekretnine Josipa Serdarušić na skupu je rekla kako smatra da stambena politika neće puno pomoći, jer je problem puno dublji, a i zbog turizma smo dosta ograničeni. Rekla je da je, s obzirom na potražnju za stanovima koja je nekoliko desetaka puta veća od ponude dugoročnog najma, teško pretpostaviti koliko bi stanova bilo dovoljno da bi zadovoljilo tržište.