NADA I NOVI POČETAK USKRSNI SU DAROVI

njihove rascvjetale ružičanstvenosti? I sunce sve velikodušnije grije, pa su mokasinke i baloneri zamijenili zimske čizme i kapute. Buđenje ranog proljeća, baš kako ga je opjevao Bajaga. Zavladao je proljetni šušur i ulicama Osijeka, užurbani prolaznici nose cekere s prvim namirnicama za uskrsnu trpezu. Iako provedeno istraživanje otkriva da će potrošači i ovog Uskrsa špeceraj ponajviše kupovati u trgovačkim centrima, dio nas ipak tradicionalno obavlja uskrsnu nabavku na osječkoj tržnici, piji odmilja, nezamjenjivom odredištu želiš li u gradu doživjeti proljeće u svoj njegovoj punini. Tezge s grimiznim glavicama rotkvica. Uredno poslagane hrpice hrena. Zatim Njegovo Veličanstvo Mladi Luk. Domaći sir i jaja. Cicamace i vrbine grane koje samo čekaju smjestiti se u nečiju vazu. Jutarnja šetnja šarenom tržnicom, omiljenim mjestom Osječana, osobit je užitak, ne samo zbog proljetnog duha nego i zbog toga što je ona vremeplov u djetinjstvo nas, gradske djece, koja su ondje, žvačući Slobodine slane perece i skrivajući se ispod tezgi, strpljivo čekala starije da obave kupnju. Upravo su rotkvice, hren, mladi luk, jaja, kuhana šunka i janjetina goruća tema u ovo preduskrsno vrijeme. Točnije, njihove cijene. Pitaju me novinari koliko su se cijene povećale, jesu li poskupljenja opravdana, kako uštedjeti i što o svemu misle potrošači. Nema se tu mnogo toga reći; cijene su povrća u stalnom porastu jer poskupljuje i repromaterijal za povrtlarsku proizvodnju, jaja su u posljednje dvije godine poskupjela za čak 72 posto, a meso je mnogim građanima odavno postalo luksuz. Donekle se može uštedjeti prateći akcijske prodaje proizvoda, planirajući obroke i ne nagomilavajući hranu čiji će višak na kraju završiti u kanti za smeće. Što o svemu kažu potrošači? A što da kažu… ogorčeni su što rast cijena nije popraćen i odgovarajućim rastom njihovih primanja, koja bi im omogućila dostojanstven život, bez bojazni od toga hoće li njihova obitelj imati dovoljno kuhane šunke ovoga Uskrsa, koliko će jaja moći ofarbati i hoće li djeci morati u gnijezdo staviti najjeftiniju čokoladu koja i nije čokolada, nego trećerazredna šećerna tabla. U Hrvatskoj su uoči blagdana ovakve potrošačke teme uobičajene. Uvijek isti problemi, uvijek isti savjeti ili pak njihov nedostatak. Sramotno i tužno za jednu državu koja se voli nazivati suvremenom i orijentiranom svojim građanima. No budući da u Velikom tjednu iščekujemo radost Uskrsa, ovomjesečnu ću kolumnu obojiti pozitivom, odmaknuvši se od uobičajenih potrošačkih pritužbi i začkoljica. Da, pričat ćemo o rotkvicama, hrenu, mladom luku, jajima, kuhanoj šunki i janjetini, ali u smislu njihove simbolike. Kad se već svake godine nađu na našoj trpezi, lijepo je znati zašto su baš ove namirnice simbol Uskrsa u Slavoniji. Uskrs je kršćanski blagdan koji slavi pobjedu ljubavi nad smrću, vjeru u uskrsnuće i novi život, pa su i svi njegovi simboli povezani s tim vjerovanjem u novi početak, a mnoge od njih dijele i poganska plemena koja su slavila početak proljeća, godišnjeg doba u kojemu se budi priroda. Osim što je proljetno povrće, crvena boja rotkvica simbolizira krv koju je Isus prolio na križu, a s obzirom na to da su prepune antioksidansa, od koristi su za zdravlje i dug život. Izgled hrena podsjeća na čavle kojima je Isus pribijen na križ, a suze koje poteku dok ga ribamo podsjećaju na Isusovu muku. Mladi luk, uvriježeni okus Uskrsa, označava obilje i dolazak proljeća, a nekoliko pišli mladoga luka nekima od nas najdraži je blagdanski buketić. U povijesti mnogi su narodi vjerovali da je svijet nastao iz jaja, ono je simbol plodnosti, rađanja i blagostanja, a u kršćanstvu simbolizira novi i vječni život koji je Isus omogućio svojim uskrsnućem. Guljenje ljuske pisanice predstavlja kotrljanje stijene s Isusove grobnice, a sama ljuska praznu grobnicu nakon Isusova uskrsnuća. Oslikavanjem se jajima prvobitno odavala počast zbog vjerovanja u njihova iscjeljujuća svojstva, a poslije ih se bojilo u crvenu boju dobivenu od cikle, ljuske luka ili crvenog radiča, koja simbolizira Isusovu krv. Janje, kao simbol Isusove žrtve, i danas se tradicionalno poslužuje na uskrsnoj trpezi, ali za vrijeme Drugog svjetskog rata popularizirala se vuna za izradu odjeće, pa su uzgajivači puštali janjad da odrastu kako bi mogli prodati vunu. Zbog manjka janjetine i porasta cijena ljudi su počeli kupovati cjenovno pristupačniju šunku, koja se, nakon zimske svinjokolje, upravo za Uskrs osušila i prodimila. Konačno, legendarni gospon Zec, poznati šarmer i glasnogovornik plodnosti, s Uskrsom se prvi put povezuje u njemačkim narodnim pripovijetkama iz 16. stoljeća, po kojima "Osterhase" djeci u gnijezdo donosi jaja, slatkiše i druge darove.

Za kraj, financijski savjet potrošačima umotan u malo blagdanskog humora: kažu da je jedino na Uskrs sigurno sva jaja staviti u istu košaru. Želim vam radostan Uskrs, cijenjeni čitatelji, i neka vam gnijezda budu puna nade i prilika za nove početke! ■