Bojana je svjetska prvakinja, Dejanova kobasica šampion
U nadijevanju kobasica na beku Bojana se okušala prvi put i - bila najbolja
Da je Bojani Šarošković netko prije četiri ili pet godina rekao da će biti ni manje ni više već prvakinja svijeta u nadijevanju kobasice na beku, samo bi se nasmijala.
U to je vrijeme, naime, radila u Švicarskoj, bez ikakve veze s poslovima vezanim za svinjokolju. No prije tri godine doselila se u Kneževe Vinograde, a proizvodnja suhomesnatih proizvoda i ostali poslovi u poljoprivrednom domaćinstvu postali su joj svakodnevica. Sa suprugom Dejanom nedavno je bila na nadaleko poznatoj istarskoj međunarodnoj manifestaciji Dani hrvatskih kobasica i salama - S klobasicom u Europu, koja je 10. put održana u Svetom Petru u Šumi. Imali su tamo štand na kojemu su izlagali vlastite proizvode.
Zlato za seku
- U jednom trenutku predstavnik organizatora došao je do mene i zamolio me da sudjelujem na natjecanju. Pitala sam o čemu je riječ, a oni su mi objasnili kako tradicionalno organiziraju natjecanje u punjenju kobasica na drevni istarski način - uz pomoć vrbove šibe koje nazivaju "beka". Do tada nikada nisam čula za taj način punjenja, a kamoli se oprobala u njemu - priča ''svjetska prvakinja'' Bojana Šarošković, nastavljajući kako se rado odazvala pozivu, a nakon sat vremena slavila pobjedu. Objašnjava kako se od šibe oblikuje omča na koju se natakne početak svinjskog crijeva. Jednom rukom drži se tako oblikovana šiba, a drugom se u crijevo ubacuje nadjev, sitno sjeckano svinjsko meso sa začinima. Svaki natjecatelj, a bilo ih je desetak, dobio je po dva kilograma mesne smjese, pet metara tankog svinjskog crijeva i šibu, odnosno beku. Na raspolaganju im je bilo 20 minuta, a pobjednik je postao onaj čija je kobasica bila najteža, bez zračnih džepova, šupljina... Za spomenuto vrijeme Bojana je crijevo napunila sa 720 grama mesa, 90 grama više nego drugoplasirani. Uz ostale predstavnike Baranje bodrio ju je suprug Dejan, koji će ovogodišnji ožujak i istarsku manifestaciju dugo pamtiti ne samo zbog uspjeha svoje supruge već i zbog zlatne medalje za svoju kulenovu seku te šampionske titule u kategoriji slavonske kobasice.
- Već smo osvajali nagrade, među ostalima i u Istri, ali ovo je prva šampionska titula - ponosan je Dejan, čiji se poljoprivredni obrt intenzivno bavi proizvodnjom suhomesnatih proizvoda. Ističe kako je nagrada kruna njegova rada, a daje mu i dodatni elan. Na svinjokoljama je od malih nogu, zanat je pekao učeći od djeda, a 2000. godine otvorio je OPG. Deset godina poslije preregistrirao se u obrt, a prije tri godine registrirao se za preradu mesa.
Vlastiti uzgoj
- Godišnje koljemo od 30 do 40 komada svinja teških između 200 i 300 kilograma. Svinje su iz vlastitog uzgoja, kao i hrana, budući da se bavimo i ratarstvom, pa imamo zaokružen proces. Veliku pažnju posvećujemo i genetici. Prošle godine zakupio sam prostor u Kući baranjskog kulena u Branjinu Vrhu, gdje su vrhunski uvjeti za preradu mesa - kaže Dejan, naglašavajući kako velikih tajni za proizvodnju mesnih prerađevina nema, a najvažnija je u cijeloj priči sirovina. U poslu mu pomažu supruga Bojana i majka, a radnog vremena nema. U vrijemeu našeg posjeta njihovu gospodarstvu u Kneževim Vinogradima vratio se iz Ravlićeve klaonice, koja mu uslužno obavlja klanje, i pakovao se za odlazak u ''brnjevarsku'' Kuću baranjskog kulena, gdje će meso, obogaćeno baranjskom paprikom iz Kopačeva i ostalim začinima, dobiti novu formu i za koji mjesec biti spremno za prodaju. ■
ukratko