Nekoliko izvrsnih izvedbi na novonabavljenom klaviru jedinstvene crvene boje

U punoj svečanoj dvorani Akademije okupili su se pristigli natjecatelji i osječki ljubitelji klavirske glazbe svih generacija

Ovogodišnje, drugo izdanje Natjecanja "Damir Sekošan" za mlade klaviriste izišlo je iz okvira međužupanijskog (odnosno državnog) i poprimilo međunarodni karakter. Uz to što su natjecatelji osim iz cijele Hrvatske došli i iz Bosne i Hercegovine te Srbije, članovi stručnog žirija također su internacionalni: profesorica klavira na Muzičkom konzervatoriju "Giuseppe Tartini" u Trstu Teresa Trevisan, profesor na Muzičkoj akademiji Zagreb Vladimir Babin i predsjednik Svjetske udruge učitelja klavira Dorian Leljak.

Još se u tekstovima iz 18. stoljeća mogu pronaći spomeni slavonske gostoljubivosti, a ona je nadaleko poznata i danas, pa tako i osječka Glazbena škola Franje Kuhača svoju gostoljubivost iskazuje tako što svako obrazovno ili natjecateljsko okupljanje mladih glazbenika koje organizira počinje na svečani način: koncertom predavača ili, u ovom slučaju, stručnog žirija, što zapravo nije uobičajena praksa za takve događaje. Koncert otvorenja ovog natjecanja bio je zaista poseban: uz podršku Akademije za umjetnost i kulturu održan je u svečanoj dvorani Akademije, na novonabavljenom klaviru Grand piano Fazioli 278 jedinstvene crvene boje. U punoj dvorani okupili su se pristigli natjecatelji i osječki ljubitelji klavirske glazbe svih generacija, a na samom početku, uz Sunčanu Bašić, ravnateljicu glazbene škole, dobrodošlicu su im poželjele i Jasenka Crnković, zamjenica gradonačelnika, i Miranda Glavaš-kul, pročelnica županijskog Upravnog odjela za obrazovanje i mlade. Posebno veseli što je događaju nazočila i profesorica Branka Sekošan, podržavši tako ovaj događaj koji čuva uspomenu na njezina supruga, legendarnog osječkog profesora klavira koji je odgojio brojne generacije klavirista, Damira Sekošana. Koncert su otvorili Dorian Leljak i Tijana Andrejić Tenji izvevši obradu Bachova Brandenburškog koncerta br. 3 u G-duru, BWV 1048 za klavir četveroručno. Jedno od najpoznatijih djela tog velikog skladatelja zasjalo je u neuobičajenom izvođačkom ruhu, a činjenica da ga umjesto uobičajenog baroknog orkestra izvode samo dva klavirista nije umanjila njegovu grandioznost. Kićeni barokni ukrasi kristalno su čisto izlazili iz ruku dvoje umjetnika, a masivan ton novog Akademijina Faziolija odjekivao je svečanom dvoranom, za koju je prava šteta što nije bar malo veća. Polagani Adagio nadahnuto je solistički izveo Dorian Leljak, pokazavši i nježniju, lirsku stranu Bachova glazbenog izričaja, a treći stavak ponovo je donio duh veličanstvenosti većeg izvođačkog sastava. Uigrani klavirski duo u sljedećoj se točki posvetio još jednom velikom glazbenom imenu: izveo je aranžman temeljen na arijama iz Mozartove Čarobne frule Grega Andersona, naziva Papageno!. Poletna i živahna glazba svima poznatih melodija u izvedbi Andrejić Tenji i Leljaka, uz ponovno uživanje u izvrsnoj pijanističkoj tehnici i muzikalnosti, donijela je i dozu glazbenog humora, koja je izvedbu podigla na viši nivo. Furiozni završetak nastupa bila je izvedba obrade Plesa sa sabljama Arama Hačaturjana. Osim što je ovo virtuozno djelo bilo izvrsno tehnički izvedeno, umjetnici su i u njega dodali scensku, revijalnu notu efektnim završetkom, vidljivo uživajući u atmosferi i instrumentu uz veliku podršku publike. Slijedio je jednako kvalitetan nastup "domaćeg" izvođača: rođeni Osječanin Vladimir Babin integralno je izveo Varijacije na Paganinijevu temu Alexandera Rosenblatta i one Fazıla Saya, dio svog prepoznatljivog repertoara, koji koketira s džez-stilom. Rosenblattove varijacije obiluju složenim harmonijskim i ritmičkim transformacijama i koriste se punim volumenom instrumenta, Sayeve se oslanjaju na intimnost soloizvedbe, briljantnost pasaža i prozračnost partiture, a Babin ih je uspio spojiti u cjelinu. Atraktivne Paganinijeve melodije u kombinaciji s jednako atraktivnim obradama i izvrsnom izvedbom publika je oduševljeno prihvatila, te je prof. Babin na izričito inzistiranje izveo i bis: sličnu obradu Mozarove Alla Turce, pri čemu se i kod njega primjećivalo vidljivo uživanje u instrumentu.

U obradi za dva klavira, Rapsodie espagnole Mauricea Ravela zadržava svoju eteričnu melodijsku i ritmičku raznolikost u intimnijoj atmosferi i lebdećim impresionističkim harmonijama. Tu su atmosferu majstorski prenijeli Theresa Trevisan i Flavio Zaccaria svojom izvedbom, kojom je završio koncert otvorenja.

Kao zaključak ovog izvrsnog koncerta valja jedino dodati nadu u to da će takvih događaja biti još, kao i pohvalu organizatorima, koji su uz organizaciju samog natjecanja našli vremena posvetiti se i organizaciji ovakvog koncerta, pazeći i na najsitnije detalje, koji uključuju i informaciju o tome da su svi koncerti koje škola organizira donacijski, te pozivaju publiku da financijski pomogne prijevoz pomoći Ukrajini, dajući cijelom događaju još jednu, humanitarnu, dimenziju. ■