Višnja Vekić-kljaić
Poziv na čaroban jug Italije objavljen je na Fejsu u siječnju, depresivnom, tmurnom mjesecu koji nikako da prođe. Proslijedila sam ga u nekoliko društvenih grupa i ekipa se počela okupljati, no, kako je vrijeme prolazilo, i odustajati zbog dalekog puta, krizmi, vožnje busom i drugih razloga. Ostale smo Mare i ja, uporne, znatiželjne i dosljedne u svojim planovima. Brzo je došao Uskrs, naše su pripreme za putovanje bile sastavni dio blagdana i jedva smo čekale taj utorak navečer i početak avanture prema čarobnom jugu Italije.
Kiša nas je ispratila iz Osijeka, noć smo uglavnom prespavale, a jutro nas je dočekalo na Autostrada del Sole, talijanskoj autocesti obasjanoj suncem s divnim pejzažima Toskane te okolice Venecije, Padove, Firence i Rima. Obrađene zelene površine, drvoredi judina drveta ili divljeg rogača, brežuljci s ladanjskim kućama i vinarijama... Nekoliko outleta uz cestu i odmorišta autogrilla koja su nudila talijanski cappuccino s Nutellom, espresso lungo s kroasan-kiflicama i svježe cijeđeni sok naranče, kojim sam se krijepila na svakom odmorištu. U popodnevnim smo satima stigli u naš Grand hotel Serapide, u mjestašce Pozzuoli na obali Tirenskog mora. Sunce je baš zalazilo, a mi se svi poslagali na hotelsku terasu i gledali divan prizor beskrajne pučine s obrisima Napulja, Sorrenta i Caprija u daljini. Prvu smo napuljsku pizzu pojeli na zidiću, kao na maturalcu, sretni i uzbuđeni zbog avanture koja nas čeka.
Pompeji
Ujutro nas je probudio miris sumpora iz obližnjeg Vezuva i podrhtavanje tla, koje je u ovom području svakodnevno i posve normalno. Odmorni smo krenuli prema Pompejima, starorimskom gradiću koji je stradao u erupciji Vezuva daleke 79. godine, a ostao neotkriven 1500 godina zbog lave i pepela koji su ga prekrivali. Ulaz u arheološko nalazište obrubljen je veličanstvenim pinijama koje stvaraju hlad i poseban ugođaj. Talijanski vodič Andrea protrčao je s nama taj fascinantni gradić, odnosno njegove ostatke. Saznali smo da su se stari Rimljani prije svega dobro zabavljali u nekoliko amfiteatara pronađenih u gradu. Imali su male kuće, dovoljne za prespavati, velike vrtove, trgovine, restorane, kupelji i saune te javnu kuću, za koju su na svakom uglu putokazi. Ceste napravljene prije gotovo 2000 godina ni lava nije mogla uništiti, a uz njih funkcionirala je i kanalizacija. Pitka je voda izvirala iz ukrašenih fontana. Na izlazu su nas potresli ostatci okamenjenih tijela rimske obitelji.
Napulj
Osvježeni cappucinom i narančinim sokom odlazimo u Napulj, na obalu Tirenskog mora. Napulj je treći po veličini grad u Italiji, s oko tri milijuna stanovnika, u pokrajini Kampanija. U prometu su gužve i danju i noću, a podzemna je željeznica u izgradnji. Predviđa se da će osim po funkcionalnosti biti iznimna i po ljepoti, zbog brojnih arheoloških nalazišta ispod grada. Doživljaj felinijevskog Napulja i njegovih uskih živopisnih ulica opisala je kraljica Napulja, Sophia Loren, u samo jednoj rečenici: "Non sono italiana, sono napoletana. È un'altra cosa!" Punokrvnost života u Napulju vidljiva je na njegovim ulicama, pročeljima prošaranim rubljem koje se suši na štrikovima, broj