Dopaminski sam ovisnik, volim sport, pokret, izazove, napredak

Bikepacking je fantastična avantura jer vas vraća na “tvorničke postavke”

⬤ Prema provedenom popisu stanovništva, u tri su gradske jedinice u Osijeku bile 324 kuće, i to 90 kuća u Tvrđi, 91 kuća u Gornjem gradu i 143 kuće u Donjem gradu.

1881.

⬤ U Tvrđi je počelo iskopavanje temelja za gradnju nove gimnazijske zgrade. Zemljište je 1807. kupio bosansko-đakovački i srijemski biskup Antun Mandić za osječku biskupsku rezidenciju. Budući da je zemljište bilo premaleno, biskup Josip Juraj Strossmayer zemljište je 1880. poklonio gradu Osijeku za gradnju nove gimnazijske zgrade za žensku mladež. (Danas je u toj zgradi Ekonomska i upravna škola).

1846.

⬤ Tiskaru je preuzeo Dragutin Divald, unuk Ivana Martina Divalda. Zbog tadašnjih loših općih političkih i gospodarskih prilika Dragutinu Divaldu posao je krenuo loše, pa je ubrzo tiskara prestala s radom.

1878.

⬤ U Osijeku je održana Glavna skupština na kojoj je donesena odluka da se odmah pristupi likvidaciji Slavonske komercijalne i eskomptne banke. Stečaj je vođen kod Sudbenog stola u Osijeku. Tim je zaključkom u gradu prestao djelovati najveći slavonski novčani zavod koji je zbog stalne krize trgovine hrastovom građom postupno padao u nenadoknadive gubitke, koji su ga i doveli do neizbježnog stečaja.

1928.

⬤ U Osijeku je, na poziv Društva za promicanje znanosti i umjetnosti, boravio Stjepan Radić, predsjednik Hrvatske seljačke stranke. Pred brojnim je Osječanima održao zanimljivo predavanje.

Velike su šanse da Igor Dačić, diplomirani pravnik s umalo završenim magisterijem iz ekonomije, nikada neće primarno raditi ni u jednoj od ove dvije struke. Ipak, čini se da to nije velika šteta s obzirom na to da je Igor kroz sport i prijateljsku energiju, terapiju i trening, na mnoge načine obogatio život brojnih polaznika studija Eccentric. Studio je gradio s bivšom suprugom i veseli ga što je dio tima koji dugi niz godina prati dobar glas. O promjenama u Eccentricu, planovima, edukacijama i širenju poslovanja razgovaramo s čovjekom koji teško može zamisliti dan bez nekog od brojnih sportova kojima se bavi.

Između potreba i pomodarstva

▼ Sada je cjelokupno poslovanje Eccentrica na vama. Jeste li se snašli, što su vam najveći izazovi?

- Nije se bilo teško snaći jer smo i bivša supruga i ja u tom poslu duže od deset godina. Naravno da smo zajedno kreirali budućnost Eccentrica, no, spletom životnih okolnosti, sada je sve na meni i na mom timu koji je, uistinu, najbolji koji Eccentric ima kroz sve ove godine i uvelike mi olakšava vođenje poslovanja. Izazova ima puno, od prevelikih nameta za poduzetnike do otežanog pronalaženja educiranog i motiviranog kadra koji je spreman ulagati profesionalno u sebe. Smatram da je upravo potonji izazov najveća prepreka u kvalitetnom i uspješnom poslovanju, ali za sada izdržavamo i nosimo se sa svim izazovima, pa i s tim.

▼ Jeste li u Eccentricu uveli neke novitete, grupe, usluge?

- Promjena u studiju uvijek ima, od novih grupa, novih tehnika vježbanja, novih ponuda… Pratimo sva recentna istraživanja u svijetu fitnessa i implementiramo ih u svoje poslovanje, ali se istodobno trudimo biti izvorni i originalni jer je to prepoznatljivost Eccentrica kao inovativnog branda u našem okruženju. Trudimo se ponuditi ljudima ono što im doista treba, ne ono što diktiraju trendovi, a to je izazov sam po sebi jer je teško balansirati između pomodarstva i onoga što uistinu funkcionira. Poduzetnik se nikada ne smije opustiti i misliti da je napokon sve kako treba. Uvijek morate ulagati u sebe, u svoj tim i u prostor, sprave i tako dalje. I profesionalno i osobno trudimo se na tom planu imati sve pokriveno. Svom sam timu stavio na raspolaganje komunikacijsku stručnjakinju i psihologinju da uvijek mogu imati pomoć izvan studija ako ikada imaju izazove s klijentima ili s drugim zaposlenicima, pa tako i sa mnom. (smijeh)

▼ Što, prema vama, Eccentric donosi vašim polaznicima, zbog čega i po što dolaze, a što donosi vama?

- Smatram da klijentima donosimo poboljšanje kvalitete života, ne samo kroz aspekt vježbanja i tjelesne dobrobiti nego i mentalnog zdravlja. Osim što vježbanje pridonosi stabilnom i zdravom umu, mi kao instruktori uvijek smo na raspolaganju za savjet ako nas pitaju, za lijepu riječ, za poticaj i motivaciju. Mislim da se svi možemo složiti kako nam navedeno svima ponekad (za)treba. Klijenti s vremenom postaju i prijatelji, dobri znanci i normalno je da se povežeš i na taj način, a onda je sve nekako lakše i opuštenije. Držim kako smo po tome prepoznatljivi jer nam jako često to i govore, da postoji posebna energija kada se uđe u prostorije studija.

Meni je studio donio sve lijepe stvari, od profesionalnog do osobnog, teško je to sve sada nabrojiti, ali izdvojio bih poduzetnički mindset, profesionalno ulaganje u sebe i instruktore, prijateljstva koja traju sve ove godine, puno učenja, usavršavanja, dobre energije i pozitivnog okruženja.

▼ Instruktor ste ronjenja, bavite se slobodnim penjanjem, strastveni ste biciklist, bavite se weightliftingom, kondicijski ste trener, kettlebell instruktor, licencirani pilates i joga instruktor… Što vas pokreće, gura dalje?

- Dopaminski sam ovisnik definitivno i zato imam uvijek sto stvari kojima se bavim i koje me pokreću. Uživam u sportu, doslovno bilo koje vrste, volim pokret, volim putovanja i izazove, druženje, tjelesni napredak, a to mi sve sport nudi i pruža i zato ću biti u sportu dok god budem mogao i dok me zdravlje služi. Jednostavno sam takav tip osobe i pronalazim smisao u svim tim aktivnostima kojima se bavim jer me guraju da budem bolji, jači i spremniji i kao osoba i kao sportaš. Tjelesna aktivnost i sport pružaju poseban osjećaj zadovoljstva koji se fiziološki manifestira i tjeraju te da budeš najbolja verzija sebe. Smatram da je to iznimno važno za svakoga.

Putovanja i čitanje

▼ Možete li izdvojiti sportsku aktivnost koja vas najviše opušta, možda usrećuje?!

Teško mi je izdvojiti jednu aktivnost koja me opušta jer ih ima doista puno, ali, eto, odlučit ću se za biciklizam, konkretnije bikepacking. To je doslovno putovanje biciklom tijekom nekoliko dana gdje nosite svu opremu sa sobom na biciklu. Izdvojio bih Torino - Nica rally, o kojem je Glas već pisao. To mi je, definitivno, bilo putovanje života, i to dva puta. Išli smo biciklima od Torina preko Alpi sve do Nice, 700 km i oko 20 tisuća visinske razlike. Bikepacking je fantastična avantura jer vas vraća na "tvorničke postavke". Sami se morate brinuti gdje ćete spavati, što će te jesti, gdje ćete napuniti vodu i kojim putem krenuti… ono osnovno, ali toliko oslobađajuće da je to teško opisati.

▼ Dakle, aktivni ste u raznim sportovima, redovito trenirate svaki dan. A što radite kad ne trenirate?

- Kada ne treniram, većinom se opuštam kroz neke druge aspekte života, a to su putovanja, čitanje, gledanje filmova i serija, šetnje sa psom, planinarenje. Tu bih izdvojio definitivno putovanja jer sam svaki mjesec negdje na putu i pokušavam uvijek imati vremena da nekamo odem, bilo da je to city break ili neke daleke destinacije poput Azije, ali moram priznati da se i na putovanjima ne odmaram previše jer trenirati se mora i uvijek nađem vremena da napravim trening ma gdje se nalazio u svijetu. Nerijetko su mi putovanja povezana s biciklizmom, pa mi je to uvijek dobitna kombinacija.

▼ Zadržimo se na kraju malo na knjigama i čitanju, i u tom dijelu imate širok spektar interesa. Recite nam više o svojim čitateljskim navikama i slobodno nam preporučite nekoliko naslova.

- Što se tiče čitanja, uvijek se trudim i tu izvući maksimum od svog slobodnog vremena. Definitivno sam više tip osobe koja voli činjenični žanr jer uvijek želim naučiti nešto iz naslova za koji se odlučim, pa tako obožavam povijest, astronomiju, fiziku… a nije mi strana ni znanstvena fantastika. Posebno volim povijesne naslove jer me to oduvijek zanimalo. Dosta vremena čitam i stručnu literaturu jer bez toga nema ni profesionalnog napretka, ali definitivno me najviše opušta i usrećuje povijest i astronomija kroz knjige u hard copy izdanju i audioizdanju. Također obožavam i podcaste, koje slušam svaki dan. ■