TREBA SE ČUVATI PRIZEMNOG POPULIZMA

ti u kampanji dok obnaša tu dužnost. Dužnost predsjednika, koji daje mandat, nespojiva je s bilo kakvim pogodovanjem nekoj političkoj opciji ili sudjelovanjem u formiranju parlamentarne većine. Dakle, tu nije riječ ni o kakvom oduzimanju građanskih i političkih prava, kako to neki žele interpretirati. Naprotiv, riječ je upravo o zaštiti tih prava od nedopuštenih posezanja u njih sa strane Milanovića, koji zlorabi dužnost predsjednika Republike za svoje političke ciljeve, diskreditirajući pritom instituciju Ustavnog suda i namećući sebe i svoju volju iznad Ustava i zakona. Odluka se, dakako, odnosi samo na ove izbore, koje je on svojim djelovanjem kompromitirao upadom u izborni proces, odnosno predizbornu kampanju, favoriziranjem jedne političke opcije i nastojanjem da utječe na rezultat izbora posredujući u sastavljanju većine, kojoj želi biti na čelu u svojstvu mandatara, odnosno čelnika izvršne vlasti. To je višestruka gruba manipulacija izbornim procesom, potpuno izvan ustavnih ovlasti i funkcije predsjednika Republike, te via facti napad na ustavnopravni poredak. Upravo to je razlog zbog kojega ga Ustavni sud svojim priopćenjem i upozorenjem zaustavlja u mogućnosti realizacije takvog scenarija. To je prekršaj i potkopavanje demokratskog sustava, na što Ustavni sud mora reagirati jer je obrana ustavnih načela i vladavine prava njegova funkcija i obveza po Ustavu. Ustavni sud je možda mogao biti nešto ekstenzivniji i detaljniji u obrazloženju svojih odluka, što bi pridonijelo njihovoj većoj jasnoći i manjoj mogućnosti različitih interpretacija. Međutim, bit odluke i njezina opravdanost ostaju apsolutno neupitnima.

Što se tiče utjecaja na formiranje vlasti, ovo priopćenje i upozorenje Ustavnog suda ni na kakav način nema utjecaja na to. Možda bi imalo da je izrečeno tijekom kampanje, kada bi netko mogao prigovoriti Ustavnom sudu da pokušava utjecati na opredjeljenja birača. S druge strane, Milanovićevo je ponašanje sasvim sigurno imalo utjecaja na opredjeljenja birača i rezultate izbora, zbog čega je Ustavni sud mogao propitivati regularnost i legitimnost izbora. Međutim, neposredno po završetku izbora rezultati izbora su poznati i ovo priopćenje Ustavnog suda na njih, kao i na mogućnosti formiranja većine, nema nikakva utjecaja.

(NE)MOGUĆE KOMBINACIJE

▼ Gledajući širu sliku, jesu li izbori opravdali očekivanja, odnosno jesu li i u kojoj mjeri pojedine stranke opravdale prognoze koje su im davane prije izbora? U tijeku je utrka stranaka za pridobivanje potrebne većine u Saboru. Je li tu sad HDZ s koalicijskim partnerima u prednosti? Jesu li i tu sad moguća neka iznenađenja?

- Rezultati izbora su uglavnom očekivani s obzirom na prilično definiranu strukturu biračkog tijela i njegovih političkih opredjeljenja, koja su relativno stabilna duže razdoblje. Dakako, neke promjene u toj strukturi se događaju i, premda su nevelike, te razlike mogu biti važne jer u kontekstu izbornih jedinica i D'hondtova preračunavanja glasova u mandate neki rubni mandati mogu biti izgubljeni, a neki dobiveni. U situaciji kada samo nekoliko mandata može značiti mogućnost ili nemogućnost konstituiranja većine, i te male razlike mogu biti presudne. Premda razlike u odnosu prema prošlim izborima u osnovi nisu velike, njihova je struktura takva da su dovele upravo do tog problema. Naime, produbljena politička polarizacija i smanjeni koalicijski potencijal gotovo svih stranaka u proteklom razdoblju te nešto slabiji izborni rezultat HDZ-A kao relativnog pobjednika ovih izbora formiranje parlamentarne većine sada čini izazovnijim nego što je to bilo prije četiri godine. Premda bi politički različiti, ali ideološki relativno srodni HDZ i DP, uz naknadno vjerojatno pridruživanje zastupnika nacionalnih manjina i nekih pojedinačnih zastupnika, mogli najlakše i najbrže formirati većinu, prijepori između DP-A i HDZ-A u proteklom razdoblju to čine prilično otežanim, ali ne i nemogućim. Mogućnost te koalicije ovisit će o razini kompromisa koju obje strane mogu postići, podjednako interesno i politički. S druge strane, ideološki, politički i interesno vrlo heterogena oporba ima razmjerno manje šanse. Naime, uz gotovo nedostižan broj zastupnika potreban za formiranje većine, razlozi zbog kojih nisu uspjeli formirati predizbornu koaliciju i dalje stoje na putu formiranja poslijeizborne koalicije. Stoga analize koje polaze od jednostavnog zbrajanja glasova pojedinih stranaka i davanja većih šansi da su išle u prijeizbornu koaliciju griješe jer, usprkos nominalnom pripadanju ljevici ili desnici, birači tih stranaka ne bi im dali istu potporu kao što su im dali zasebno (npr. Možemo! i SDP, SDP i IDS, Most i DP). Dalje, koalicija takvih raznorodnih aktera bila bi teško održiva zbog velikih međusobnih razlika, najprije unutar istog političkog bloka, a još više u odnosu prema suprotstavljenom bloku (ljevica - centar - desnica). Kompromisi koje bi stranke takve koalicije morale napraviti bili bi takvi da bi zasigurno razočarali znatan dio njihovih birača. Usto, koalicija kojoj je jedini cilj smjena Hdz-ove većine s vlasti, a bez minimuma zajedničke programske osnove, teško da bi bila funkcionalna, a i stabilna. Konačno, manjinska vlada, koja je inherentno nestabilna, bila bi teško održiva jer bi se za svaku odluku i zakon u Saboru morala suglašavati i pritom činiti brojne kompromise kako bi osigurala opstanak. Usto, priklanjanje dijela tih stranaka, poglavito SDP-A, Milanovićevu neustavnom upadu u izborni proces dodatno je opterećenje i kompromitacija mogućem preuzimanju vlasti na takav način. ▼ Može li se zaključiti da se na proteklim izborima birala sigurnost i odgovornost, i politička i ekonomska, umjesto rizika i neizvjesnih alternativa, odnosno zazivanih promjena, s obzirom na to da su Plenković i HDZ ponovo relativni pobjednici izbora?

- Mislim da je to poruka većine biračkog tijela. HDZ je svoje djelovanje u proteklom razdoblju temeljio upravo na svojim socioekonomskim, sigurnosnim i vanjskopolitičkim postignućima, pa je logično da je na to stavio naglasak i u svojem predizbornom programu i obećanjima biračima.

Usprkos propustima, kojih je svakako bilo, ali i velikim izazovima u okolnostima dviju velikih kriza, njihov je mandat bio razmjerno uspješan, a rezultati vidljivi. Usto, politička, ekonomska i sigurnosna neizvjesnost globalnog konteksta izravno utječe na sve, to bi trebao i morao pa je to dodatni razlog oprebiti prioritet nove djeljenju većine građana za vlade, bez obzira na stabilnost i sigurnost. Premto tko će ju sastavda su i neke druge stranke to ljati, napose u ekoisticale u svojim programima, nomskom području? Drugim njihova fokusiranost na neka riječima, kako vlada može podruga pitanja zasjenila je taj moći između ostalog i privatdio, pa je HDZ tu očito bio nanom sektoru, kako bi se pojuvjerljiviji. Međutim, snažna taknuo razvoj, uključivanje u politička polarizacija, popunove trendove, zapošljavanje lizam i diskreditirajuća retoitd? Treba li ići s daljnjim porika, posebice pojačani Milareznim rasterećenjima, kao i novićevim upadom u izborni smanjivanjima državnih interproces, zasjenili su bilo kavencija...? Na ta i neka druga kvu raspravu o programskim važna pitanja za ovotjedni Mapitanjima, ali i otvorili pergazin osvrće se Matej Hittner, spektivu neizvjesnosti, što je predsjednik Centra za javne dodatno pomoglo HDZ-U, a politike i ekonomske analize odmoglo dijelu oporbe koji je (CEA). inzistirao na radikalnim pro- Centar za javne politike i ekomjenama. nomske analize (CEA) uvijek je bio i ostat će na snažnim konzervativno-liberalnim pozicijama koje zagovaraju vladavinu prava, sigurnost, slobodu poduzetništva te osobne slobode. Privatnom sektoru ne treba pomoć, već institucionalni okvir za što više ekonomske slobode. To znači jačanje institucija kroz mršavljenje i stezanje uloge države, što uključuje i smanjenje poreznog opterećenja i prateće smanjenje rashodovne strane. Potrebno je objelodaniti sfere države koje potiču lov u mutnome poput ispolitiziranih državnih tvrtki te arhaičan sustav lokalne i područne samouprave koji je zreo za drastičnu racionalizaciju. Privatizacija mnogih državnih tvrtki omogućila bi dodatni sloj nadzora od malih i institucionalnih investitora te otupila utjecaj političara pri poslovanju i kadroviranju. Isto tako, smanjenje broja gradova, općina i županija te prepuštanje više ovlasti i imovine istima od strane središnje države pridonijelo bi uštedama te učinkovitijem zadovoljavanju javnih potreba na lokalnoj razini.

MANJINSKA VLADA

▼ Slučaj "Rijeke pravde", odnosno slučaj Milanović, pokazao se promašajem. Što bi sad predsjednik RH mogao, hoće li opstruirati davanje mandata Plenkoviću ako on prvi donese dokaz da ima 76 potpisa? Neki, poput Benčićke, navode mogućnost stvaranja manjinske vlade, no koliko je takva opcija realna, to bi vjerojatno išlo na mlin i Milanoviću...? Što ako Milanović da mandat manjinskoj vladi?

- Milanović je rekao da će mandat dati donositelju 76 potpisa, što je i ustavna dužnost predsjednika Republike. Međutim, rekao je i da će se "držati slova i duha Ustava kao i do sada", što, u najmanju ruku, zvuči kao provokacija, pa je s obzirom na njegovo dosadašnje ponašanje i nepredvidljivost moguće očekivati i njegovo daljnje manipuliranje izbornim procesom. Stoga to nije sasvim izvjesno i ostaje vidjeti hoće li se davanje mandata odviti sukladno s Ustavom.

Što se tiče manjinske vlade, upitno je koliko je ona realno moguća zbog svih već navedenih razloga. Kada bi se i uspjela formirati, njezina inherentna nestabilnost i otežano funkcioniranje činili bi je neodrživom, pa bi tada ponovljeni izbori bili prilično izvjesni. ■

ŠO PRIVATNOM I DRŽAVNOM...

- Potrebno je gdje je moguće prebaciti zadovoljavanje javnih potreba s javnoga na privatno. Neke se stranke zauzimaju primjerice za vaučere u obrazovanju i zdravstvu, ili bar povrat poreza nakon korištenja privatnog zdravstva, pogotovo kada su duge liste čeka

Predsjednik Centra za javne politike i ekonomske analize (CEA) nja. Na magnetske pretrage se u javnom zdravstvenom sustavu čeka mjesecima, a u privatnom sektoru čeka se danima. Država nam pruža zdravstvene i obrazovne usluge jer joj plaćamo za njih. Ipak, to ne znači da ih ne bi smjela pružiti koristeći privatni sektor kao kooperante, pogotovo ako time štedimo mjesece čekanja. Tu se otvara i pitanje opravdanosti monopola HZZO-A nad primarnim zdravstvenim osiguranjem. Dakle, uvođenje tržišne konkurencije i realne socijalne jednakosti u obrazovni i zdravstveni sustav za nas je bitno kao poticaj jačanju uloge privatnog sektora pri izgradnji blagostanja. Što se tiče reforme poreznog sustava, gotovo je neizbježno da će se morati uvesti moderan porez na nekretnine, koji će zamijeniti komunalnu naknadu i porez na kuće za odmor te koji će omogućiti smanjenje poreza na dohodak i poticati odgovorno upravljanje te aktivaciju zapuštenih nekretnina, kako kuća i stanova, tako i poljoprivrednih površina. Nadalje, Zakon o radu trebao bi ići u smjeru danskog modela fleksigurnosti.

Uzori u reformama trebaju nam biti Estonija, Danska, Singapur i druge države gdje je gospodarstvo slobodnije, a kvaliteta života osjetno bolja. Hrvatska je već mnogo toga učinila u dizanju ekonomske slobode i treba nastaviti jer je trenutni intenzitet ipak tek umjeren. Ide se nabolje, ali i dalje kaskamo za primjerice Češkom i baltičkim zemljama.

O NOVIM IZAZOVIMA...

- Uz navedene i druge reforme, prioritet mora biti nastavak snažnog transatlantskog partnerstva Hrvatske kao članice EU-A sa SAD-OM i NATO savezom. Pritom geopolitička podrška Izraelu, Ukrajini i Tajvanu, kao zemljama na prvoj fronti obrane slobode, mora biti ultimativna. Bitno je razviti trajnu distancu spram Rusije, Kine, Irana i drugih autoritarnih sustava sve dok na ikoji način pokušavaju ugnjetavati susjede i dominirati globalnim poretkom. Hrvatska je privilegirana što je dio zapadnog svijeta, koji je ujedno najprosperitetniji i najslobodniji te se treba čuvati prizemnog populizma koji zagovaraju razni tzv. suverenisti, čije nam prkošenje ništa dobro ne bi donijelo. Hrvatskoj je potreban Zapad, a ne obrnuto, te s time na umu trebamo težiti biti kao Slovenija i Češka umjesto kao Srbija. S tim rečenim povećani geopolitički rizici zahtijevaju nastavak ulaganja u obranu, i iznad 3 % BDP-A, prema uzoru na Poljsku. Prioritetna su ulaganja u protuzračnu obranu, bespilotne letjelice, specijalne postrojbe, kibernetičku sigurnost i obavještajne kapacitete. Izdvajanje za obranu nacionalna je polica osiguranja te razborita odluka u ovim opasnim vremenima.

U području energetike važna je odluka o proširenju kapaciteta LNG termina koji je naš izuzetno potentni geopolitički adut u okviru Inicijative tri mora, jer se kroz njega omogućuje energetska sigurnost središnje Europe. Potrebno je drastično ubrzati odobravanje gradnje solarnih i vjetroelektrana te nastaviti s projektima hidroelektrane Kosinj i proširenja kapaciteta NE Krško.

O CEA ANALIZI RIZIKA...

- Nastavno na prethodno, naš Centar za javne politike i ekonomske analize (CEA) radi na analizi rizika povezanih s ESG modelom (environmental, social, and governance) koji se sve više nameće privatnom sektoru. Uskoro ćemo predstaviti analizu. Dok je ESG kao fenomen već poznat i može donijeti koristi za poslovanje, društvo i okoliš, fokus naše analize je istražiti rizike povezane s mogućim posljedicama odnosno nuspojavama primjene ESG-A u praksi. Naime, ESG u provedbi otvara prostor za društveni inženjering koji kompanijama nameće sve radikalnije akcije usmjerene na poticanje društvene “pravde” (social justice), rodnu ideologiju, klimatski alarmizam i stvaranje “woke” kapitalizma čiji stvarni cilj nije stvaranje boljeg i slobodnijeg društva, već progresivne utopijske “moralnosti” pod krinkom borbe za planet i društvenu pravdu. ■