MEDIJI SU RITUALI NAŠEG VREMENA
NASTOJALA SAM PISATI ČITKO I ZANIMLJIVO ZA GENERACIJU KOJA VIŠE NE ČITA I UGLAVNOM PREZIRE ANALOGNE MEDIJE...
Omedijima je u bližoj i daljoj prošlosti napisana hrpa knjiga, i u inozemstvu (više) i u Hrvatskoj (manje), a knjige takva tematike redovito se objavljuju i danas, kad smo dobrano zagazili u treće desetljeće 21. stoljeća. Odakle takav, može se reći, sveprisutni interes za medije i sve što se s njima povezuje, na teorijskoj i praktičnoj razini - pitali smo umirovljenu komunikologinju i glavnu urednicu časopisa Medijska istraživanja, prof. dr. sc. Nadu Zgrabljić Rotar, autoricu nedavno objavljene knjige "Uvod u medije i medijsku pismenost".
- Mediji su nam važni jer u suvremenom društvu imaju ne samo komunikacijsku i informativnu funkciju nego i funkciju održavanja koherentnosti i funkcioniranja zajednice. Mediji prenose poruke o tome što je dopušteno, a što nije dopušteno ponašanje, što su ideali društva, tko je junak, a tko nemoralna osoba, lopov, izdajica... Sve saznajemo preko medija! Zajednice su uvijek funkcionirale tako. U usmenim zajednicama, prije otkrića pisma i tehnologije, tome su služili rituali, mitovi i zimska pričanja uz vatru. Mediji našeg vremena preuzeli su na svoj način i rituale, i mitove, i pričanje priča. Komunikacijske žanrove kao što su vijesti nismo mi otkrili, mi smo ih samo usvojili prema našim današnjim potrebama. Čovjek je Homo religiosus, zadovoljava svoje vjerske potrebe tako što nekritički vjeruje u mitove, obožava svoje medijske idole i utapa svoj život u pričama iz medija. Mediji, društvene mreže, mobiteli - postali su ikone, oltari, crkva... Mediji su dio suvremenog čovjeka, život više ništa ne vrijedi bez interneta... i zato nas sve o medijima zanima, jer mediji to smo mi!
GLOBALNI PROROCI
▼ Kad se povede razgovor o medijima, neizostavno se spominje Marshall Mcluhan, koji je daleke 1964. govorio o svijetu kao globalnom selu i o tome da je sam medij poruka, a svoju globalno popularnu i često citiranu knjigu "Razumijevanje medija" napisao je 20 godina prije osobnih računala i 30 godina prije interneta. Što zapravo Mcluhan znači danas, što smo od Mcluhana naučili i što još učimo...?
- Mcluhana se danas naziva prorokom jer je njegova teorija tehnološkog determinizma toliko dobra da se njome može koristiti i danas. Ako su svi realisti ispali iz Gogoljeve kabanice, onda su svi teoretičari medija podrijetlom iz Mcluhanova "globalnog sela"! I starije i novije teorije uzimaju nešto od njega pa to razrađuju ili proširuju, preispituju ili kritiziraju, uvijek s nekog drugog gledišta i s odmakom od tih nekoliko desetljeća, u novim komunikacijsko-tehnološkim okolnostima, ali s Mcluhanom kao stalnim nadahnućem. Zašto je on bio i ostao svima toliko važan? Možda zato što je vjerovao da medije treba doživljavati kao nas same, kao dio čovjeka, kao ljudske produžetke za nesavršenog čovjeka. Mcluhan je bio najveći teoretičar i intelektualac svoga vremena, 60-ih godina prošlog stoljeća, za neke najveći mislilac nakon Newtona, Darwina i Einsteina, a novine su o njemu i njegovim nadahnutim razmišljanjima o medijima pisale članke pod naslovom "Što ako je u pravu?" Ako je u pravu, onda bi sljedeći medij trebao biti produžetak čovjeka samog, naš produžetak u svijetu - možda je to ono što će nam donijeti umjetna inteligencija.
Knjiga donosi uvod, pogled u složeni medijski sustav, jednostavan pogled u dijakronijski i sinkronijski pregled medija i analizu presjeka...
▼ Dok je Mcluhan proročanski teoretizirao o "svijetu kao globalnom selu", jedan drugi vizionar, Edward Bernays, daleko prije Mcluhana upozoravao je na propagadni aspekt medija, odnosno komunikacije s javnošću ne samo u medijskom nego i u političkom smislu. Što nas i danas uči, na što upozorava Bernaysova knjiga "Propaganda", objavljena 1928.?
- Bernays je započeo upozoravati na blizak odnos medija i propagande, odnosno uloge "odnosa s javnošću" u javnoj komunikaciji. S obzirom na to da je proučavao psihologiju masa, medije je smatrao najvažnijim sredstvom za djelovanje na svaku grupu (stado). U svakoj grupi postoje neki stereotipovi i klišeji ponašanja, a oni su važni za djelovanje "odnosa s javnošću" i najvažnije su sredstvo utjecaja. Začetnik je ideje o važnosti stvaranja potrošača za kapitali