Zatvaranje rafinerije marcus Hook, Koja je imala 700 zaposlenika, znači da DOSTAVLJAČI NAFTNIH DERIVATA MORAJU NAĆI NOVE IZVORE za 300.000 Kućanstava

rela na dan), Indiji (660.000) i Singapuru (605.000). Američka je tek na osmome mjestu (u Teksasu – 560.000 barela na dan), saudijskoarabijska na devetom (550,000), kineska na devetnaestome (403.000 barela na dan).

I naftna rafinerija na St. Croixu na Djevičanskim otocima Hovensa u vlasništvu kompanije Hess i Petroleosa Venezuela prestala je prerađivati naftu u veljači ove godine. Kapacitet je te rafinerije 350.000 barela na dan (prije pola milijuna barela). Dvije trećine prerađene nafte 2007. je završavalo u lukama istočne obale SAD-a, a do 2011. ta se količina smanjila desetak posto. Gubici rafinerije u tri su godine iznosili 1,3 milijarde dolara.

Skupo iz Meksičkog zaljeva

Naftna rafinerija Marcus Hook dnevnog kapaciteta 178.000 barela, u vlasništvu kompanije Sunoco, ne radi od prosinca prošle godine jer je u posljednje tri godine rada imala gotovo milijardu dolara gubitka. On je nastao zbog visoke cijene uvezene nafte koja je stizala tankerima uglavnom iz Afrike i Sjeverne Europe.

Ako je iz Nigerije stiglo oko 35 milijuna barela nafte po cijeni 114 dolara po barelu, a cijena teksaške nafte bila je 95 dolara po barelu, razlika od 19 dolara po barelu pridonijela je propasti naftne rafinerije Marcus Hook u Philadelphiji (Pensilvania) jer je riječ o razlici od 665 milijuna dolara. Razlika u cijeni nafte između teksaške i nigerijske nastaje zbog toga jer je nigerijska čišća (sadrži manje sumpora itd.). Iako se to čini apsurdnim, teksašku