Dok mrtvi plaćaju, živi su na lošu glasu

Naivno je vjerovanje Porezne uprave da mrtvih platiša poreza više nema jer se sustav dojave o novim pokojnicima informatizirao. Gdje su još katastar, gruntovnica...?

UHrvatskoj je moderno biti mrtav. Cijeli je ekonomski sustav organiziran tako da se vijest o tome da se primjenom OIB-a razotkrilo 600.000 pokojnika koji uredno plaćaju poreze i druga davanja uopće ne čini čudnom. Ti su pokojnici ostali uredni platiše jer se njihovim nasljednicima više isplatilo imati mrtvi kapital nego od njega stvarati nešto novo. Državi pak uopće nije bitno kako građani raspolažu svojim kapitalom sve dok uredno plaćaju porez,a mrtvaci su k tome najuredniji platiše. Taj nakaradni pristup utkan je u sva ekonomska rješenja. Kriminalcima koji se se izdavali za poštene poduzetnike u ruke su predani brojni mehanizmi izbjegavanja plaćanja obveza prema radnicima, dobavljačima, klijentima i državi. Kao da se netko smišljeno trudio navodnim poduzetnicima u ruke predati oružje s kojim će na terenu raditi što ih je volja. Badava onda poštenim poduzetnicima trud u razvoju vlastitih tvrtki. Uzalud im i trud da javnosti objasne kako to što svi poduzetnici imaju isti mač u ruci ne znači da svi imaju iste namjere. U mrtvačkoj državi biti poduzetnik nužno znači biti na zlu glasu.

Zato vrlo naivno zvuči vjerovanje Porezne uprave da mrtvih platiša više nema jer se sustav dojave o novim pokojnicima informatizirao. Zaboravljaju da se još nisu informatički povezali s katastrom i gruntovnicom i da će tamo biti još mnogo pokojnih vlasnika - obveznika. No, još je naivnije očekivati da će puka informatizacija rješiti naš “mrtvački” problem.