Zbog kredita za obnovu zgrada, Čačić prijetio Kovačevu smjenom
Pred Vladu stiže uredba o financiranju energetske obnove javnih zgrada
ZHBOR od tvrtki neće tražiti jamstva za kredite, a gradovi i općine izdavat će mjenice ili zadužnice u iznosu uštede energije na zgradama
a model energetske obnove zgrada javnog sektora, koji bi trebao biti okidač Vladinog investicijskog ciklusa, financijski okvir nije spreman iako su rokovi prijava na prve natječaje već istekli, a za 10-ak istječu ovih dana. Oko toga se tjednima vodi prava rovovska bitka među ministarstvima, a prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić, nakon dosta teških riječi i nekoliko grubih poteza u HBOR-u i Ministarstvu financija, ipak čini se da izlazi kao pobjednik: ovog bi tjedna trebala biti izglasana Vladina uredba koja će dati zeleno svjetlo financijskom aranžmanu i pokrenuti prva ulaganja.
Izvori bliski projektu kažu kako se još ne može govoriti o zastoju, no ako bi sada zapela uredba, to bi zaista ugrozilo dinamiku planiranih investicija. Uz tempo otvaranja 10-ak natječaja tjedno, do kraja godine moglo bi ih biti 400, a donedavno se govorilo o 500 do kraja godine. Uz prosječnu vrijednost investicije od oko 1,5 milijuna kuna (veličina tih zgrada u prosjeku je 1000 četvornih metara, a računa se s 1500 kuna ulaganja po ‘kvadratu’) proizlazi da bi vrijednost otvorenih natječaja bila oko 600 milijuna kuna.
Gdje je, dakle, zaškripalo i zašto? Tjednima su se mudre glave natezale oko modela financi- ranja u trokutu država (grad, općina) - građevinska tvrtka - HBOR, odnosno oko rješenja za jamstva plaćanja. Nakon što je eliminiran zahtjev HBOR-a da tvrtke koje se javljaju mogu dobiti kredite samo uz posebna jamstva, zbog čega je Čačić čak prijetio i smjenom Antonu Kovačevu, čelniku HBOR-a, uslijedile su peripetije u Ministarstvu financija. Tamo se nisu složili s načinom na koji će jedinice lokalne samouprave, izdajući mjenice, sudjelovati u programu. Model su proglasili problematičnim, optuživši Čačića, požalio se na jednom skupu HNS-a o ulaganjima, da će upropastiti državu! Nije im ostao dužan. Oni ništa ne razumiju, komentirao je, doveli su u pitanje investicije, pri čemu ih je, u bijesu, okrstio “posrancima”. Morao je, kaže, zbog toga osobno s ministrom financija Slavkom Linićem riješiti stvari.
Prema saznanjima Poslovnog dnevnika, Čačićeva uredba je napisana prije desetak dana te sada putuje po raznim uredima čekajući očitovanje, pa bi se napokon našla na dnevnom redu ovotjedne sjednice Vlade. Ne ispriječi li joj se mišljenje neke od institucija koje je proučavaju, to bi značilo i da se, eto, mirno može krenuti s ugovaranjem aranžmana za pro-
u, 10 ak natje.aja ,a obnovu ,grada tjedno, do kraja godine bit će ih raspisano 400, vrijednosti 600 mil. kuna
jekte energetske obnove škola, vrtića, zdravstvenih objekata i raznih drugih zgrada javne namjene.
Uredba, zapravo, ima ulogu svojevrsne potvrde da projekti energetske učinkovitosti počivaju na dokazanoj uštedi i da za jedinice lokalne vlasti ne impliciraju novo zaduživanje (što prema Zakonu o lokalnoj samoupravi ni ne mogu bez odobrenja Ministarstva financija), iako će one izdavati mjenice ili zadužnice u iznosu uštede.
Primjerice, neki vrtić ili škola ima trošak energije 100, a uz plan/projekt energetskih ušteda taj se račun ubuduće smanjuje na 70, dok se iz razlike se otplaćuje investicija. Jedinice lokalne vlasti za te račune mahom dobivaju sredstva iz riznice pa se nametalo pitanje kako knjižiti plaćanje za tu razliku od 30, budući da im sam račun iznosi 70. Upravo to je razlog zašto će se za iznos razlike kojom se servisira otplata investicije izdavati mjenice/zadužnice. Time se samo osigurava mehanizam plaćanja, objašnjava jedan od članova tima zaduženog za taj program. A zašto je Čačić inzistirao na rješenju bez posebnih jamstava za tvrtke? Logika je jasna: u idućim godi
nama u program energetske obnove mogle bi tisuće javnih zgrada i domaće građevinske tvrtke jednostavno ne bi mogle izdati toliko jamstava, a poanta investicijskog ciklusa nije u tome da ga odrađuju strane tvrtke. Također, ističe, jamstvo je zapravo već uključeno u sam model energetske obnove (ESCO) jer se kredit kojim se financiraju ulagački zahvati otplaćuje iz ušteda energije koje moraju (osnovni uvjet u natječajima) biti veće od iznosa rate kredita koji su predviđeni na rok do 14 godina, uz kamatnu stopu od 4 posto.
Hoće li sada sve ići glatko, vidjet će se. No, ako Vladina uredba i prođe, u daljnjem tempu treba računati i s time da je za većinu domaćih izvođača posrijedi model poslovanja na koji nisu naviknuti. Podloga za objavu natječaja je samo procjena stanja objekata, a izvođač koji se kandididira na natječaj sam ‘izbacuje’ troškovnik i izračune energetske učinkovitosti; nema aneksa i izvanrednih troškova kakvi nerijetko prate klasične aranžmane. Ipak, poslovi na energetskoj obnovi tvrtkama su prilika da zaposle neiskorištene kapacitete i osiguraju si obročne prihode u duljem roku, istaknuo je ovih dana varaždinski župan Predrag Štromar. Najavljujući nove natječaje u toj županiji istaknuo je kako izvođači “posao trebaju dobro pripremiti i kvalitetno izvesti, kako bi uštede bile što veće, a oni sigurni da će im se posao isplatiti. Tako mogu računati i na brži povrat uloženog i brže ostvarivanje pri
hoda”.