Liniću ne prijete smrću? To je čudo, ili znak
Oporezivanje nekretnina Nije valjda da su se gospodari igre, svjesni da Hrvatska u neku zemlju više izvozi nego što iz nje uvozi samo ako izvozi zlato, pomirili sa stvarnošću...
Čekam. Dok je Roubini ozbiljan, i predlaže da Njemačka svojim građanima pokloni 1000 eura ako ljetuju u zemljama u krizi, Farage je sarkastičan, govori da je besmisleno da se Italija zadužuje po šest da bi kreditirala Španjolsku po tri posto, Azijati ponavljaju i ponavljaju da Europa treba srušiti euro i početi proizvoditi, i tako dalje i tako dalje, budi mi dopušteno našaliti se. Angela, preklinjem vas, za sve Nijemce kupite dolar, srušite euro, a onda svojim Nijemcima opet kupite euro. I moji prijatelji bankari i moji prijatelji političari kažu da ‘printanje’ unedogled nema smisla i da će se glavni igrači vjerojatno dogovoriti, a čekajući da se dogovore nadam se da će poslušati kolegu Roubinija, s kojim se slažem da ludilo štednje mora prestati.
Nekretninska priča
Kod kuće čekam ishod nekretninske priče. Fed reče da je cijena nekretnina u Americi od početka krize pala gotovo 40%, i doista me zanima što će s postocima biti u Hrvatskoj. Otkako je Linić prvi put natuknuo da će oporezivati nekretnine koje nisu u funkciji čudim se što mu nitko ne prijeti smrću. Gotovo bih se okladio da mu stalno prijete, ali on to ne prijavljuje javnosti; policiji je možda prijavio. Nije valjda da su glavni igrači sjeli, konstatirali da u situaciji u kojoj Hrvatska u neku zemlju više izvozi nego što iz nje uvozi samo ako izvozi zlato, a proračun se nema odakle napuniti nego porezima, pa više nema smisla braniti kvadrat. Bilo čega.
Sjećate se što mi je pričao Bankar Poljoprivrednik? “Ja ti kupim zemlju, država mi odmah vrati pola uloženog. Onda još dobivam poticaje iako ništa ne uzgajam. Na kraju ću prodati za dvostruko ili trostruko više nego što sam platio.” Bankar Poljoprivrednik je idealan da ga se oporezuje, ili bar natjera da nešto radi na zemlji. Onih desetak tisuća neprodanih stanova? Izgrađenih po tko zna koliko eura za kva- 430 kuna po dionici onomad je prihvatilo 28 dioničara, a više od 1700 komada, koliko je 13. lipnja protrženo u jednoj transakciji, po podacima SKDD na dan 13. travnja ove godine imala su samo 24 dioničara.
Žalostan sam što zbog hrvatskih propisa vjerojatno – savjet ne tražim, niti bih ga dao – neću kupovati Dukat ni da mu cijena padne na 350 kuna. Možda ga neću kupiti ni da padne na 300. Od običnog istiskivanja više se bojim samo istiskivanja po nepravednoj cijeni. I tu opet moram o četnicima. Tu i tamo netko mi prigovori što tu i tamo spominjem četnike. Ali, to se jednostavno ne može reći efektnije. Recimo da je čovjek otišao u rat. Branio je svoje. Izgubio je nogu ili ruku, ili je poginuo, ali djeca su naslijedila to što je obranio. I sad mu netko to što je obranio krvlju ili životom može uzeti olovkom, po cijeni s kojom se on ne mora složiti. I jedni argument je “Ali to je usklađeno s propisima EU!”. Još gore, taj koji mu imovinu od četnika obranjenu životom uzima olovkom hladno mu može reći “Čovječe, mi samo koristimo zakonsku mogućnost koju nam daje tvoja Vlada”.
Oprez se podrazumijeva
I to je to. Ne znam Lactalisove namjere, ali zbog puke mogućnosti da me većinski vlasnik Dukata istisne po cijeni koju smatram nepravednom ovaj put neću kupovati Dukat, osim ako ne padne na cijenu koja je vrijedna tog rizika. Jednostavno je. Da na tržištu ima novca koji reagira na povoljnu cijenu i dobre šanse u budućnosti, i da ljudi ne prodaju bubrege da bi platili dugove, bitno bih se drugačije ponašao. Ovako, dok nikako ne vidim razliku između Sanadera i Milanovića, oprez koji graniči s paranojom jednostavno se podrazumijeva.