Lekcija iz Peveca za Vladu i Sabor

Stečaj Peveca ne može biti uzor budućim stečajevima, ali sigurno može poslužiti kao inspiracija za zakonodavca kakva su zakonska rješenja potrebna današnjem tržištu

Najbolji kut za sagledavanje i analizu uspješnog i brzog okončanja stečaja bjelovarskog i zagrebačkog Peveca nastankom novoga dioničkog društva s velikim brojem dioničara bivših vjerovnika je postojeći zakonski okvir. Za dobar i brz ishod stečaja nije zaslužan Stečajni zakon. On nije davao poticaj, nego je štoviše bio prepreka jer ne poznaje stečaj grupe koja ima više propalih tvrtki. I zbog toga, ali gledajući i sve ostale aspekte, primjer je to najsloženijeg stečaja koji je uspio unatoč svemu. Jedinstven je po volumenu i po tome se više neće ponoviti slučaj da postoji 750 pravnih osoba vjerovnika, gotovo 1000 radnika, 11 banaka, devet velikih nekretnina diljem zemlje opterećenih hipotekama, tri sestrinske tvrtke u regiji, a da se paralelno vode dva odvojena stečaja radi sažimanja u jednom postupku i u novom subjektu koji je upravo počeo poslovati kao dioničko društvo izvan stečaja.

Kako je to ispala sretna priča? I to najbrže moguće, u dvije godine, što je paradoks, jer niz manje složenih stečajava traje godinama. Podloga je u ljudskom faktoru svih sudionika, od zastupnika vjerovnika do stečajne uprave i stručnih osoba koje su osmišljavale i izradile stečajni plan. Problem Stečajnog zakona koji nije davao dobru podlogu nadomjestio je ekstremni pravni entuzijazam, a presudila visoka odgovornost. Svi sudionici koji inače legitimno imaju suprotne interese uspijevali su zahvaljujući visokoj odgovornosti stalno postizati konsenzus, popuštati i prilagođavati se. Zakon ne daje podlogu za kvalitetnu koordinaciju suprotnih interesa (to je cilj novog zakona o predstečajnoj nagodbi) pa su samo zahvaljujući izuzetnim naporima svih sudionika usklađivani interesi kako bi se moglo formirati novo dioničko društvo. To ih je dovelo do cilja. Sa stručnog aspekta je i prije i poslije otvaranja stečaja postajala skepsa – čak na granici podsmijeha prema ideji da u postojećim zakonskim uvjetima i s mentalitetom da svi vuku na svoju stranu – da je moguć preustroj. No konsenzus, odgovornost, prilag odiljivost i pravna kreativnost dogodila se na malom bjelovarskom trgovačkom sudu koji je svima pokazao da se izuzetnim pravnim entuzijazmom mogu i izuzetno složeni stečajevi riješiti brzo i uspješno. Pevecov stečaj stoga ne može biti uzor budućim stečajevima, ali je sigurno inspirativan za Vladu i zakonodavca zbog pitanja koja zakonska rješenja tržišna današnjica treba.