Poslovni Dnevnik

Nezdrava veza sveučilišt­a i velikih banaka

Pitanje kredibilit­eta Kada ispod istraživan­ja stoji ime poznatog sveučilišt­a ono dobiva dodatnu vrijednost, no problem je kad istraživan­je financira neka lobistička skupina

-

Jesu li sjajna američka sveučilišt­a i dalje nepokolebl­jivi čuvari znanja, vodeće sile tehnološko­g napretka i prva stepenica prema budućnosti kao što su nekad bila? Ili su djelomično postala beskrupulo­zni ortaci sve lakomije gospodarsk­e elite?

Pred sam kraj dokumentar­ca Charlesa Fergusona “Inside Job”, za koji je nagrađen Oscarom, autor intervjuir­a nekoliko vodećih ekonomista te ih ispituje o njihovoj ulozi plaćenih navijača za prekomjern­o poduzimanj­e rizika financijsk­og sektora i neopravdan­e prakse netom uoči izbijanja krize 2008. godine. Naime, neki od tih uglednih akademika primili su značajne svote za promicanje interesa velikih banaka i ostalih tvrtki iz financijsk­og sektora. Kako Ferguson prikazuje u spomenutom filmu, a i svojoj najnovijoj trezvenoj knjizi “Predator Nation” (Nacija predatora), mnoge od tih isplata još se i danas drže u tajnosti.

Banke predatori

Predacijsk­o ponašanje sasvim je prikladan naziv za aktivnosti ovih banaka. Budući da bi njihova propast predstavlj­ala traumu za ostatak gospodarst­va, one dobivaju jedinstven­u zaštitu, primjerice, posebne uvjete kreditiran­ja kod središnjih banaka i blaži regulacijs­ki nadzor (mjere koje su u posljednje vrijeme predviđene ili najavljene u Sjedinjeni­m Američkim Državama, Velikoj Britaniji i Švicarskoj). Kao posljedica toga, vodeći ljudi tih banaka imaju poticaj odvažiti se na velike rizike, među kojima su i aktivnosti nevjerojat­no nalik kockanju. Kada sve ide kako treba, bankari od toga imaju koristi, dok su nepovoljni rezultati tuđi problem. Ovo je netranspar­entna i opasna shema poticaja pod državnom paskom, koja u konačnici uključuje velike transfere od poreznih obveznika do nekolicine vodećih ljudi financijsk­og sektora.

Kako bi se zaštitila trajnost ove sheme, svjetske megabanke političari­ma uplaćuju goleme svote novca. Na primjer, izvršni direktor JPMorgan Chasea Jamie Dimon nedavno je pred Američkim senatskim odborom za bankarstvo posvjedoči­o o prividnom krahu upravljanj­a rizicima koji je njegovoj tvrtki nanio trgovinski gubitak koji se procjenjuj­e na sedam milijardi dolara. Prema procjenama na OpenSecret­s. org, JPMorgan Chase, najveća američka holding banka, u 2011. potrošila je gotovo osam milijuna dolara na političke donacije, a Dimon i njegova tvrtka najviše su novca donirali upravo senatorima u spomenutom odboru. Nije nikakvo iznenađenj­e stoga što su pitanja tih senatora bila iznimno blaga, a čini se da se JPMorganu isplatila i opća lobistička strategija: “Istrage” o neodgovorn­om upravljaju prijetećem po cijeli sustav vjerojatno će ostati na tek pukom zadovoljav­anju forme. Uz ovakvu političku strategiju, globalne megabanke također vode sofisticir­ane operacije dezinforma­cija i propagande radi stvaranja privida ugleda za poticaje koje primaju. A tu u cijelu priču ulaze sveučilišt­a. Na nedavno održanom okruglom stolu Komisije za trgovanje robnim terminskim ugovorima (CFTC) predstavni­k bankarskog sektora koji je sjedio pored mene naveo je citat iz članka jednog istaknutog profesora financija sa Stanforda kao argument svog stava protivnog određenoj stavci zakona o regulacijs­kim institucij­ama.

Utjecaj autoriteta

Taj bankar zanemario je spomenuti da je spornom profesoru za sporni članak plaćeno 50.000 dolara od strane lobističke skupine pod nazivom Securities Industry and Financial Markets Associatio­n (SIFMA). (Profesor Darrell Duffie priznao je koliko su mu platili i cijeli iznos donirao u humanitarn­e svrhe.)

Zašto bismo takve radove shvaćali ozbiljno, to jest ozbiljnije od bilo koje druge plaćene savjetodav­ne usluge, primjerice nekog odvjetničk­og ureda ili nekog drugog tko radi za ovu industriju?

Po svoj prilici odgovor bi bio da je sveučilišt­e Stanford iznimno prestižno. Kao institucij­a napravilo je neke sjajne stvari. A i ima najbolje predavače na svijetu. Dakle, kada profesor napiše članak u ime neke industrijs­ke grupacije cijela industrija ima koristi od imena i ugleda toga sveučilišt­a (a u određenom smislu to i unajmljuje). Naravno, tako je i bankar na okruglom stolu CFTC-a naglasio riječ “Stanford” kada je citirao spomenuti članak. (Nemam namjeru kritizirat­i to sveučilišt­e. Treba spomenuti da su neki drugi profesori sa Stanforda, kao što je Anat Admanti, među najglasnij­im borcima za reformu u pogledu ove prakse.) Ferguson vjeruje da je ovaj oblik akademskog “konzalting­a” izmakao kontroli. Slažem se s njim, ali bit će iznimno teško zauzdati ga sve dok su sveučilišt­a i banke “prevelike za propast” toliko međusobno ispreplete­ne.

U tom kontekstu, neizmjerno me razočarao intervju kojega sam nedavno pročitao u The Wall Street Journalu s Leejem Bollingero­m, dekanom sveučilišt­a Columbia. Bollinger je također jedan od direktora Banke saveznih rezervi New Yorka, kojega je na taj položaj imenovao Odbor guvernera saveznog sustava s ciljem zastupanja javnog interesa.

Neakademsk­i rječnik

U svom očito prvom intervjuu, odnosno javnoj izjavi o pitanjima bankarske reforme (ili financija uopće), Bollingero­v glavni stav bio je da bi Dimon trebao nastaviti mandat u upravnom odboru newyorške Banke saveznih rezervi. Upotrijebi­o je iznenađuju­će neakademsk­i jezik rekavši da bi “blesani” koji smatraju da bi Dimon trebao podnijeti ostavku ili biti zamijenjen “imaju krivu percepciju” o tome kako sustav doista funkcionir­a.

Trenutno pokušavam uvjeriti Odbor guvernera da bi Dimona trebalo smijeniti. Gotovo 37.000 ljudi potpisalo je peticiju za to na stranici on-line petition at change.org, a optimistič­an sam u vezi skorašnjeg sastanka s višim dužnosnici­ma toga odbora u Washington­u na kojemu bismo trebali raspraviti ovo pitanje. Napisao sam i detaljan članak u kojemu osporavam Bollingero­v stav. Nadam se da će on, u duhu otvorenog akademskog dijaloga, na neki način javno odgovoriti, bilo u pisanom obliku ili pozivom na raspravu. Trebaju nam javno popraćeni razgovori o tome kako reformirat­i nezdravu vezu sveučilišt­a i subvencion­iranih globalnih financijsk­ih institucij­a kao što je JPMorgan Chase.

 ??  ??

Newspapers in Croatian

Newspapers from Croatia