Simbolična zaštita kao upozorenje bankama
Građani se ukidanjem naplaćivanja opomena štite na simboličnoj razini, no riječ je zapravo o ozbiljnoj poruci bankama da Hrvatska prestaje biti Eldorado
Uvođenje zabrane naplaćivanja opomene za kašnjenje u podmirenju obveza prihvatili su analitičari i javnost kao prvi snažniji socijalno osjetljiv potez Milanovićeve Vlade. Praksa ubiranja dodatne zarade na opomenama koja se razgranala posljednjih godina, a nije jenjavala niti nakon negativnog odjeka, pa ni upozorenja pravnih stručnjaka da za to nema zakonske podloge.
Zakon o obveznim odnosima ne predviđa, naime, opominjanje dužnika i naplatu te “usluge”, ali izrijekom ne zabranjuje takvu mogućnost, pa se njome počelo sve masovnije koristiti. Zbog javnih prozivki postalo je vremenom standard da financijske i druge kuće u svojim općim uvjetima poslovanja imaju definirano pravilo da u slučaju kašnjenja plaćanja dužniku naplate i slanje opomene. Banke su taj trošak počele unositi i kao stavku u ugovore s klijentima. A kako se u slučaju neplaćanja tim troškom dalje teretilo bankovni račun klijenta, pravnici su samo mogli savjetovati pokretanje sporova na sudu, uvjereni da će proces na koncu klijenti i dobiti. No, zbog sporosti sudstva za tim se mehanizmom i nije posezalo.
Banke, kod kojih su iznosi za te dopise klijentima bili i najviši i najučestaliji, pravdale su se tek kako im je to dodatna usluga kojom pokušavaju štititi klijente od još većih penala, a na to se još pozivaju pokušavajući obraniti taj trošak.
No, osim što tim potezom Vlada štiti velik broj građana i na simboličnoj razini im pokušava umanjiti teret krize koji opet drugim mjerama sve više prebacuje na taj najširi sloj, timm potezom Vlada daje i prvu ozbiljnu naznaku promjene u odnosima prema moćnim bankama.
Dosad su one u Hrvatskoj imale veliku autonomiju i samostalnost u kreiranju odnosa na tržištu, za razliku od, primjerice, teleoperatera kojima je kao zdravom i profitabilnom dijelu gospodarstva bez puno oklijevanja uveden poseban krizni namet uz jasnu poruku da je razlog tomu i nezadovoljstvo Banskih dvora njihovim previsokim tarifama u odnosu na zemlje Europske unije, prema bankama se takvom opcijom ne maše ni u šali.
Međutim, u uvjetima kada nova garnitura priprema novog čovjeka za čelo središnje banke i kada na simboličnoj razini s troškom opomena bankama kaže “Dosta”, daje se naslutiti kako za bankarski biznis Hrvatska polako prestaje biti Eldorado.