Niske stope rasta najavljuju izgubljeno desetljeće u Uniji

Analiza Što može ECB Bez obzira na moguće novo rezanje kamatnih stopa i produživanje programa kvantitativnog otpuštanja, izgledno je da će ukupan učinak na inflaciju biti skroman

Premda su prošla tek dva mjeseca od posljednjega sastanka članova Vijeća ECB-a na kojem su predstavljena inflacijska očekivanja u eurozoni za 2016. i 2017. godinu, već se otvoreno priznaje kako su prognoze predstavljene u smjernicama Vijeća promašene, čime se indirektno najavljuju nove smjernice koje bi mogle biti obznanjene već na sljedećem sastanku u ožujku.

Ključni faktor koji pritišće cijene na niže je globalni pad cijena nafte, pri čemu je oporavak razine cijena hrane tek vrlo blag. Naime, inflacija u eurozoni je pala sa 3% krajem 2011. na 0,6% u siječnju prošle godine, da bi porasla na tek 0,2% krajem prošle godine, reflektirajući tako razine daleko ispod ciljane od oko 2%. Dodatno, s obzirom na važnu ulogu koju očekivanja imaju u formiranju trenutnih cijena nafte, zabrinjava pad zabilježen u cijenama ročnica nafte. Naime, od lipnja prošle godine očekivane cijene nafte za sljedeće dvije godine pale su preko 40%. U skladu s time, u kratkom roku je ponovno izgledna deflacija prije nego zbog tehničkih faktora cijene porastu krajem godine, oblikujući tako nezadovoljavajuću Wkrivulju inflacije.

Kredibilitet ECB-a

Kako bi središnja banka bila u stanju ostvariti svoj cilj, nužno je da ima kredibilitet, odnosno da tržišni akteri vjeruju da je sposobna ostvariti zacrtano. U skladu s time, ne čude posljednje izjave predsjednika Draghija kako bi središnja banka izgubila svoj kredibilitet kada bi odstupila od zacrtanog ciljanja inflacije, odnosno kada bi odjednom odlučila ciljati neku drugu ekonomsku varijablu. Sa tržišnog aspekta, očekivana reakcija ide u smjeru povećanja mjesečnog iznosa kupovine obveznica za 10 milijardi eura, tj. na ukupno 70 milijardi, zatim produživanja programa monetarnog otpuštanja za šest mjeseci (do rujna 2017.), te mogućeg novog rezanja kamatne stope na depozite za 10 baznih bodova (na 0,40%) na sljedećem sastanku u ožujku.

Generalno gledajući, ECB se brzim koracima približava krajnjim limitima onoga što realno može učiniti da osigura cjenovnu stabilnost. Naime, bez obzira na moguće novo rezanje kamatnih stopa, produživanje programa kvantitativnog otpuštanja ili eksplicitnijeg stava oko budućeg kretanja razine cijena, izgledno je da će ukupan učinak na inflaciju biti skroman.

U skladu s time, potrebna je odlučnija implementacija fiskalnih i strukturnih reformi na razini država članica eurozone koja bi dovela do promjena u očekivanjima tržišnih aktera, a posljedično i same razine cijena u eurozoni. Premda se među ekonomistima vode žustre rasprave je li program monetarnog opuštanja ostvario zacrtane izravne i neizravne ciljeve, neke činjenice su nepobitne. Naime, deprecijacija eura naspram dolara uvelike