Era, peršina...
Pa se sušeno povrće za Vegetu mora uvoziti
koja je startala kao vrlo važan strateški projekt nacionalnog agrara, odavno ne osjeti miris sušenog povrća ili voća, već se čuje buka strojeva koji obrađuju metalne poluge.
Tajnik Zajednice udruga hrvatskih povrćara Dražen Čačić ne skriva gorčinu dok iznosi ocjene u aktualnom stanju. Poljoprivrednici s područja nekoliko županija, od Međimurja preko Podravine i Slavonije do Osijeka i Vukovara, mogli bi proizvesti i više od potreba lokalnog tržišta, a time i domaće industrije, uz uvjet da im politika koja kreira zakone omogući barem slične uvjete kakve imaju konkurenti iz zemalja iz kojih najviše uvozimo.
“Rješenje je vrlo jednostavno, ali nikome, na žalost, čini se, nije stalo. Preko Zajednice udruga već godinama tražimo da se ustanove transparetni standardi kvalitete svih proizvoda koji se uvoze, no zasad to nismo uspjeli. Nema pravih kontrola i sustavnog nadzora, uvozi se roba sumnjive kvalitete u bescjenje”, tvrdi Čačić.
I enormno visoki PDV omča je oko vrata koja, podsjeća, već sama po sebi odmah na startu ruši konkurentnost hrvatskih poljoprivrednika naspram konkurencije iz EU, ali i ostalih zemalja s globalne scene.
“Svatko nastoji imati što niže troškove, pa je razumljivo da i naša prehrambena industrija traži što jeftiniju sirovinu, no tu je uloga države, koja mora dati poticajan okvir kako poljoprivrednim, tako i ostalim proizvođačima za ravnopravnu utakmicu s konkurencijom”, zaključuje i dodaje kako dosadašnja agrarna politika nije bila na tom pravcu.