Od mjera HNB-a najviše očekivanja imaju država i male banke
Nove repo aukcije pojeftinit će refinanciranje državnog duga za 1 postotni bod
Velike banke s viškom likvidnosti imaju jeftinije izvore pa cijena od 1,8 posto kod njih ne izaziva ushit
Hrvatska narodna banka u idući će utorak testirati novi mehanizam monetarne politike kojim se bankama otvara pristup dugoročnijim izvorima kunske likvidnosti. Prema preliminarnim procjenama tima guvernera Borisa Vujčića, kroz četiri za ovu godinu predviđene “strukturne repo operacije” banke bi uz zalog obveznica na raspolaganje mogle dobiti više od tri milijarde kuna, i to na četiri godine, i kamatu tj. fiksnu repo stopu od 1,8 posto. U HNBu naglašavaju kako će ukupni učinak ovisiti o zanimanju banaka za taj mehanizam monetarne politike, ali i da on generalno omogućava da jače i uz povoljnije uvjete kreditiraju gospodarstvo i građane u domaćoj valuti. Svaku relaksaciju monetarne politike, pa i najnoviji potez HNBa u redovima banaka smatraju dobrodošlim, ali su oko stvarnog dometa u pogledu daljnjeg rušenja kamata i poticanja kunskih kredita građanima i gospodarstvu i poslovično oprezni. “Istina je da nove operacije predstavljaju dugoročnije kunske izvore. No, uz današnje viškove likvidnosti od 10ak milijardi kuna treba se upitati i može li se s 13 bitno promijeniti stvar”, kaže financijaš iz kruga vodećih banaka.
Za najveće banke s velikim viškovima likvidnosti ni cijena od 1,8 posto nije nešto što bi izazivalo ushit. One zahvaljujući širokoj depozitnoj bazi imaju i jeftinije izvore pa kažu kako je njima to zapravo skupo. “Eh, mi bismo danas guverneru rado plasirali novac i po 1,5 posto”, u polušali i neslužbeno će jedan od njih.
Dio analitičara smatra da bi od novih repo operacija najviše koristi na kraju mogla imati država kojoj bi domaće refinanciranje pojeftinilo, recimo, jedan postotni bod.
Međutim, te bi operacije trebale donijeti olakšanje i malim ili srednjim bankama sa slabijim i u prosjeku skupljim depozitnim izvorima. Za njih je 1,8 posto kao cijena po kojoj će se moći do likvidnosti u četverogodišnjim repo aranžmanima atraktivnija nego za najveće.
Naravno, za aukciju moraju imati za ponuditi i traženi kolateral, a s obzirom na zadane uvjete, to višemanje podrazumijeva državne obveznice, i to dospijeća duljeg od 4 godine, tj. od reotkupa ‘repa’. U obzir za zalog dolaze, doduše, i drugi domaći izdavatelji, ali samo ako imaju rejting jednak državnom, a to je opet mahom državni sektor.
“Ovo bi se zapra v o moglo shvatiti kao uvod u pravi QE ( quantitative easing), ili operacije na otvorenom tržištu. Nešto kao poziv na kavu koji bi mogao prerasti u ručak”, slikovit je Božo Prka, predsjednik Uprave PBZa, sugerirajući kako manevarski prostor monetarne vlasti ovisi o fiskalnoj politici. Za sve nas, kao i za klijente, kaže, prava će olakšica u pogledu uvjeta kreditiranja biti tek kad premija rizika za hrvatski državni dug padne.
Dokle god u situaciji rekordno niskih kamata na financijskim tržištima prinosi državne obveznice iznose oko 4 posto (za 10godišnji dug), možemo računati tek na mehanizme ograničena dometa.
Kad bi država uspjela ukrotiti deficit i svesti ga ispod tri posto, HNB bi imao dobro polazište za “prave” operacije na otvorenom tržištu i doziranja likvidnosti kroz izravne kupoprodaje državnih obveznica na sekun- darnom tržištu. Za to očito još nisu dozreli uvjeti.
Ipak, proces fiskalne prilagodbe važan je i za trenutno aktualni mehanizam. Nastavi li se ona, kažu u HNBu, to bi moglo dodatno osnažiti očekivane pozitivne učinke strukturnih repo operacija. Istodobno, ubrzanje oporavka domaćeg gospodarstva moglo bi potaknuti potražnju za novim kreditima, naročito kunskim. Takva kretanja, konačno, podupiru stabilnost tečaja i minimiziraju eventualne rizike strukturnih repo operacija za njegovu stabilnost, ističu u središnjoj banci. Ako bi ipak došlo do deprecijacijskih pritisaka na kunu (a to ne očekuju), koristit će, kažu, postojeće raspoložive instrumente, uključujući i intervencije na deviznom tržištu.
Kakvo će zanimanje banke demonstrirati u utorak ostaje vidjeti. Ekonomski analitičar Velimir Šonje smatra da je teško procijeniti i hoće li novi izvor financiranja više pogodovati kreditiranju države ili privatnog sektora. “Sve ovisi o potražnji i o tome hoće li kvalitetniji klijenti tražiti kunske srednjoročne kredite. Rizik će i dalje igrati ključnu ulogu kod kreditiranja i određivanja visine kamatnih stopa, pa ako državi (uslijed eventualne fiskane prilagodbe) rizik počne padati brže nego privatnom sektoru, moguće je da će država od svega imati veće koristi”, mišljenja je Šonje. No, kaže, “to nije i nužno tako”.
RIZIK ĆE I DALJE IGRATI KLJUČ
NU ULOGU: AKO DRŽAVI RIZIK POČNE PADATI BRŽE NEGO PRIVATNOM SEKTORU, MOGUĆE JE DA ĆE ONA OD SVEGA IMATI VEĆE KORISTI, KAŽE VELIMIR ŠONJE