Bez obzira na turbulencije, energetski sektor ostaje unosan za ulagače
Iako se puno polaže na obnovljive izvore energije, činjenica je da je bitno imati pouzdane klasične izvore
Biznis s elektranama na otpad je jedan od energetskih projekata budućnosti i čak i HEP razmišlja o njemu
Bez obzira na sve turbulencije kroz koje prolazi globalna energetsko tržište, u energetiku se isplati ulagati, a isto tako će biti u budućnosti, kazao je Zoran Miliša, direktor RWEa Hrvatska na panel diskusiji “Tranzicija je započela – nova pravila u sektoru obnovljivaca, biogoriva i goriva iz otpada na čekanju” koja se održala u sklopu 3. Energy Investment Foruma 2016. u organizaciji Poslovnog dnevnika u utorak u Zagrebu. Kao energetski stručnjak, Miliša je svjestan da cijena energije može oscilirati i da je trend niskih veleprodajnih cijena trend koji može potrajati. “Cijena struje je niža nego ikada i nije nemoguće da će se u nekom trenutku približiti nuli. No, na cijenu koju plaćaju potrošači dolazi niz naknada koje će i dalje rasti. Jedna od njih je naknada za obnovljive izvore”, kaže Miliša. Dodaje da je izvjesno da će za 10ak godina više od 50 potrošača biti samodostatno i da više neće ovisiti o elektrodistribuciji.
Modernizacija
Perica Jukić, predsjednik Uprave HEPa, također smatra da ulaganja u energetiku ima smisla i da će biti profitabilna. “Mi smo u tijeku velikog investicijskog ciklusa u kojem ćemo samo u modernizaciju i obnovu naših hidroelektrana uložiti tri milijarde kuna do 2020. godine. Iako mi puno polažemo i na obnovljive izvore energije, činjenica je da je bitno imati pouzdane klasične izvore proizvodnje električne energije koji daju stabilnost i funkcionalnost čitavom sustavu”, kazao je Jukić. U HEPu veliki potencijal vide u korištenju otpada kao energenta. “Biznis s elektranama na otpad je jedan od energetskih projekata budućnosti i HEP razmišlja o njemu. To su kogeneracije koje mogu raditi 24 sata na dan, a posebno su pogodni za velike gradove. Procjenjujemo da bi prvu takvu elektranu mogli izgraditi u Zagrebu, negdje na Žitnjaku, jer bi tu mogli osigurati oko 300.000 tona pogodnog otpada godišnje”, navodi Jukić. Pioniri korištenja otpada za proizvodnju energije je tvrtka CIOS koja je u taj projekt krenula još 2010. godine. Tri godine kasnije su uložili veliki novac u najsuvremeniji pogon za termičku preradu otpada koja ima vrlo visoku iskoristivost sirovine. No, kako pojašnjava Jurica Medun iz Uprave CIOSa, veći razvoj ovog biznisa ograničava zakonska regulativa, ali i djelovanje udruga za zaštitu prirode koje su a priori protiv ovakvih projekata. “Trendovi pokazuju da će se u budućnosti sve više trošiti alternativna goriva, a na uštrb fosilnih. U Europi se iskorištava 80 posto otpada. No, radi se o skupim tehnologijama i nestabilnoj cijeni energije, a što za investitore predstavlja veliki rizik. Zbog toga je nužno da se u ovakve projekti uključi država s optimalnim poticajima koji će ulaganja u ovakve elektrane učiniti zanimljive investitorima”, kazao je Medun. Dodaje da je hrvatsko tržište još dodatno neatraktivno za ovakve projekte jer je toplinska energija socijalna kategorija i njezina cijena nije tržišta te je u takvom odnosu snaga teško konkurirati državnom HEPu. Direktor Sektora za odnose s vanjskim subjektima Industrije nafte Ine Emanuel Kovačić kazao je da je energetski sektor izložen nizu izazova te da će obzirom na navedeno trgovačka društva primarno investirati u one projekte
NAJVEĆI UDIO DOMAĆEG PROIZVODA IMAMO U HIDROENERGIJI 65 POSTO. U TERMOELEKTRANAMA SMO ISPOD 50 POSTO, REKAO JE PREDSJEDNIK UPRAVE HEP-A, PERICA JUKIĆ
koji su uvjetovani regulativom ili u one projekte koji jamče siguran povrat investicija u odgovarajućem roku. Upozorio je da je stabilan i predvidljiv regulatorni okvir pretpostavka za investicijske odluke kao i da je potrebno doraditi i niz drugih propisa (poput Zakona o poticanju ulaganja, Strategija prostornog razvitka RH, odobravanje liste energetskih biljaka pogodnih za proizvodnju naprednih biogoriva),a koji mogu olakšati buduće investicijske odluke. Naravno, kako dolazi iz Ine , Kovačiću je jasno da će na svaki energetski projekt utjecati i kretanja cijena nafte na svjetskom tržištu.
Izazovi OIE-a
No, obnovljivi izvori energije stavili su pred izazov čitavi elektroenergetski sustav, ali i čitavu industriju i društvu. Naime, bilo je potrebno osigurati dodatne prijenosne kapacitete, a to se prije svega odnosi na vjetroelektrane koje su, s jedne strane udaljene od standardnih trasa dalekovoda, a s druge strane radi se o proizvodnje koja oscilira ovisno vremenskim uvjetima. Kako je na panelu pojasnio Miroslav Mesić, predsjednik Uprave Hrvatskog operatera prijenosnog sustava (HOPS), tvrtke kćeri HEP grupe, prije pet godina je pred njih bio postavljen cilj za koji su mnogi smatrali da je nemoguć, da se osigura dodatni kapacitet za prijenos 400 MW struje, no to je realizirano. “Mi smo danas na 400 do 500 MW kapaciteta iz obnovljivih izvora energije, a u narednom razdoblju će se to povećavati. Sustav je izračen, funkcionalan, ali je isto tako na rubu svojih mogućnosti i mora se krenuti u daljnje investicije”, kazao je Mesić. Kao drugi problem obnovljivih izvora energije je istaknuta činjenica da je udio domaćeg proizvoda u razvoju takvih projekta izuzetno mali. Zbog toga se postavilo pitanje tko zapravo ima koristi od razvoja OIE jer se takvi projekti financiraju uglavnom iz stranog kapitala, koristi strana oprema, a u Hrvatskoj se samo plaća subvencionirana cijena struje iz njih. Kao pozitivni primjeri domaće tehnologije je posebice istaknut Končar koji je uvelike prisutan u tehnologiji hidroelektrana, a pokušava se probiti i u energiju vjetra.
Zoran Miliša je podsjetio da su energetski paketi doneseni na razini EU, u doba kada Hrvatska još nije bila članica, pa stoga niti nije mogla niti utjecati na njihov sadržaj. Kao članica Unije, mi sada moramo slijediti zajedničku energetsku politiku, a koja je najpoznatija po svojem principu 202020, odnosno 20% manja potrošnja struje uz 20% ukupne potrošnje iz OIE do 2020. Kao pozitivno je istaknuo da je razvoj OIE u našoj zemlji još zapravo u začetku pa ima prilike za domaće tvrtke koje će naći svoje mjesto u tom biznisu. Perica Jukić, prvi čovjek HEPa, kazao je da “konkretno mogu reći da najveći udio domaćeg proizvoda imamo u hidroenergiji gdje prelazi 65%. U termoelektranama smo ispod 50%”.