Trendovi se mijenjaju, ali ulaganje u energetiku uvijek se isplati
Obnovljivi izvori energije stavili su pred izazov čitav elektroenergetski sustav, ali i čitavu industriju i društvo, složili su se sudionici konferencije Poslovnog dnevnika
Energetski sektor će u narednih 10ak godina biti glavni generator investicija u Hrvatskoj i regiji, a samo naša zemlja ima po- tencijal za privlačenje čak osam milijardi eura ulaganja u energetiku, kazao je Mislav Šimatović, glavni urednik Poslovnog dnevnika na otvaranju Energy Investment Foruma 2016. koji se u organizaciji Poslovnog dnevnika održava već treću godinu zaredom Šimatović je istaknuo da se prije svega radi o projektima LNG terminala na Krku, obnovljivim izvorima energije, ali i ulaganju u klasične energetske potencijale i elektroenergetsku mrežu. Upozorio je da će veliki dio tih projekta ovisit o energetskoj strategiji nove administracije na čelu s premijerom Tihomirom Oreškovićem. Zdeslav Matić, pomoćnik ministra gospodarstva, kazao je da je u zadnjih 10ak godina bilo puno primjera da se ulagalo u infrastrukturu koja je slabo korištena i upitno tržišno isplativa, a da bi se u narednom razdoblju investicije trebale uglavnom bazirati na profitabilnosti. Zbog toga bi glavnu riječ kod novih investicija trebale imati Uprave trgovačkih društava koja bi onda i preuzela odgovornost za uspješnost investicije. Ministar poduzetništva i obrta, Darko Horvat, složio se da
ENERGETSKI SEKTOR BIT ĆE GLAVNI GENERATOR INVESTICIJA U HRVATSKOJ
Mislav Šimatović
Poslovni dnevnik
bi odluku o investicijama trebala biti donesena na Upravama tvrtki, no upozorio je da postoje strateške investicije koje, same po sebi, nisu nužno profitabilne, ali donose veliki benefit čitavom gospodarstvu i društvu, te bi odluku o njima ipak trebala donijeti politika.
Osigurati stabilno okruženje
“Ono što su svojedobno autoceste donijele hrvatskom gospodarstvu, a govorim o doprinosu tog sektora u BDPu s 6,8 posto, sada će biti energetika. Postoji realni sektor koji vidi svoju priliku za zaradu i želi investirati u Hrvatskoj. Činjenica da je da čitava Europa, pa tako i Hrvatska, nema dovoljno energije, bilo da govorimo o nafti, plinu ili električnoj energiji. Znači da kupci postoje. Isto tako postoji i veliki interes kapitala da se oplodi u energetici. Ako idete u neku veliku banku tražiti kredit za neki svoj poslovni projekt, kamata će biti na razini 57 posto. No, ako se radi o energetskom projektu, vi bez problema možete računati na kamatu od 23 posto”, kazao je ministar Horvat. Dodao je da je glavna uloga politike da osigura stabilno okruženje u kojem će se moći razvijati poduzetnički sustav. “Energija nam treba, a sada je samo pitanje da li ćemo ulagati u vlastite energetske projekte ili ćemo graditi konektore za dobivanje energije od drugih zemalja, a što znači da ćemo u tom slučaju imati minimalan ili nikakav utjecaj na cijenu i sigurnost opskrbe”, navodi Horvat.
Korištenje otpada kao energenta
Na prvoj panel diskusiji nazvanoj “Tranzicija je započela – nova pravila u sektoru obnovljivaca, biogoriva i goriva iz otpada na čekanju”, raspravljalo se promjenama i izazovima koje uskoro očekuje energetski sektor. “Bez obzira na sve turbulencije kroz koje prolazi globalna energetsko tr- žište, u energetiku se isplati ulagati, a isto tako će biti u budućnosti, kazao je Zoran Miliša, direktor RWEa Hrvatska. Kao energetski stručnjak, Miliša je svjestan da cijena energije može oscilirati i da je trend niskih veleprodajnih cijena trend koji može potrajati. “Cijena struje je niža nego ikada i nije nemoguće da će se u nekom trenutku približiti nuli. No, na cijenu koju plaćaju potrošači dolazi niz naknada koje će i dalje rasti. Jedna od njih je naknada za obnovljive izvore”, kaže Miliša. Dodaje da je izvjesno da će za 10ak godina dio potrošača biti samodostatno i da više neće ovisiti o elektrodistribuciji. Perica Jukić, predsjednik Uprave HEPa, također smatra da ulaganja u energetiku ima smisla i da će biti profitabilna. “Mi smo u tijeku velikog investicijskog ciklusa u kojem ćemo samo u modernizaciju i obnovu naših hidroelektrana uložiti tri milijarde kuna do 2020. godine. Iako mi puno polažemo i na obnovljive izvore energije, činjenica je da je bitno imati pouzdane klasične izvore proizvodnje električne energije koji daju stabilnost i funkcionalnost čitavom sustavu”, kazao je Jukić. U HEPu veliki potencijal vide u korištenju otpada kao energenta. “Biznis s elektranama na otpad je jedan od energetskih projekata budućnosti i HEP razmišlja o njemu. To su kogeneracije koje mogu raditi 24 sata na dan, a posebno su pogodni za velike gradove. Procjenjujemo da bi prvu takvu elektranu mogli izgraditi u Zagrebu, negdje na Žitnjaku, jer bi tu mogli osigurati oko 300.000 tona pogodnog otpada godišnje”, navodi Jukić. Pionir u proizvodnji goriva iz otpada u Hrvatskoj je grupa C.I.O.S. koja je u taj projekt krenula još 2010. godine. Tri godine kasnije su uložili veliki novac u najsuvremeniji pogon za mehaničku obradu frakcija otpada koji zaokružuje materijalnu uporabu i oporabu otpadnih vozila na više od 95 posto na razini grupe, a obradom nastaje i gorivo iz otpada koje se koristi kao alternativno gorivo odnosno kao zamjena fosilnim gorivima. No, kako pojašnjava Jurica Medun iz CIOSa, veći razvoj ovog biznisa, pogotovo prelazak na termičku obradu, ograničava zakonska regulativa, ali i nepoznavanje rada ovakvih postrojenja od strane javnosti, na čemu treba sustavno djelovati.”Trendovi pokazuju da će se u budućnosti sve više trošiti alternativna goriva, a na uštrb fosilnih. U Europi se iskorištava 80 posto otpada. No, radi se o skupim tehnologijama i nestabilnoj cijeni energije, a što za investitore predstavlja veliki rizik. Zbog toga je nužno da se u ovakve projekti uključi država s optimalnim poticajima koji će ulaganja u ovakve elektrane učiniti zanimljive investitorima”, kazao je Medun. Dodaje da je hrvatsko tržište još dodatno neatraktivno za ovakve projekte jer je toplinska energija socijalna kategorija i njezina cijena nije tržišta te je u takvom odnosu snaga teško konkurirati državnom HEPu. Direktor Sektora za odnose s vanjskim subjektima Industrije nafte Ine Emanuel Kovačić kazao je da je energetski sektor izložen nizu izazova te da će obzirom na navedeno trgovačka društva primarno investirati u one projekte koji su uvjetovani regulativom ili u one projekte koji jamče siguran povrat investicija u odgovarajućem roku. Upozorio je da je stabilan i predvidljiv regulatorni okvir pretpostavka za investicijske odluke kao i da je potrebno doraditi i niz drugih propisa (poput Zakona o poticanju ulaganja, Strategija prostornog razvitka RH, odobravanje liste energetskih biljaka pogodnih za proizvodnju naprednih biogoriva), a koji mogu olakšati buduće investicijske odluke. Naravno, kako dolazi iz Ine, Kovačiću je jasno da će na svaki energetski projekt utjecati i kretanja cijena nafte na svjetskom tržištu.
Prijenosni kapaciteti
No, obnovljivi izvori energije stavili su pred izazov čitavi elektroenergetski sustav, ali i čitavu industriju i društvu. Naime, bilo je potrebno osigurati dodatne prijenosne kapacitete, a to se prije svega odnosi na vjetroelektrane koje su, s jedne strane udalje-
POSTOJI VELIKI INTERES KAPITALA DA SE OPLODI U ENERGETICI, ISTAKNUO JE MINISTAR PODUZETNIŠTVA I OBRTA, DARKO HORVAT
ne od standardnih trasa dalekovoda, a s druge strane radi se o proizvodnje koja oscilira ovisno vremenskim uvjetima. Kako je na panelu pojasnio Miroslav Mesić, predsjednik Uprave Hrvatskog operatera prijenosnog sustava (HOPS), tvrtke kćeri HEP grupe, prije pet godina je pred njih bio postavljen cilj za koji su mnogi smatrali da je nemoguć, da se osigura dodatni kapacitet za prijenos 400 MW struje, no to je realizirano.
“Mi smo danas na 400 do 500 MW kapaciteta iz obnovljivih izvora energije, a u narednom razdoblju će se to povećavati. Sustav je izračen, funkcionalan, ali je isto tako na rubu svojih mogućnosti i mora se krenuti u daljnje investicije”, kazao je Mesić. Kao drugi problem obnovljivih izvora energije je istaknuta činjenica da je udio domaćeg proizvoda u razvoju takvih projekta izuzetno mali. Zbog toga se postavilo pitanje tko zapravo ima koristi od razvoja OIE jer se takvi projekti financiraju uglavnom iz stranog kapitala, koristi strana oprema, a u Hrvatskoj se samo plaća subvencionirana cijena struje iz nji h. Kao pozitivni primjeri domaće tehnologije je posebice istaknut Končar koji je uvelike prisutan u tehnologiji hidroelektrana, a pokušava se probiti i u energiju vjetra.
Zoran Miliša je podsjetio da su energetski paketi doneseni na razini EU, u doba kada Hrvatska još nije bila članica, pa stoga niti nije mogla niti utjecati na njihov sadržaj. Kao članica Unije, mi sada moramo slijediti zajedničku energetsku politiku, a koja je najpoznatija po svojem principu 20-20-20, odnosno 20% manja potrošnja struje uz 20% ukupne potrošnje iz OIE do 2020. Kao pozitivno je istaknuo da je razvoj OIE u našoj zemlji još zapravo u začetku pa ima prilike za domaće tvrtke koje će naći svoje mjesto u tom biznisu. Perica Jukić, prvi čovjek HEPa, kazao je da da najveći udio domaćeg proizvoda imamo u hidroenergiji gdje prelazi 65%. U termoelektranama smo ispod 50%.