Proizvodna cijena klasičnih elektrana danas je na razini elektrana na OIE
Ranko Goić, šef katedre na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu, objašnjava zbog čega se najveće elektroenergetske tvrtke u EU okreću prema obnovljivim izvorima energije (OIE) POTICAJI ZA ELEKTRIČNU ENERGIJU IZ BIOMASE,
Ranko Goić šef je Katedre za električne mreže i postrojenja na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu. Autor je više od dvjesto stručnih studija, elaborata i projekata za potrebe elektroprivrednih poduzeća, industrije i investitora u obnovljive izvore energije (OIE) u Hrvatskoj i inozemstvu, primarno na području elektroenergetskih mreža i postrojenja te obnovljivih izvora energije. Protekle godine aktivno je sudjelovao i na izradi nove zakonske regulative za OIE. S Rankom Goićem popričali smo o trenutnom stanju i ulaganjima u OIE u Hrvatskoj, subvencijama i iskustvima u EU te budućim trendovima u proizvodnji električne energije.
Hrvatska je zadnjih godina puno napredovala po pitanju obnovljivih izvora energije (OIE). Smatrate li da je struktura OIE, s većinskim udjelom vjetroelektrana, optimalna za Hrvatsku?
Trenutno je u Hrvatskoj izgrađeno gotovo 1300 elektrana na obnovljive izvore energije ukupne snage 530 MW. Veliki broj elektrana je rezultat velikog broja malih sunčanih elektrana male snage, koje čine 95% ukupnog broja izgrađenih elektrana, ali samo 8.3% ukupne snage. Riječ je o obnovljivim izvorima energije koje su u sustavu poticanja, tj. tu nisu uključene velike hidroelektrane. Godišnja proizvodnja navedenih elektrana iznosi cca. 8.3% ukupne bruto potrošnje električne energije u Hrvatskoj. U njihovoj strukturi dominiraju vjetroelektrane, 79% po instaliranoj snazi, te cca. 68% po udjelu u godišnjoj proizvodnji. O idealnoj strukturi teško je govoriti. U trenutnoj strukturi OIE u Europskoj uniji, bez velikih hidroelektrana, također dominiraju vjetroelektrane, sa udjelom u instaliranoj snazi od 55%. Na drugom mjestu u Europskoj uniji su sunčane elektrane sa udjelom u instaliranoj snazi od 37%, za razliku od Hrvatske gdje je taj udio trenutno samo 8.3%. Trenutna struktura OIE u Hrvatskoj je primarno rezultat proizvodne cijene iz vjetroelektrana, koja je najniža od svih OIE, a pogotovo jer je dugo vremena bila daleko niža od proizvodne cijene električne energije iz sunčanih elektrana, tako da je poticanje proizvodnje električne energije iz vjetroelektrana zahtijevalo najmanji jedinični iznos subvencije. Nadam se da će ipak jednog dana takva EU struktura biti preslikana i u Hrvatskoj jer se proizvodna cijena električne energije iz sunčanih elektrana približila cijeni iz vjetroelektrana, te se i dalje snižava, tako da očekujem da će energije sunčeva zračenja dugoročno biti jedan od dominantnih izvora energije u Hrvatskoj. Također bi u toj strukturi rado vidio daleko veći udio malih hidroelektrana, ali na žalost, izgradnja istih je u Hrvatskoj skoro nemoguća misija.
Znači, ulaganje u vjetar u našoj zemlji je toliko popularno primarno zbog njihove najniže proizvodne cijene?
Ima tu više faktora. Naime, u Hrvatskoj je na jedan specifično komplicirani način, koji se godinama mijenjao, struktura izgrađenih OIE koje su ostvarili ili će u budućnosti moći ostvariti pravo na poticaje rezultat odgovarajućih kvota po tehnologijama. Zbog toga su, bez obzira na razinu stručnih podloga za odluke o raspodjeli kvota za poticanje, konačne kvote na kraju ipak rezultat primarno političkih odluka. Takve odluke u pozadini sigurno imaju i prethodno navedenu jasnu ekonomsku računicu, ali su vjerojatno i rezultat ostalih faktora kao što je npr. lobiranje.
Smatrate li da bi, kako kažu u drvnom klasteru, biomasa trebala biti temelj hrvatskog sustava OIE?
Ne. Recimo u Europskoj uniji biomasa i bioplin zajedno čine samo 4.6% ukupno instaliranih kapaciteta OIE, dok je trenutni udio u Hrvatskoj 8.6%. Zašto bi Hrvatska tu bila iznimka? Biomasa se primarno treba koristiti za proizvodnju toplinske energije, te u kogeneracijskim postrojenjima koja imaju mogućnost značajnog komercijalnog plasmana proizvedene toplinske energije, jer inače biomasa za proizvodnju električne energije nema smisla zbog niske efikasnosti i visoke proizvodne cijene. Tu je i pitanje raspoloživosti sirovine i održivosti prekomjerne sječe šume.
Npr. poticaji za električnu energiju iz biomase, u smislu razlike ukupne cijene koja se isplaćuje proizvođačima