Iješiti smanjenjem potrošnje

Hrvatskoj gospodarskoj komori, objašnjava kako sigurnost opskrbe utječe na cijenu energenata i zaštitu okoliša, na ski neovisna s obzirom da je postala dio zajedničkog europskog energetskog tržišta

užem smislu podrazumijeva korištenje vlastitih energetskih resursa. U bliskoj budućnosti malo je vjerojatno da bi se mogli pronaći dovoljni resursi za energetsku neovisnost uz zadovoljenje uvjeta energetske sigurnosti.

Energetska neovisnost u širem smislu podrazumijeva i resurse koje je moguće skladištiti. U tom se smislu npr. zaliha ugljena na skladištu termoelektrane može smatrati energentom koji neko vrijeme garantira energetsku neovisnost. Razvitkom novih tehnologija skladištenja energije i razvitkom novih tehnologija u korištenju obnovljivih izvora energije, energetska neovisnost bi se mogla povećati, onečišćenje bi moglo stagnirati, ali cijena energije trebat će nadoknaditi troškove razvoja, istraživanja i izgradnje navedenih objekata.

Što bi Hrvatska po vama prvo trebala učiniti kad je u pitanju planiranje energetske politike?

Energetska politika definira se strateškim dokumentima i nacionalnim akcijskim planovima. Ta su dva dokumenta za sada međusobno suprotna po pitanju obnovljivih izvora energije, a po pitanju investicija, energetska strategija iz 2009. čini se napuštenom. S druge strane, strateški je dokument izrađen neposredno prije gospodarske krize koju nije predvidio pa su i prijedlozi sukladni postavljenim očekivanjima. Dokument ne bi trebalo odbaciti jer sadrži scenarij gospodarskog rasta kojeg toliko priželjkujemo. Izostanak razvitka energetskog sektora općenito negativno će utjecati na mogući gospodarski rast iz jednostavnog razloga što porast proizvodnje neophodno slijedi i povećana potrošnja energije. Pojavi li se potražnja za energijom, izvjestan je porast cijena, a vlastiti resursi najbolji su mehanizam njegove kontrole. U tom je smislu vrlo značajna energetska neovisnost zbog manje osjetljivosti na cijenu energije čime se povećava konkurentnost gospodarstva. Energetski trokut tržišta energije, sigurnosti opskrbe i zaštite okoliša potrebno je držati u ravnoteži za što je potrebna izvjesna razina regulacije od strane države. Energetska politika treba biti u čvrstoj sprezi s politikom gospodarskog razvitka i zahtjevima niskougljične strategije. Nedavne teme koje se tiču energetske socijalne politike, načina obračuna energije široke potrošnje (toplinska energija) prije svega trebaju se predvidjeti, predložiti nekoliko modela i onda odabrati najprikladniji, a ne najjednostavniji koji će zadovoljiti uvjete postavljene nekom od europskih direktiva.

Na kraju, potrebno je naglasiti neophodnost uključivanja domaće industrije. Razvoj energetskog sektora podrazumijeva značajne investicije, interes Republike Hrvatske treba biti angažiranje domaćih projektantskih i proizvodnih kapaciteta čime sei investicije mogu zadržati u granicama Hrvatske. Uz navedeno, time poduzeća stječu neophodne reference te dobivaju mogućnost natjecati se na stranim tržištima.