Prodaja Željezare Kinezima poboljšala bi poziciju Srbije

Aleksandar Vlahović, predsjednik Saveza ekonomista Srbije, govori o provedenoj fiskalnoj konsolidaciji, boljoj investicijskoj klimi i rastu izvoza

Kreditni rejting Srbije je poboljšan, a pozicija zemlje na relevantnim listama također je popravljena

Aleksandar Vlahović, predsjednik je Saveza ekonomista Srbije, organizatora Kopaonik business foruma, najvećeg srpskog, ali i regionalnog skupa gospodarstvenika i političara. Od 2001. do 2004. bio je ministar za gospodarstvo i privatizaciju u vladi Republike Srbije.

Koji se pozitivni makroekonomski trendovi u Srbiji očekuju u 2016. godini?

Nakon uspješno provedene kratkoročne fiskalne konsolidacije, stanje u javnim financijama je neusporedivo bolje nego na početku prethodne godine. Proračunski deficit je smanjen za 3 postotna boda BDPa, makroekonomska stabilnost je održana, a nastavljeno je i vanjsko uravnoteženje. Naime, deficit tekućeg plaćanja je manji od 5 posto BDPa, dok je vanjskotrgovinski deficit 10 posto BDPa. Usporedbe radi, u 2012. godini deficit tekućeg plaćanja je iznosio 12 posto, a vanjskotrgovinski deficit 18 posto. Inflacija je na razini od 1,5 posto i tu se ne očekuju značajnija pomjeranja u 2016. godini. Središnja banka pro- vodi monetarnu politiku čije je osnovno sidro targetirana inflacija. To je za sada dobro funkcioniralo, premda su u javnosti postojale kritike zbog, navodne, pretjerane monetarne rigidnosti. Tek sređivanjem stanja u javnim financijama stekli su se uvjeti da monetarna politika bude labavija, te je u 2015. referentna kamatna stopa smanjena za gotovo 50 posto i danas iznosi 4,25 posto. To je povoljno utjecalo na cijenu kapitala – smanjene su kamatne stope na dinarske, a u nešto manjoj mjeri i desolidacija vizne kredite. Kreditni rejting Srbije je poboljšan, a pozicija zemlje na relevantnim listama također je popravljena. Kon- javnih financija, makroekonomska stabilnost i bolje pozicioniranje Srbije su utjecali na razinu izravnih stranih investicija, koje su u 2015. iznosile 1,75 mlrd. eura, što je u apsolutnom iznosu najviše u regiji i što je pridonijelo skromnom rastu BDPa od 0,85 posto. U tekućoj godini očekujem rigidnu kontrolu javne potrošnje, nastavak unaprjeđenja gospodarskog okružja i početak realizacije strukturnih reformi. Mislim prije svega na racionalizaciju broja zaposlenih u općoj

državi, poslovnofinancijsko restrukturiranje javnih poduzeća, završetak privatizacije velikih tzv. strateški važnih poduzeća (Željezare Smederevo, RTB Bora, rudnika Resavica i drugih). Usto, nužno je reformirati poreznu upravu zato što se razina sive ekonomije (25%) ne može eliminirati samo pojedinačnim akcijama kakve smo imali u 2015.

Kakva je investicijska klima u Srbiji i koje su najveće prepreke? Za koji su sektor najviše zainteresirani?

Investicijska klima je u protekle dvije godine bitno popravljena. Donijeti su neki ključni zakoni, poput Zakona o radu koji je osigurao fleksibilnost tržišta rada, kao i Zakon o planiranju i izgradnji, koji je omogućio brže i učunkovitije dobivanje građevinskih dozvola. Da je to tačno, svjedoči i podatak o značajnom napretku Srbije na relevantnim, kompetentnim listama. Međutim, tek predstoji veliki posao koji se odnosi na učinkovitost rada državne administracije, unaprjeđenje učinkovitosti pravosudnog sustava. U tom sklopu, važna je i reforma obrazovanog sustava. Znanost i obrazovanje su stupovi svakog modernog društva i pretpostavka izgradnje ekonomije zasnovane na znanju. Na žalost, u prošlih deset godina, ponajprije u društvenim naukama, pojavio se niz privatnih fakulteta i sveučilišta, vrlo sumnjivog kvaliteta, koji su bitno kontaminirali ovaj segment društva.

Dakle, interes investitora postoji. Uglavnom se to odnosi na sektor poljoprivrede, građevinarstva, ali i na u posljednje vrijeme brzorastući sektor informacijskokomunikacijskih tehnologija. Također, značajna razina investicija je realizirana i u prerađivačkom sektoru.

Koji tempo rasta BDP-a je poželjan, a koji ostvariv u 2016.?

Za zemlju kao što je Srbija, koja je značajno izgubila korak s vodećim ekonomijama EU, potreban je skokovit rast. To znači da ako se želi kon- vergencija u sljedećih 20 godina, prosječna stopa rasta mora biti najmanje 5 posto. Međutim, to barem kada je u pitanju 2016. i 2017. godina nije realno izvedivo. Budući da i dalje traje realizacija trogodišnjeg programa fiskalne konsolidacije, podržanog od strane MMFa, ako bi se ostvario planirani rast od 1,8 posto u 2016., uz zaustavljanje rasta javnog duga (danas je na razini od 75% BDPa), to bi bio veliki uspjeh. Pri tome, rast se mora temeljiti na investicijama, kao komponenti BDPa, izvozu, a nikako na rastu javne potrošnje. Da bi se ovaj scenario dogodio potreban je vidljivi napredak u strukturnim reformama.

Što je s izvozom, koji su srpski najveći izvozni aduti? Koja su najvažnija tržišta za izvoz?

Izvoz iz godine u godinu raste brže od rasta uvoza, te se vanjskotrgovinski minus značajno smanjuje. Tome su pridonijele i strane, ali i domaće investicije, prije svega razvijeni poduzetnički potencijal u sektoru malih i srednjih poduzeća. Gledano granski, Srbija ostvaruje suficit u proizvodnji hrane, usluga, građevinarstvu, financijskom sektoru. Deficit postoji u drugim sektorima, i upravo je tu odgovor kako uravnotežiti vanjsku trgovinu. Sigurno je da su nam potrebne investicije poput Fiata, zahvaljujući kojoj je razvijen čitav klaster u automobilskoj industriji. Ako bi se uspješno realizirala prodaja Željezare kineskim investitorima, to bi također pozitivno utjecalo na vanjsku poziciju zemlje. Kada je riječ o izvoznim tržištima, za Srbiju je najvažnija regija s kojom ostvaruje suficit, kao i zemlje EU. Navedene destinacije čine gotovo 85 posto ukupne vanjskotrgovinske razmjene Srbije. Također, u sličnom postotku se realizira i priljev stranih investicija iz navedene grupe zemalja.

Stopa nezaposlenosti u Srbiji među najvišima je u Europi. Koji su ciljevi smanjenja nezaposlenosti postavljeni kao prihvatljivi i u kojem vremenskom roku ih planirate ostvariti?

Stopa nezaposlenosti je izuzetno visoka i kreće se na razini od 18 posto. Ono što posebno zabrinjava je visoka stopa nezaposlenosti mladih, oko 50 posto. Zato je vlada RS definirala dva izuzetno važna projekta: Nacionalnu strategija za zapošljavanje mladih i projekt Godina poduzetništva. Cilj je da se podigne svijest o mogućnosti samozapošljavanja kroz osnivanje startup kompanija, kao i da se definiraju poticaji za poslodavce kod zapošljavanja upravo te populacije. Za sve su osigurana i financijska sredstva. Usto, tu su i pretpristupna sredstva EU, iako, moram priznati, da je stupanj iskorištenosti tih sredstava jako mali, kao posljedica nedovoljnog znanja u pripremi projekata.

Međutim, sve ove akcije vlade samo su sporedne, ciljane mjere u trajnom smanjenju nezaposlenosti. Najvažnije je eliminiranju prepreka za biznis i već spomenuta realizacija strukturnih reformi. Nama su potrebne investicije: privatne i javne, domaće i inozemne, da bi se na taj način promijenila struktura gospodarstva, povećao izvoz, otvorila nova radna mjesta i povećala privatna potrošnja. Sve zajedno će u srednjem roku osigurati i respektibilne, trajno održive stope rasta.

Kako ocjenjujete 23. Kopaonik business forum?

KBF je postao najznačajniji i najrelevantniji skup političara i ekonomista u našoj zemlji. Ove godine je bilo gotovo 1000 sudionika, a rad Foruma je pratilo oko 130 novinara iz zemlje i inozemstva. U 20 panela i tri plenarne sjednice nastupilo je 140 panelista. Misija Foruma i Saveza ekonomista Srbije, kao organizatora, jeste da Forum bude mjesto na kojem se sučeljavaju argumentirana mišljenja svih relevantnih čimbenika, s idejom da se vladi i Središnjoj banci pruži pomoć u definiranju izvedivih ekonomskih politika. Ove godine partner Foruma je bila kompanija MasterCard, s kojom smo potpisali trogodišnji ugovor. To pridonosi stabilnosti u podizanju kvalitete ovog događaja. Imali smo bezbroj zanimljivih i respektabilnih gostiju iz zemlje i regije. Naš dragi gost, kao i svake godine, bio je i Ljubo Jurčić, predsjednik Hrvatskog društva ekonomista. U sljedećem razdoblju želimo da Forum bude u većoj mjeri regionalnog karaktera.