Gospodarstvu SAD-a bolje kada je predsjednik demokrat

Pogled sa strane Prednost Tijekom razdoblja nakon Drugog svjetskog rata rast BDP-a na godišnjoj razini u prosjeku je iznosio 4,3 posto tijekom demokratskih uprava, za razliku od 2,5 posto pod republikancima

Hillary Clinton opetovano tvrdi tijekom posljednjih mjeseci da američko gospodarstvo postiže znatno bolje rezultate kad se u Bijeloj kući nalazi demokrat. Budući da ta tvrdnja dolazi iz usta vjerojatnog demokratskog predsjedničkog kandidata, ona vjerojatno zvuči poput političkog spina. Ali istina je da je ona apsolutno u pravu.

Predsjednik je nesumnjivo jedan od brojnih čimbenika koji doprinose cjelokupnom gospodarstvu i neki su predsjednici nedvojbeno bili sretniji od ostalih. No, to ne znači da je tvrdnja gospođe Clinton samo “djelomično istinita,” kao što su to izjavili neki medijski ispitivači činjenica (uključujući dobitnika Pulitzerove nagrade PolitiFact). Razlika u gospodarskim performansama pod demokratskim i pod republikanskim predsjednicima konzistentna je i znatna, dok nerazmjer znatno premašuje prag po pitanju statističke važnosti.

Ekonomisti sa Sveučilišta Princeton, Alan Blinder i Mark Watson potvrđuju tu demokratsku korist u svom najnovijem znanstvenom radu. Oni polaze od zapažanja da tijekom razdoblja nakon Drugog svjetskog rata (od Harryja Trumana do Baracka Obame), rast BDPa na godišnjoj razini u prosjeku je iznosio 4,3% tijekom demokratskih uprava, za razliku od 2,5% pod republikancima. Ako idemo još korak dalje i razmotrimo Herberta Hoovera i Franklina D. Roosevelta, nerazmjer je još veći. Rezultati su slični čak i ako pripišemo dogovornost za prva tri mjeseca – ili prvih nekoliko kvartala – predsjedničkog mandata njegovom prethodniku.

Neprimjerene kritike

Ima još toga. Tijekom 256 kvartala za vrijeme 16 poslijeratnih predsjedničkih mandata, američko je gospodarstvo bilo u recesiji u prosjeku tijekom 1,1 kvartala za vrijeme demokratskih predsjedničkih mandata i 4,6 kvartala za vrijeme republikanskih predsjedničkih mandata. Izgledi da je tako značajna razlika posljedica puke slučajnosti nisu veći od 1 prema 100.

Taj trend nije ograničen samo na BDP. Nakon 1945., stopa nezaposlenosti pala je u prosjeku 0,8% pod demokratima, a povećala se za 1,1% pod republikancima – što predstavlja zapanjujuću razliku od 1,9%. Strukturni proračunski deficit također je bio manji pod demokratskim predsjednicima (1,5% potencijalnog BDPa) nego za vrijeme republikanaca (2,2%), iako to nije spriječilo republikance da kritiziraju demokrate radi prekomjerne državne potrošnje. Čak i povrat od ulaganja indeksa S&P 500 bio je znatno viši pod