Jačanje globalnih i regionalnih institucija nema alternativu

Pogled sa strane Globalni ekonomski lijek? Načelo supsidijarnosti, kojim bi se donošenje odluka trebalo odvijati na najvišoj mogućoj lokalnoj razini, od ključne je važnosti za fleksibilno funkcionalno globalno upravljanje

Može li globalno upravljanje riješiti većinu naših ekonomskih problema? Ili ono prečesto obećava više nego što može ostvariti i skreće pažnju s praktičnijih reformi koje bi nacionalne vlade trebale provesti? U svom recentnom komentaru Dani Rodrik, ekonomist sa Sveučilišta Harvard, promišljeno podržava ovo posljednje. Je li on u pravu?

Nesumnjivo, nacionalna politika ima izravniji učinak – dobar ili loš – na građane neke zemlje. Ne možemo, međutim, zanemariti globalne učinke loših nacionalnih politika, gdje je Rodrik naveo emisije stakleničkih plinova i zarazne bolesti kao najočiglednije primjere. Ljudi u “zemlji iz koje ti problemi potječu” mogli bi platiti cijenu toga, ali platit ćemo je i mi ostali.

“Globalizacija” je krilatica već desetljećima, a potreba za globalnim upravljanjem zapravo je pretjerana tijekom posljednjih godina, osobito kad je ruiječ o onima čije je opredjeljenje lijevi centar. To je dovelo do potrage za novim alternativama, kao što je “odgovorni nacionalizam” ili “međuvladini” (za razliku od nadnacionalnih) postupaka donošenja odluka u Europskoj uniji.

Takvi su prijedlozi sastavni dio zdravih rasprava. Primjerice, trebali bismo ponovno procijeniti sadašnji sustav u cilju odlučivanja o trgovinskim sporazumima koji se više bave regulatornim i investicijskim pitanjima nego uklanjanjem uvoznih tarifa ili ostalih ograničenja na uvoz. Ne iznenađuje da se čak neki zagovaratelji slobodne trgovine suprotstavljaju sporazumima koji dopuštaju trgovinskim skupinama uvođenje jezika koji jamči multinacionalnim korporacijama prekomjernu tržišnu moć na uštrb zaštite potrošača.

Najveći izazovi globalni

Ipak, promicanje jačeg globalnog upravljanja tijekom posljednjih godina nije se dogodilo u vakuumu. Zemlje su nesumnjivo postale ekonomski i socijalno više međuovisne, zahvaljujući trgovini, putovanjima i telekomunikacijama. Da ne spominjemo multinacionalne korporativne strukture i međunarodne financijske tokove. Globalni odnosi poprimili su veće razmjere, brži su