Kako je zaštićena novčana tražbina

Odredba Stranke mogu ugovoriti da će vrijednost dužnikove obveze u valuti plaćanja odrediti po tečaju na neki drugi dan prije dana ispunjenja dužnikove obveze

Vrhovni sud RH je u svojoj odluci Revt 113/12 zauzeo stav da u smislu odredbe čl. 395.st.2. ZOO/91 kada je ugovorena valutna klauzula, stranu valutu (valutu ugovora), se preračunava u domaću (valutu plaćanja) prema tečaju na dan plaćanja, ako stranke nisu drugačije ugovorile.

Smisao te zakonske odredbe je da je kroz cijelo vrijeme svog postojanja novčana traž- bina bude zaštićena valutnom klauzulom, koja prestaje djelovati kada dužnik ispuni obvezu. Ta odredba je dispozitivna pa stranke mogu ugovoriti da će vrijednost dužnikove novčane obveze u valuti plaćanja odrediti po tečaju koji vrijedi na neki drugi dan što prethodi danu ispunjenja dužnikove obveze. U ovoj pravnoj stvari stranke nisu to učinile. Prema tome, kada je između stranaka ugovorena valutna klauzula, tako da je valuta obveze strana valuta, a valuta plaćanja domaća valuta, u slučaju zakašnjenja vjerovniku pripada zatezna kamata po stopi koju banka plaća u mjestu ispunjenja na štedne uloge po viđenju i to u stranoj valuti i to do 1. siječnja 2008. (stupanje na snagu Zakona o obveznim odnosima ZOO/05), a od 1. siječnja 2008., na temelju odredbe čl. 29. ZOO/05 po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem stope HNBa koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-nih poena.