Energy investment forum
Osam milijardi eura i 100 tisuća radnih mjesta kao zamah gospodarstva
U skladu s europskim i globalno postavljenim izazovima, hrvatskom energetskom sektoru predstoje intenzivne i značajne promjene
Problematici razvoja energetskih investicijskih projekata u Hrvatskoj i regiji prošlog je tjedna u zagrebačkoj koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog posvećena manifestacija Energy Investment Forum (EIF), četvrta po redu u organizaciji Poslovnog dnevnika. Najviše riječi bilo je o dugoočekivanoj Strategiji energetskog razvoja koja bi trebala objediniti sigurnost opskrbe energentima s ekološkim ciljevima što bi ujedno moglo označiti i novi zamah u gospodarskom rastu Hrvatske i regije.
Kako je tom prilikom naglašeno, Hrvatska u projektima iz sektora energetike ima potencijala osam milijardi eura koji za sobom povlače nužnost izgradnje i modernizacije plinske te naftne infrastrukture, kao i dostizanje tehnoloških i ekoloških standarda.
Kako je naglasio državni tajnik Ministarstva zaštite okoliša i energetike Republike Hrvatske Ante
Čikotić, u skladu s europskim i globalno postavljenim izazovima, hrvatskom energetskom sektoru predstoje intenzivne i značajne promjene. Dodao je i da su do sada u Hrvatskoj po pitanju obnovljivih izvora energije (OIE) već učinjeni veliki koraci, ali i da tek predstoji mnoštvo izazova koje treba promatrati kao prilike za poboljšanje kako bismo u punom smislu postali društvo temeljeno na zelenim tehnologijama.
“Strategija niskougljičnog razvoja i Energetska strategija dva su dokumenta na koja ćemo se u ostvarenju plana zelenog hrvatskog gospodarstva oslanjati. Jedan od važnijih ciljeva koji smo postavili je postizanje 40 posto manje emisije ugljičnog dioksida ispuštenog u atmosferu do 2030. godine, dok dugoročno govorimo o 80 – 90 posto manjoj emisiji do 2050. Suživot obnovljivih i neobnovljivih izvora energije omogućit će da iskoristimo mnoštvo prirodnih potencijala koje do sada nismo, a svi pozitivni pomaci reflektirat će se i na razvoj hrvatskog društva koje će unutar ovog sektora dobiti priliku osnaživanja istraživačkih i proizvodnih segmenata energetike. Tu je i velik investicijski potencijal, ali i što je najvažnije – govorimo o otvaranju između 80 i 100 tisuća zelenih radnih mjesta”, kazao je Čikotić u uvodnom obraćanju.
Energetika je nepredvidljiva
U nastavku i u sklopu prezentacija mogla su se čuti različita mišljenja i perspektive, što uostalom i jest cilj stručnih susreta poput EIFa. Istaknuto je, između ostalog, i da energetska sigurnost, niskougljični razvoj i investicije u elektroenergetici mogu biti samo rezultat čvrste odluke provođenja donesenih stručnih smjernica i uputa s osvrtom na globalno, regionalno ali i lokalno stanje.
Mišljenje je to Željka Tomšića, profesora s Fakulteta elektrotehnike i računarstva (FER) i Zavoda za visoki napon i energetiku, koji naglašava da je današnja energetika potpuno nepredvidljiva i karakteriziraju je brze promjene za što je najbolji primjer kolebanje cijena nafte.
Kako bi se u budućnosti izbjegle veće krize, ali i uspostavilo integrirano unutarnje energetsko tržište, kao i sigurnost opskrbe energijom te održivost energetskog sektora na europskoj je razini donesena integrirana klimatska i energetska politika koju je u ožujku 2007. usvojilo Europsko vijeće. “Energetika je usluga za gospodarstvo koja je izuzetno važna u osiguranju konkurentnosti. Stoga bi u budućnosti zbog energetske sigurnosti trebalo težiti proizvodnji barem 70 posto primarne i transformirane energije nacionalno, te maksimalizaciji nacionalne dodane vrijednosti i radnih mjesta, a to upućuje na obnovljive izvore pogotovo hidroelektrane”, kazao je.
Osvrnuvši se na hrvatsku niskougljičnu strategiju, Tomšić je naglasio da se radi o pravoj prilici za hrvatsko gospodarstvo, misleći pri tome i na znanost i na struku, kao području gdje treba ulagati jer će biti najveća dodana vrijednost. “Energetska strategija zemlje mora biti izrađena u duhu vremena i prema realnim uvjetima u okruženju te usuglašena konsenzusom između svih političkih stranaka i još važnije svih građana Republike Hrvatske, koja se potom ustrajno provodi u zacrtanom smjeru bez obzira na promjene u banskim dvorima”, zaključio je.
Tomislav Čorak, konzultant tvrtke Boston Consulting Group govorio je o isplativosti ulaganja u europsku elektroprivredu.
“U investicijama je nužno pomiriti interese struke koja zna u što je i zašto nužno investirati sa željama i interesima investitora koji moraju shvatiti zašto je nužno ulagati u velike energetske projekte iako je sada sve dobro. Naime, opskrba energijom je u čitavoj Europi stabilna i nema kriznih situacija te je teško javnosti objasniti da situacija neće ostati takva ako će izostati ulaganja. Prije nekoliko godina u Indiji je zbog kvara 800 milijuna ljudi ostalo bez električne energije. Tamo je svima jasno da bez ulaganja u energetiku struje neće biti, dok su na ovim prostorima, ako izuzmemo ratna događanja, redukcije bile već dalekih 1980ih”, kaže Čorak. Dodaje i da se tehnologije mijenjaju te je teško procijeniti što će biti trend za desetljeće ili dva.
“Kada sam diplomirao 1995. godine pojavile su se prve vjetroelektrane. Iako smo svi bili inženjeri, s dosta skepse smo gledali na tu tehnologiju i gotovo nitko ni u ludilu nije očekivao da će se samo 22 godine kasnije na tome bazirati energetika. Obnovljivi izvori su u to doba bili futuristička priča jer se smatralo da su nuklearke vječne, dok je danas situacija obrnuta”, ističe Čorak. Zbog svih tih razloga je i investitorima, kao i kreditorima, teško procijeniti kakva situacija će biti u narednom razdoblju i što će biti isplativo. Trendovi pokazuju da su cijene energetskih uređaja sve manje, a istodobno raste cijena usluge, odnosno održavanje. Pitanje je i što će biti s velikim energetskim mrežama ako će se elektroenergetski sustav lokalizirati i postojat će puno samodostatnih sustava. “Hrvatska ima veliku priliku za energetske investicije, koje su uz to i obnovljivi izvor, u hidropotencijalu. U Europi neće više biti velikog rasta investicija u hidroelektrane jer su potencijali uglavnom iskorišteni. S druge strane, u Hrvatskoj ima još
MORAMO VRATITI POVJERENJE INVESTITORA U MOGUĆNOST I SIGURNOST INVESTIRANJA U
HRVATSKOJ, A UZ JEDNOKRATNU SUBVENCIJU TREBA UVESTI 50 TISUĆA MIKROSOLARA DO KRAJA 2020., SMATRA PLEIĆ
INTERESANTNO JE I PITANJE HVATANJA I TRAJNOG SKLADIŠTENJA
UGLJIČNOG DIOKSIDA ŠTO SE MOŽE PROMATRATI I KAO DOBAR INVESTICIJSKI PROJEKT, DO SAD NEPREPOZNATOG POTENCIJALA, ISTIČE CAR
puno prilika i neiskorištenih potencijala”, naveo je. Europarlamentarac Davor Škrlec u sklopu EIF-a je upozorio na nužnost prilagodbe javnih politika i investicijskih planova naše zemlje s energetskoklimatskom politikom Europske unije.
“Važno je da li Hrvatska svoje energetske dokumente radi samo zato da bi formalno zadovoljila obveze prema Bruxellesu ili zbilja misli ozbiljno i daje mig investitorima da je spremna za njih. Europska unija želi zadržati lidersku poziciju u čistim tehnologijama i energetskoj učinkovitosti, a isto tako u narednom razdoblju dalje razvijati taj sektor”, kazao je Škrlec. Dodaje da je energetska politika zapravo kružna ekonomija jer povezuje energetiku s gospodarenjem otpadom i transportom što su kritični sustavi u proizvodnji CO2. Zbog svega toga je nužno razviti tržište kapitala koje će prepoznati prednosti ulaganja u čiste tehnologije. “U brojkama EU paket čiste energije znači 379 milijardi eura ukupnih investicija godišnje, uz dodatnih 177 milijardi eura godišnje javnih i privatnih investicija od 2021. te porast BDPa za jedan posto u idućem desetljeću. Tu je i 900 tisuća novih radnih mjesta koja trenutno ne postoje uz smanjenje emisija ugljika EU gospodarstva za 43 posto. U konačnici će se tu ostvariti i posebnih 27 milijardi eura godišnje za istraživanje i razvoj”, istaknuo je Škrlec. Dodaje da se ovdje računa o dodatnih 700 tisuća radnih mjesta u građevinskom sektoru, 230 tisuća novih inženjera te 27 tisuća ljudi vezanih uz industriju čelika i željeza. Francuska je jedna od zemalja koja je naviše napravila po pitanju primjene novih tehnologija.
“Oni su svoj zakon o toj tematici nazvali Zakon o tranziciji energije što dovoljno govori o tome da oni imaju čitavu strategiju koja u svojoj bazi ima, ne primjenu, nego tranziciju energije. Energetska tranzicija zahtjeva istovremeno uštedu energije i zamjenu energenata. S druge strane, jednom optimizirana, energetska tranzicija je kapitalno zahtjevna ali održiva. U konačnici su Francuzi zaključili da im je energetska tranzicija prilika za održivi ekonomski rast”, kazao je zastupnik Europskog parlamenta.
Ekonomski isplativi projekti
Europska unija za investicije za europsko je tlo namijenila dosta novca, a u sklopu toga i za energetiku, no prethodno je nužno zadovoljiti i niz uvjeta da bi se taj novac mogao uzeti, poručio je Branko Baričević, voditelj Ureda Europske komisije u Hrvatskoj. “Energetika je vrlo važna za EU, ali tu ima još puno problema jer i dalje postoji 28 regulatora koji svaki ima svoj način rada i prateću regulativu. Kada govorimo o energetskoj uniji, podsjećam na krizu od prije dvije godine kada je početkom krize u Ukrajini došla u pitanje redovna opskrba energentima dijela članica. Tada smo shvatili da moramo stvoriti sustav koji će moći odgovoriti na ove izazove. Iako stvar nije još gotova, napravilo se puno, a čak su i zemlje poput Malte povezane s europskim sustavima. Radi se o velikim sustavima za koje je potrebno puno novca i puno vremena. Primjerice, ako bi Italija iz nekog razloga ostala bez svojih izvora struje, Unija trenutno nema kapaciteta prijenosa s kojima bi joj isporučila više od 10 posto potreba”, kazao je. U Hrvatskoj je posebno zanimljiv projekt LNG terminala te je u njemu spremna sudjelovati. Baričević ističe da je primarno da projekti budu ekonomski isplativi, no da ima i onih koji imaju i neku širu društvenu ulogu. EU na ovim projektima, prije svega, sudjeluje kroz tzv. Junckerov plan i baziran je na 315 milijardi eura jamstava za investicije privatnog sektora. U zadnjih 1,5 godina je mobilizirano 168 milijardi eura, a četvrtina je završila u energetskom sektoru.
“Iako se često kritizira da je Junckerov plan namijenjen samo velikim i bogatim zemljama članicama, činjenica je da je u totalu na njih otišlo najviše novca, ali je isto tako podržano mnogo manjih projekata u malim članicama koji bez ovog instrumenta ne bi bili pokrenuti”, kaže Baričević. Do sad je na neki način na listu EUa ušlo ukupno 11 projekata od njih 600tinjak na razini čitave Unije. Energetsko se poduzetništvo može pokrenuti kroz obnovljive izvore energije i kogeneracije (OIEiK), energetsku učinkovitost te korištenje plina kao osnove visokoučinkovite trigeneracije smatra direktor sektora poslovnog razvoja Udruženja obnovljivih izvora energije Hrvatske Aljoša Pleić. “Pri tome se javljaju administrativni, financijski i tehnički problemi. Trebali bismo poticati male elektrane i proizvođače energije kako bismo doprinijeli ravnomjernom razvoju cijele Hrvatske po pitanju OIE, a na tom tragu važan je razvoj nediskriminirajućih modela financiranja. Ponosimo se što smo turistička zemlja koja najveći dio BDPa puni upravo iz ove aktivnosti, pa si tim više ne bismo smjeli dopustiti da obala i otoci usred sezone ostanu bez energije zbog preopterećenja”, upozorio je Pleić. Između ostalog, dodao je, treba vratiti povjerenje investitora u mogućnost i sigurnost investiranja u Hrvatskoj, kao i da bi uz jednokratnu subvenciju trebalo uvesti 50 tisuća mikrosolara do kraja 2020. Na tom tragu, prva bi se faza uvođenja odnosila na poduzetnike čime bi im se olakšalo poslovanje i privuklo investicije veće od milijarde kuna te nekoliko tisuća radnika u sektoru obrta, srednjeg i malog poduzetništva.
Izazovi za elektroindustriju
Stjepan Car, član Nadzornog odbora Zelene energetske zadruge (ZEZ) kazao je, u sklopu prezentacije o utjecaju strategije nisko ugljičnog razvoja na elektroindustriju, kako su ciljevi gospodarske politike EU smanjenje emisije stakleničkih plinova, povećanje energetske učinkovitosti, učinkovito korištenje resursa sa smanjenim utjecajem na okoliš, održivi industrijski preporod temeljen na ulozi potrošača te malom i srednjem poduzetništvu i internacionalizacija poslovanja. “Niskougljična strategija podrazumijeva smanjivanje oslobađanje ugljičnog dioksida, ali i brigu o oslobođenom ugljičnom dioksidu kao sirovini za druge proizvode. Interesantno je i pitanja hvatanja i trajnog skladištenja ovog plina što se može promatrati i kao dobar investicijski projekt, do sad poprilično neprepoznata potencijala”, napomenuo je. U udovoljavanju visoko postavljenih ekoloških normativa, odgovor izazovima stavljenima pred elektroindustriju leži u korištenju novih tehnologija kao što je nanotehnologija, 3D štampanje ali i rješenja koja stvara priroda (bionika) u izradi dijelova za rad elektromotora i tehnološka inovativnost. “Sve bismo trebali digitalizirati jer održivi gospodarski smjer razvoja tako uz kružno gospodarstvo podrazumijeva i procese minimalnog utjecaja na okoliš uz minimalnu potrošnju resursa, korištenje obnovljivih izvora energije, energije gubitaka u pretvorbi i energije raspršene u prostoru, zatim inovacije koje donose povećanje energetske i ekološke učinkovitosti u skladu s nisko ugljičnim smjerom razvoja te internacionalno tržišno natjecanje s proizvodima i procesima koji pridonose održivosti industrije”, poručio je Car.