Širenje ili nagađanje
Virovo preuzimanje šećerana u Srbiji još je na dalekom štapu
STATUS GLAVNOG TAKMACA VIRU DAJE ČINJENICA
DA SRBIJANSKI “KRALJ” ŠEĆERA MIODRAG KOSTIĆ PROIZVODI 70% ŠEĆERA PA JE ODABIR NJEGA ZBOG MONOPOLA NEIZVEDIV
Prije prvog kruga prodaje grčki vlasnik šećerana Crvenka i Žabalj istaknuo je cijenu od 25 milijuna eura
Mediji u Hrvatskoj ovih dana prenose informacije kako je hrvatska šećerana Viro sa svojim francuskim partnerom Cristal Unionom u postupku preuzimanja dvije šećerane u susjednoj Srbiji, no ta priča daleko je od realizacije. Uprava grčke kompanije Hellenic Sugar Industry koja je većinski vlasnik šećerana Crvenka i Žabalj u Srbiji koncem 2016. oglasila je međunarodni natječaj za iskazivanje interesa potencijalnih kupaca, a prije desetak dana istekao je rok za predaju pisama namjere, koje je među ostalima dostavio i Viro. No, prava bitka za vlasništvo tek slijedi, jer nakon pregleda pristiglih pisama namjere grčka kompanija tek treba pozvati ulagače na predaju obvezujućih ponuda. Koliko će trajati priprema za drugi krug prodaje, još nema informacija, no izgledno je da će se posao otegnuti do ljeta. Aktualni natječaj nije i prvi pokušaj prodaje koji je grčki vlasnik pokrenuo za svoje šećerane – prije nekoliko godina, zbog ekonomske krize u Grčkoj, država je kao vlasnik Hellenica provela prikupljanje ponuda za sve svoje šećerane, i u Grčkoj i Srbiji, no na koncu je odustala od prodaje. Tada na natječaju nije sudjelovala hrvatska šećerana, no jest njezin francuski partner i odnedavno jedan od dioničara. Viro je sa svojim partnerom zainteresiran za daljnje širenje, to više što u Srbiji već posluje s proizvođačima repe. Poznavateljima tržišta šećera logičan je interes Vira za širenjem i jačanjem horizontalnih veza u cijeloj regiji. No, iz šume informacija koje ovih dana puštaju srbijanski mediji, a u kojima se uzgred spominje i kako Viru u transakciji i osvajanju tamošnje industrije šećera pomaže i hrvatska država, moglo bi se zaključiti da se radi o preuzimanju glavnine proizvodnje šećera u Srbiji, no istina je da dvije šećerane koje drži Hellenic čine oko 30 posto proizvodnje. Interes potencijalnih kupaca u ovom trenutku nije, tvrde analitičari, niti izlaz na tržište Rusije, na kojem je zbog zahtjeva Bjelorusije kao dijela carinske unije, prodaja šećera iz Srbije godinama zatvorena. Status glavnog takmaca Viru daje pak činjenica da je jedan od glavnih kandidata za preuzimanje dvije srpske šećerane tamošnji “kralj” šećera Miodrag Kostić. Njegova grupacija Sunoko posjeduje šećerane u Pećincima, Vrbasu i Kovačnici, a lani je preuzela i jednu u Senti. Budući da se u njegovim pogonima proizvodi 70 posto šećera Srbije, odabir Kostića kao kupca zbog monopola bila bi neizvediva. No, neslužbeno se već neko vrijeme govori da je Kostić s austrijskom Agranom sklopio predugovor o prodaji svojih šećerana u Srbiji, pa bi u slučaju realizacije te prodaje bio u poziciji kupiti šećerane Hellenica. Osim Vira i Kostića, interes su iskazali i srpski prehrambeni industrijalac Petar Matijević, te francuski Teroeos. Prije prvog kruga prodaje kao minimalna cijena koju za dvije šećerane traži grčki vlasnik isticano je 25 milijuna eura, no tek će se po iskazanom interesu odrediti koliko će biti traženo u drugom krugu, u kojemu se, kako saznajemo, već pripremaju i širenja konzorcija koji se natječu, a što upućuje na oštru borbu za srpske šećerane.