Todorić se ipak još ne predaje
Agrokor Plan za likvidnost u zraku
Sberbank ima svoje uvjete prema vlasniku koncerna, a s tim se planom tek trebaju složiti i drugi kreditori
Među sastancima koji se zbog krize Agrokora odvijaju filmskom brzinom jučer je ‘najvidljiviji’ bio onaj na kojemu se okupilo pet vodećih domaćih prehrambenih kompanija dobavljača Agrokora. Domaćin tog skupa, predsjednik Uprave Kraša Damir Bulić, istaknuo je već poznato: sastali su se s ciljem koordiniranja daljnjih aktivnosti i stavova vezano za trenutnu situaciju s Agrokorovom krizom likvidnosti, a idućih dana očekuju više razgovora, pri čemu bi prvi trebao biti već danas u Vladi, s potpredsjednicom Martinom Dalić. Za dobavljače je, međutim, važnije i opipljivije hoće li Sber- bank kao najveći vjerovnik s konzultantima koje su za to angažirao već danas iznijeti tromjesečni plan likvidnosti za Agrokor. Taj plan za ovaj je tjedan potkraj prošloga najavio prvi zamjenik direktora Sberbanka Sergej Poletajev, a on će pokazati koliku su dodatnu injekciju za namirenje dospjelih obveza procijenili minimalno potrebnom, odnosno je li to oko 300 milijuna eura, što je iznos koji se posljednjih dana spominjao u poslovnim krugovima. Kako bilo, interventni tromjesečni plan za rješavanje tekuće likvidnosti veoma je važan zbog nesmetanog poslovanja tj. stabilizacije odnosa s dobavljačima. Međutim, Sberbank ima svoje uvjete prema Ivici Todoriću, a s tim se planom trebaju složiti i drugi kreditori. Osim što se to ne podrazumijeva a priori, treba imati na umu da put od izrade plana do realizacije financiranja i plaćanja nije put od dan ili dva.
Velik interes za sva zbivanja vezana uz krizu Agrokora, međutim, i dalje je u velikoj disproporciji s količinom pouzdanih informacija, barem onih suštinskih, o smjeru trenutačnih scenarija i blizini raspleta dogovora glavnih vjerovnika i Todorića kao (još uvijek) vlasnika koncerna. Tko se s kim iz Vlade ili dobavljača sastao ili se treba sastati tip je informacija koje su zasad očito pouzdanije, ali malo govore o raspletu.
Dokle se stiglo s razgovorima ključnih aktera u koncernu? Još prošli tjedan tvrdilo se da je Todorić spreman na povlačenje iz kompanije (upravljački, a u najvećoj mjeri i vlasnički) kao polaznom točkom za hvatanje ukoštac s temeljitim financijskim i poslovnim restrukturiranjem. Uz to, naznačeno je i da vrlo brzo slijedi formiranje odbora ili svojevrsne privremene uprave koja bi koordinirala kratkoročne mjere i razradu plana dugoročnog restrukturiranja. Te su naznake potkraj prošlog tjedna bile dobile i prilično jasan odraz u cijeni Agrokorovih obveznica - cijena im je s 60-ak centi porasla na više od 70. Te obveznice, doduše, ne mogu se baš pohvaliti likvidnošću, ali kotacije barem donekle odražavaju (ne)povjerenje investitora.
Prema tom obrascu, a s obzirom na to da im je ovog ponedjeljka cijena opet pala ispod 65 centi, reklo bi se da konačni dogovor ipak nije gotova stvar i da još ima natezanja, ponajprije s Todorićem. Prema neslužbenim informacijama iz financijskih krugova, jedna od trenutačno intrigantnih točaka je pitanje tko bi mogao privremeno preuzeti posao upravljanja kompanijom i procesom restrukturiranja. A još su intrigantnija imena koja se pritom vrte. Neslužbeni izvori tvrde da Todorić ruskim bankarima za te funkcije predlaže Franju Lukovića i Mudrinića!? Zasad nije poznato je li taj dvojac o tome i konzultiran. Istodobno, u meda nadžerskim se krugovima tvrdi da bi se za predstojeće upravljačke poslove rado stavio na raspolaganje donedavni čelnik Podravke Zvonimir Mršić, dok ih dio tvrdi da se to pitanje rješava sa za to specijaliziranim ‘head hunting’ agencijama.
Ruski bankari, pod čijom se palicom vodi krizni menadžment, za ekspertize su angažirali Deloitte, a u sjedištu koncerna su već tjednima i financijski stručnjaci američke konzultantske kuće Alvarez & Marsal, koji bi odskora mogli dobiti i nešto širi opseg zadaća od onih za koje ih je prvo angažirao Todorić. U isto vrijeme, a prema planu, ‘toranj’ će polako napustiti većina sadašnjih ‘stanara’ zaposlenika krovne kompanije. Računa se bi od njih 200injak, na toj adresi barem u dogledno vrijeme moglo ostati 40-ak osoba, a što će biti u duljem roku ovisi o tome hoće li plan restrukturiranja ići u smjeru koji će, među ostalim, značiti demontažu krovne tvrtke.
Najnestrpljiviji su svakako dobavljači. Njihove glavne brige dobro su poznate. U osnovi se svode na velika potraživanja prema sustavu Agrokor i strah da bi im u procesu restrukturiranja banke vjerovnici koje vode glavnu riječ u osmišljavanju tog plana mogli nametnuti značajne otpise potraživanja. Primjera radi, kad bi ‘haircut’ u prosjeku bio 20 posto, to bi značio više od tri milijarde kuna. Za domaću industriju to je, kažu, ‘puno previše’.