Najveća mirovinska kriza ikada čeka nas za 33 godine
Katastrofa pred vratima Budući umirovljenici bit će ‘kratki’ za 400 bilijuna dolara
Povećanje dugovječnosti i starenje stanovništva financijski je ekvivalent klimatskim promjenama
Najveća gospodarstva svijeta sjede na mirovinskoj “tempiranoj bombi” čiji bi se financijski učinci mogli mjeriti s povećanjem razine svjetskih oceana, upozorava u svojem istraživanju Svjetski ekonomski forum ( WEF). Kako prenosi CNBC, analiza WEFa smatra kako će buduće generacije biti dio najveće mirovinske krize u povijesti.
Mirovina dvije trećine plaće
Analiza se usmjerila na projekcije koliko bi novca zaposleni u osam država SADu, Kanadi, Velikoj Britaniji, Nizozemskoj, Japanu, Australiji, Kini i Indiji trebali izdvajati tijekom radnog vijeka da bi im u starosti životni standard ostao višemanje nepromijenjen. Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) preporuča da mirovine iznose oko 70 posto plaće. Ako se stvari tako postave, toj skupini od osam država još 2015. nedostajalo je 70 bilijuna dolara u mirovinskim fondovima. Do 2050. ta će svota narasti na nevjerojatnih 400 bilijuna dolara. Drugim riječima, rupa u mirovinskim sustavima svake će se godine povećavati za pet posto. “Očekivano povećanje dugovječnosti i posljedično starenje stanovništva financijski je ekvivalent klimatskim promjenama”, ističe Michael Drexler, direktor financijskih i infrastrukturnih sustava u WEFu.
Generacija stogodišnjaka
Predviđanja govore da će djeca koja se rode tijekom ove godine imati očekivani životni vijek duži od 100 godina što bi značilo da će potrebe njihove financijske sigurnosti u mirovini otići u neslućene visine. U WEFu su stoga sačinili listu od pet preporuka koju bi svaka vlada trebala uzeti u obzir prilikom rješavanja problema mirovinskog sustava. Prva preporuka je naravno revizija radnog vijeka, odnosno podizanje praga za odlazak u mirovinu. Tu je i poticanje tehnološke modernizacije gospodarstva radi veće produktivnosti te poticanje financijskog opismenjavanja. Na kraju, tu su i zahtjevi veće transparentnosti mirovinskih sustava te pružanje standardiziranih i jasnih podataka kako bi svi građani imali jasnu sliku svoje financijske pozicije.
ANALIZA SVJETSKOG GOSPODARSKOG FORUMA USMJERILA SE NA PROJEKCIJE KOLIKO BI ZAPOSLENI TREBALI IZDVAJATI DA IM STANDARD U MIROVINI OSTANE NEPROMIJENJEN