Hrvatska mora pametno iskoristiti svoju izvrsnu geostratešku poziciju
Antonija Glavaš, članica Uprave Prvog plinarskog društva, otkriva kako je toj kompaniji uspjelo prerasti iz lokalne tvrtke u ozbiljnog regionalnog igrača te analizira situaciju na energetskom tržištu
Vjerujemo i nadamo se kako će cijene ostati stabilne i zadržati standardnu krivulju, ovisnu o tržišnim potrebama, a ne izvanrednim situacijama
Hrvatska je u proteklih godinu dana imala značajnih turbulencija na energetskom tržištu, posebice po pitanju liberalizacije tržišta struje i plina kao i reguliranja cijene obnovljivih izvora energije. Kakva je situacija na tržištu plina te što možemo očekivati u narednom razdoblju, razgovaramo s članicom Uprave PPDa Antonijom Glavaš.
PPD je već 10-ak godina ozbiljni igrač na hrvatskom plinskom tržištu. Koje su bitne razlike u poslovanju između 2006. i danas?
PPD je osnovan 2001. radi plinofikacije u ratom razrušenom Vukovaru, čime je uvelike utjecao na kvalitetu života lokalnih ljudi i poduzetnika. Od 2001. do danas, osim vlasničke strukture u kojoj je Energia Naturalis, krovna tvrtka i 100-postotni hrvatski vlasnik tvrtke, PPD je poslovanje razvio iz lokalne u regionalnu priču. Sukladno promjenama na domaćem tržištu prirodnoga plina, pratimo tržišno djelovanje i kompletnu organizaciju prilagođavamo tržišnom načinu poslovanja. Unutar same tvrtke su se dogodile velike promjene, jer s nekadašnjih 20 zaposlenih u PPD-u danas u grupaciji ENNA-e imamo ih više od 150 i čak 50% visokoobrazovanih. Smatramo kako je za dugoročno funkcioniranje tvrtke potrebna visoka unutarorganizacijska fleksibilnost koju mi i danas zadržavamo. Naši temeljni principi dugoročna partnerstva koja osiguravamo povjerenjem naših poslovnih partnera od početka pa sve do danas ugrađeni su u naše poslovanje, kao i socijalna osviještenost te briga o ljudima. Ako ćemo povući paralelu izmeđuPPD 2006. i ovoga danas, bez zadrške ću reći da smo iz lokalne tvrtke izrasli u regionalnu s izvrsnim rezultatima, no odnos prema poslu, prilikama i poslovnim partnerima i dalje je ostao isti.
Često se može čuti da Hrvatska ima previše distributera plina, oko 36?
Ne bih rekla da je problem broj distributera, jer ih neke europske zemlje imaju i više. Njihov broj ovisi o tržištu pojedine zemlje i strategije kojom će osigurati opstojnost i dugoročno poslovanje takvih subjekata. Velik broj naših distributera u vlasništvu je lokalnih samouprava ili su dio komunalnih tvrtki na lokalnim područjima. U tržišnom okruženju takve tvrtke ne mogu odgovoriti tržišnim zahtjevima, ni organizacijski, ni financijski. Zato je nužno učiniti promjene kako bi takve tvrtke osigurale stabilizaciju i nastavak poslovanja, za što je potreban dodatni kapital. Smatram da je jedini mogući sljedeći korak njihova privatizacija i okrupnjavanje, čime bi se osigurala optimizacija troškova, stabilnost poslovanja i investicije, posebice u IT tehnologiju kako bi mogli pratiti sve promjene i napredovanje koje nam nosi energetski sektor.
Najavljena je potpuna liberalizacija plinskog tržišta, ali Vladinom intervencijom preko HEP-a je cijena i dalje regulirana. Kako vi procjenjujete stanje s liberalizacijom?
Sukladno EU direktivi, i plinsko tržište je liberalizirano u Hrvatskoj. Vladina intervencija regulacije cijena je usmjerena na socijalno najosjetljiviju kategoriju korisnika prirodnoga plina no, nažalost, nije realna s obzirom na aktualne cijene prirodnog plina na europskom tržištu kojem i mi pripadamo.
Direktiva nalaže da opskrba u obvezi javne usluge mora osigurati plin u situacijama kada je najpotrebniji, a to su hladni zimski mjeseci što iziskuje vrlo visoke troškove. Neophodno je osigurati skladišne kapacitete i plin koji se u ljetnim mjesecima kupuje, plaća i sprema u skladište, a isporučuje i naplaćuje tek na zimu. Očekujemo kako će s idućom godinom tržište biti do kraja razigrano, a na opskrbljivačima je da rade na kvaliteti usluga i proizvoda. Nužne su reorganizacije tvrtki jer se od reguliranih djelatnosti okrećemo tržišno orijentiranom poslovanju.
Kakva je situacija s potrošnjom plina?
Unazad dvije godine potrošnja prirodnog plina nema silaznu putanju što možemo zahvaliti hladnoj zimi. Mislim kako je ta potrošnja naslonjena i na proizvodnu djelatnost i to ne nužno kao primarni emergent, već kao komplementaran s obnovljivim izvorima energije. Razvojem poduzetništva, ESCO projektima, plinskim elektranama, daljnjoj plinofikaciji područja RH, prirodni plin zauzima iznimno veliku ulogu i samim time očekujemo porast potrošnje, ako ne u godinu- dvije, onda sigurno u sljedećih pet.
Koliko je važno usklađivati nacionalnu energetsku strategiju sa susjednim zemljama jer plinovod gotovo nikad nije vezan samo za jednu zemlju i jedno tržište?
Europska direktiva nalaže usklađivanje nacionalne energetske strategije sa zemljama u okruženju, što je očekivan i normalan tijek budući da je sigurnost opskrbe visokopozicioniran preduvjet na listi prioriteta opskrbe plinom. Prilikom usklađivanja nacionalne strategije sa susjednim zemljama trebamo voditi računa o postojećim tehničkim preduvjetima, ali i uskladiti i plan investicija. Naša geostrateška pozicija je izvrsna i samim time dobivamo na važnosti u našoj regiji. To trebamo pametno iskoristiti.
Cijene energenata su zadnjih godina imale velike oscilacije. Očekujete li da bi, posebice po pitanju plina, cijena u narednom razdoblju mogla biti stabilna?
Teško je sa sigurnošću reći kakve će biti cijene plina, jer na njih, osim ponude i potražnje, utječu geopolitičke promjene. Kratkoročno gledano, vjerujemo i nadamo se kako će cijene ostati stabilne i zadržati standardnu krivulju, ovisnu o tržišnim potrebama, a ne izvanrednim situacijama.
Plin je i značajno geopolitičko pitanje. Što očekujete po pitanju dobave plina preko Ukrajine, koja bi mogla biti obustavljena?
Mislim kako dobava plina neće biti ugrožena jer je svakom proizvođaču i trgovcu cilj prodati svoj proizvod. Ako bi i kada bi došlo do obustave isporuke preko Ukrajine, uvjerena sam kako Rusija ne bi odustala od ove regije u kojoj je dominantan dobavljač.
Ukoliko bi do toga ipak došlo, sve aktivnosti bi sigurno bile pravovremeno iskomunicirane s partnerima u regiji.
VELIK BROJ NAŠIH DISTRIBUTERA U VLASNIŠTVU JE LOKALNIH SAMOUPRAVA ILI SU DIO KOMUNALNIH TVRTKI. JEDINI MOGUĆ SLJEDEĆI KORAK JE PRIVATIZACIJA I OKRUPNJAVANJE, ČIME BI SE OSIGURALI STABILNOST POSLOVANJA I INVESTICIJE