Porinuće prvoga domaćeg vojnog broda u 16 godina
Brodosplit Prototip Obalnog ophodnog broda za HRM napokon ide u more
Splitsko brodogradilište ovim vijednim projektom za MORH stječe i reference važne za povratak u nišu brodogradnje specijalne namjene
Od zadnjeg porinuća vojnog broda u nekom od naših brodogradilišta, za potrebe Hrvatske ratne mornarice, prošlo je dugih 16 godina, kada je u Kraljevici porinuta raketna topovnjača RTOP “Kralj Dmitar Zvonimir”. Ove subote će u splitskom brodogradilištu “Brodosplit” iz BSOovog zatvorenog hangara po prvi put javnosti biti prikazana tzv. “Novogradnja 540”, odnosno prototip Obalnog ophodnog broda za Obalnu stražu RH. Bit će to tzv. radno porinuće, jer će brod biti dovršavan u moru još dva mjeseca nakon toga. Očekuje se da će sve potrebne testove proći tijekom ove godine, pa će onda biti organizirana i “konačna” primopredaja. Ugovor između Ministarstva obrane RH i Brodosplita za gradnju pet obalnih ophodnih brodova potpisan je 2. prosinca 2014., a vrijednost mu je gotovo 400 milijuna kuna.
U tu je cijenu uključena izrada glavnog projekta broda, te gradnja prototipa i još 4 takva broda u seriji, a novi hrvatski Ophodni brod u cijelosti treba biti hrvatski proizvod.
Kašnjenje zbog promjena
Nakon dovršetka opremanja broda u moru započinju opsežna ispitivanja broda u luci i plovidbi, a završetak svih primopredajnih ispitivanja očekuje se do kraja 2017., kada će brod službeno dobiti ime i biti predan na uporabu HRM. No, kako je riječ o prototipu, i nakon primopredaje broda HRMu slijede posebna ispitivanja. Ona će se provoditi u najtežim vremenskim uvjetima na Jadranu, a imaju za cilj dati ocjenu izdržljivosti i optimalnosti tehničkih rješe- nja i svojstava prototipa.Izrada prototipa trajala je godinu duže nego je planirano, a Leonardo Martinović, Brodosplitov direktor projekta, objašnjava da su odmah s početkom projektiranja prototipa, a temeljem pred-projekta kojeg je izradio Brodarski institut, izvršena prva kompjutorska ispitivanja koja su pokazala manjkavosti pred-projekta i vrlo velikog rizika postizanja taktičkotehničkih zahtjeva koja su obveza graditelja. Dodatno je Brodosplit morao krenuti u ponovno odobravanje dokumentacije, čime se potvrdila manjkavost samog pred-projekta.
Hrvatske opreme 80%
Martinović kaže da se osnovna modifikacija odnosila na promjenu materijala od kojeg se brod gradi. Trebao je biti građen od običnog brodograđevnog čelika, no ugrađen je čelik povišene čvrstoće, dakle manjih debljina čija je tehnološka obrada tijekom gradnje teža, ali je zato brod lakši i operativniji uz manju potrošnju. Sljedeća modifikacija je bila produženje broda za dva konstruktivna rebra, odnosno za 1,5 metar te je on sada dugačak 43,5 metra i forma mu je vitkija i bolja. Ovim projektom Brodosplit će steći značajne reference za povratak u nišu brodogradnje specijalne namjene.
Martinović kaže da će nakon konačne primopredaje odraditi još četiri broda dogovorenim tempom. Ističe da je od ukupne ugrađene opreme 80 posto od hrvatskih proizvođača, a rad je 99 posto Brodosplitov.
Inače, splitski škver je 1960ih započeo s razvijanjem projekata izgradnje podmornica. Za potrebe bivše države izgradilo se čak osam podmornica, 18 diverzantskih ronilica, četiri pomoćna višenamjenska transportna broda i četiri barže za prijevoz goriva. Brodosplitov ‘vojni program’ svoj je razvojni put započeo gradnjom torpednih podmornica te isporukama velikih desantnih brodova Cetina i Krka i 1996. godine gradnjom diverzantske podmornice Velebit za potrebe HRMa, koja je bila i zadnja vojna gradnja.