Hrvatske tehnološke tvrtke bježe preko Atlantika, ali i u Mađarsku
Pitanje poslovne klime Malim tehnološkim tvrtkama lakše je razvijati u RH, ali prodavati kroz tvrtke u inozemstvu
IT industriju nepovoljno poslovno okruženje tjera da se djelomično ili potpuno preseli
Iako Hrvatska ima relativno snažnu IT industriju, nepovoljno poslovno okruženje tjera je da se djelomično ili potpuno preseli u zemlje s povoljnijom poduzetničkom klimom, rečeno je na panel raspravi ‘Startupi i izvoz bez granica’ koja se održala u sklopu 12. konvencije Hrvatskih izvoznika. Zbog toga mnoge domaće tvrtke knjiže svoj prihod u SADu ili nekoj od europskih zemalja. Najznačajniji globalni centri IT industrije su Berlin, London te područje San Francisca.
Kako pojašnjava Alan Sumina, direktor i osnivač tvrtke za razvoj mobilnih igara Nanobit, oni su morali dio poslovanja prenijeti u Mađarsku, a dio u Rumunjsku. “Hrvatska je relativno malo tržište, a uz to još nam i regulativa nije usklađena sa svjetskim trendovima. Mi smo otvorili podružnicu u Mađarskoj jer Hrvatska nema potpisan ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja sa Sjedinjenima Američkim Država, a s druge strane Mađarska je to riješila na jedan od najboljih načina u svijetu.
Isto tako, Google Play, elektronska trgovina mobilnog sustava Android, ne vrši plaćanja u Hrvatskoj, a u Mađarskoj da. Pokušali smo s Googleom ispregovarati da prošire svoju uslugu plaćanja i na Hrvatsku, ali jednostavno su nam objasnili da im se to ne isplati zbog jedne ili dvije tvrtke koje bi to koristile. Ta ‘avantura’ u Budimpeštu nas godišnje košta oko 100 tisuća eura, ali nam se to u konačnici itekako isplati. S druge strane, jasno mi je da je manjim tvrtkama to veliki trošak kojeg ne mogu jednostavno podnijeti”, kaže Sumina. Dodaje da su se na odlazak u Rumunjsku odlučili zbog nedostatka radne snage u Hrvatskoj. “Iako se često ističe da nam fali programera, mislim da u Hrvatskoj to nije najveći problem. Iz vlastitog iskustva, kao i iskustva kolega, jasno je da nam nedostaju svi profili ljudi u IT industriji.
Iskustvo u sektoru
To nisu uglavnom top stručnjaci, nego jednostavno ljudi s iskustvom u ovom sektoru. Takvih u Hrvatskoj nema. Mi osobno nismo prevelika tvrtka, ali prva tvrtka do nas je 10 puta manja i jasno je da nemamo od koga uzeti radnike. Zbog toga smo otišli u Rumunjsku koja je po tom pitanju puno razvijenija”, kazao je Sumina.
Ističe da njegova tvrtka posluje u gotovo svim dijelovima svijeta, a u novije vrijeme imaju problema u Kini koja je ograničila ulazak novih mobilnih igrica na svoje tržište prije nego što ih pregleda i odobri stručna komisija, a što opet iziskuje vrijeme, birokratske zapreke te novac. Sa sličnim problemom se susreo i Marko Kovač, osnivač i direktor Repslyja, tvrtke koje je razvila istoimeni softver za upravljanjem prodajom na terenu. Oni su sjedište odlučili preseliti u SAD zbog jednostavnosti poslovanja. “Iako je u teoriji moguće prevladati dvostruko oporezivanje i manipuliranje dionicama i u Hrvatskoj, u praksi je to gotovo nemoguće jer SAD i Hrvatska imaju razne porezne stope, zakone, a i samu fiskalnu godinu. Odlučili smo da nam je puno lakše raditi u Americi. Razvoj će nam i dalje ostati u Hrvatskoj, ali marketing i prodaja će biti u Americi. Vi u Hrvatskoj jednostavno nemate stručnih menadžera za to područje. Mogli bi uzeti nekog da uči kod nas, ali to je preveliki rizik za malu tvrtku”, navodi Kovač koji je svjestan da je cijena rada u Hrvatskoj svega četvrtine one u Americi. Ističe da su oni imali sreće jer poslovna zajednica na engleskom govornom području, SAD, Australija, Velika Britanija i Novi Zeland, ima praksu kupovati softver preko weba, što malim tvrtkama, poput Repslyja, omogućuje da budu globalno prisutni. Adrian Ježina, osnivač B.neta i poslovni anđeo, kao primjer zašto tvrtke odlaze iz Hrvatske navodi njihov projekt u Splitu.
Posao za klijente
“Tvrtka je bila globalno prisutna, a naši prvi problemi u Hrvatskoj su se pojavili kad nismo mogli odavde više obavljati dio posla za neke klijente u Americi. Problemi s različitom regulativom, poreznim sustavom i vizama nas je doveo do situacije da ili odustanemo od posla ili da taj odjel preselimo u SAD. Odlučili smo se na selidbu i taj odjel je danas u Dallasu. Žalosno je što nam je otišlo 20 stručnjaka s čitavim obiteljima i teško je očekivati da će se oni više vraćati jer tamo rade za 130 tisuća dolara godišnje”, kaže Ježina. S nedostatkom stručne radne snage susreo se i Saša Miklošić, osnivač startupa NanoDiy koji je patentirao tiskanje na tekstil koje je pet puta jeftinije od klasičnog. Kaže da se oni, barem za sad, nisu odlučili za vlastitu distribucijsku mrežu neko sve odrađuju preko tvrtke partnera.