KONTROLA KVALITETE NA NAŠEM TRŽIŠTU NIJE DOBRA
AUTOHTONI PROIZVODI >>
Nemamo pouzdanih laboratorija pa u jednom proizvod proglase ispravnim, a u drugom ne, kaže Bračić
Hrvatska je na 13. mjestu u EU po broju zaštićenih autohtonih proizvoda, koji postižu dva do tri puta veću cijenu od ostalih, istaknula je Jelena Đugum pomoćnica ministra poljoprivrede na okruglom stolu održanom pod nazivom “Autohtoni hrvatski proizvodi – med, bučino i maslinovo ulje”, održanom u organizaciji Večernjeg lista, Poslovnog dnevnika i portala Agrobiz u Zagrebu.
“Prema statistikama, promet takvim proizvodima u svijetu godišnje dostiže 50 milijardi eura, što je oko šest posto ukupne trgovine poljoprivrednim proizvodima. U nekim zemljama, čini i do 15 posto ukupnog poljoprivrednog izvoza”, rekla je Đugum. Dodala je i kako Ministarstvo poljoprivrede pomaže proizvođačima u specifikaciji i zaštiti njihovih proizvoda već treću godinu, i to s maksimalnim iznosom do 75.000 kuna.
Na zahtjev proizvođača meda mijenja se pravilnik i na teglicama će morati biti navedena zemlja podrijetla, više neće biti dovoljno da piše samo “EU” ili “neEU”. Isto tako, morat će biti naznačeno ako se u boci bučinog ulja nalazi više od 20 posto suncokretovog ulja.
Udruženi sa Slovencima
Na zaštiti autohtonih proizvoda zadnjih se godina surađuje i sa susjedima Slovencima, a nakon zaštite ekstra djevičanskog maslinovog ulja sada se radi i na zajedničkoj zaštiti meda, kranjske kobasice, kulena te još nekih proizvoda iz Zagorja i Međimurja. Inače, u EU svoje autohtone proizvode najviše štite mediteranske zemlje poput Francuske, Italije i Španjolske, dok primjerice Estonija nije zaštitila nijedan proizvod.
Marina Dobošić, čija obitelj godišnje proizvede između 10.000 i 12.000 litara bučinog ulja upozorila je da taj posao postaje neisplativ zbog uvoza iz Slovenije. “Tamo se boca bučinog ulja, u kojoj je 90 po- sto suncokretovo ulje, prodaje za 11 kuna. Takvo se ulje u kojem buče skoro i nema onda prodaje u hrvatskim dućanima po 40 kuna, i jako mu je teško konkurirati s pravim koje košta od 70 do čak 150 kuna. A domaći proizvođači se uništavaju međusobno umjesto da prijave šverc“, rekla je. Za kvalitetan proizvod ipak ima mjesta, pa je obitelj Dobošić, koja obrađuje 60 hektara zemlje i ima dva kooperanta, otvorila trgovinu na zagrebačkoj tržnici Jarun, a uskoro će otvoriti trgovine u Ilici i Vlaškoj ulici.
Ivan Bračić, osnivač i savjetnik Uprave PIPa, istaknuo je kako vrijednost pčelarske proizvodnje konsolidirano iznosi oko 500 milijuna kuna, no čak 80 posto domaćeg meda završi u sivoj zoni, mahom u prodaji na kućnom pragu. Zato bi većina pčelara mogla bojkotirati, inače, dobru ideju o uvođenju nacionale teglice za med, kojom bi se dobilo na prepoznatljivosti i olakšalo brendiranje hrvatskog meda.
“Ne znam hoće li ta teglica biti ulaganje ili trošak. U svakom slučaju, treba više kontrolirati kvalitetu meda, a mi nikako da izgradimo cjelovit sustav. Potrebna je viša razina dodane vrijednosti, med bi trebao biti samo temelj. Ministarstvo zdravstva je zaduženo za pčelinje proizvode više vrijednosti, no loše komunicira s Ministarstvom poljoprivrede. Recimo SAD potiču držanje pčela, a ne proizvodnju meda. Imamo pogrešne mjere poticaja i zanemarili smo propolis, matičnu mliječ, vosak. Bez sustavne politike poticaji su bacanje novca u bunar. Nikad se ne zna tko je za što nadležan i stalno se mijenjaju rješenja, donedavna su to bile zadruge, a sada imamo proizvodne organizacije. Dosad je ministarstvo poljoprivrede poja ticalo uvoz meda. Mi smo 90tih godina bili zemlja uvoznica meda. Proizvodili smo 1200 tona, sa 65.000 pčelinjih zajednica i imali smo oko 6500 pčelara. Danas imamo oko 600.000 pčelinjih zajednica, a po mojoj procjeni je oko 15.000 pčelara, a u proizvodnji smo stiglo do nekih 12.000 tona. Puno ljudi u pčelarima jer su ostali bez posla”, rekao je Bračić.
(Ne) pouzdani rezultati
Napomenuo je i kako u Hrvatskoj nema nijednog laboratorija koji ima pouzdane rezultate. Metode su im, veli, neujednačene kod temeljnih parametara, pa tako jedan proizvod u jednom laboratoriju može biti proglašen ispravnim, a u drugom ne.
Pčelar Milan Vukelić slaže se da će biti problema oko uvođenja unificirane hrvatske teglice, jer će pčelari umjesto dosadašnje dvije, odsad morati plaćati šest kuna.
“Naše društvo nije prepoznalo ulogu pčele i oprašivanja. Nekada je cijena kilograma meda bila kao litra maslinovog ulja, danas niti izdaleka, prodajem po 50 kuna maksimalno. Hrvatska je ekološka zona jer je uništena naša bazna industrija, no tu činjenicu nismo dovoljno izreklamirali iako bi time podigli cijenu naših proizvoda”, rekao je Vukelić, kooperant uspješnog poduzetnika Branka Roglića.
Na terenu 220 ljudi
Zdravko Tušek iz Savjetodavne službe izjavio je kako ta služba na terenu ima 220 ljudi, što, veli on, daje uvid u ukupne kapacitete poljoprivredne proizvodnje. Oni pomažu u zaštiti i u specificiranju proizvoda. Proizvođači bi se sami trebali udruživati jer se tako miču muljatori s tržišta”, rekao je Tušek. Iznio je podatke o akciji navikavanja školske djece na zdravu hranu, pa se tako primjerice organizira kušanje raznih sorti jabuka i krušaka, a radi se i na uvođenju meda u škole: “Zadovoljni smo, raste svijest o zdravoj prehrani, unatoč sukobima s pojedinim ravnateljima kojima je lakše djeci ponuditi hrenovke nego se malo angažirati oko dopreme zdrave hrane.”
ZAŠTIĆENI AUTOHTONI PROIZVODI POSTIŽU DVA DO TRI PUTA VEĆU CIJENU OD OSTALIH. NJIHOV PROMET U SVIJETU GODIŠNJE DOSTIŽE 50 MILIJARDI EURA ČAK 80 POSTO DOMAĆEG MEDA ZAVRŠI U SIVOJ ZONI, MAHOM U PRODAJI NA KUĆNOM PRAGU. POTREBNA JE VIŠA RAZINA DODANE VRIJEDNOSTI, MED BI TREBAO BITI SAMO TEMELJ NEKADA JE CIJENA KILOGRAMA MEDA BILA KAO LITRA MASLINOVOG ULJA, DANAS NITI IZDALEKA, JA PRODAJEM PO 50 KUNA MAKSIMALNO TEŠKO JE PARIRATI UVOZU BUČINOG ULJA IZ SLOVENIJE, GDJE JE LITRA 11 KUNA, A NAŠE PRAVO STOJI 70 DO 150 KUNA