‘Poduzetnicima će poreznici sada češće kucati na vrata’
Naime, kada je on stupio na snagu, postojale su odredbe o rokovima plaćanja i kaznama za nepoštivanje istih, ali nije postojao alat kojim bi se sustavno pratili i selektirali poduzetnici koji ne poštuje propise.
Mazarsov stručnjak i naš komentator Pere Mioč navodi kako se OPZSTAT1 koristi i kao sredstvo praćenja za naplatu PDVa u situaciji kada dobavljač nije platio PDV na vrijeme, a porezni obveznik ujedno nije platio najmanje iznos PDVa obračunanog u računu dobavljača u roku propisanom posebnim propisom o financijskom poslovanju od dana izdavanja računa. Naime, kako tada takav porezni obveznik odgovara kao jamac platac za plaćanje PDVa svojega dobavljača, Mioč ističe i da Porezna uprava upravo preko informacija iz OPZSTAT1 može doći do podataka koji to porezni obveznici nisu na vrijeme podmirili svoje obveze.
“Ova mogućnost napate javnih davanja korištenjem instituta naplate od dužnikova dužnika nije bila toliko naglašena u javnosti, a ni korištena od Porezne uprave u velikoj mjeri u praksi, dok se uvođenjem ovog obrasca očekuje češće korištenje ove mjere. Sve navedene aktivnosti su usmjerene na utvrđivanje i pronalaženje poreznih obveznika koji generiraju nelikvidnost u sustavu te svakako pozdravljamo takve mjere”, navodi Mioč ističući da poduzetnici mogu očekivati da će im Porezna uprava češće kucati na vrata ako ne plaćaju svoje obaveze na vrijeme, i to ne samo prema državi nego i prema dobavljačima.
“Upravljanje likovnošću je uvijek jedan od glavnih fokusa svih poduzetnika, a ovime će biti otežano planirati financiranje na račun dobavljača. S druge strane, uvođenje dodatnih obraza stvara administrativne troškove poreznim obveznicima, od prilagodbe softvera do dodatnog rada njihova osoblja, te se često čuje prigovaranje od strane realnog sektora da se oni u određenoj mjeri pretvoreni u ‘outsourcani servis’ Ministarstva financija. Također, Obrazac se predaje kvartalno, a time dolazi u pitanje i mogućnost pravovremene reakcije u slučaju da se zaista i utvrdi porezni obveznik koji je generator nelikvidnosti. Naime, svima je poznato da se u današnjem poslovnom svijetu sve događa velikom brzinom i reagiranje na temelju informacijama starih 36 mjeseci često neće polučiti nikakve efekte jer porezni obveznici u takvom razdoblju često dođu do potpunog bankrota”, kaže Mioč.
Za Vladu Brkanića ovaj je sustav statističkog prikupljanja podataka o nenaplaćenim računima – potraživanjima nakaradan s nejasnim i dvojbenim učincima. Nakaradan je, kaže, zato što se podaci o nenaplaćenim računima traže od poslovnih subjekata koji su vjerovnici, a ne od dužnika, te se nameće značajan administrativni posao onima koji uredno posluju i koji moraju prokazivati svoje dužnike, umjesto da dužnici izvješćuju koliko su u zakašnjenju u ispunjavanju svojih dospjelih obveza. Identifikacija mjesta nelikvidnosti po njima nije dovoljna, a pita se i tko će poduzeti prekršajne mjere iz Zakona o financijskom poslovanju kojima je propisana novčana kazna zbog povreda zakonskog roka plaćanja (30 dana od datuma računa i sl.) koje iznose od 5 tisuća do milijun kuna i kaže: “Provedbu zakona u tom smislu još nismo vidjeli, a lakoća neplaćanja mora se prekinuti. Živjeti na tuđi račun je poslovna filozofija koju su neki usvojili kao obrazac svog poslovanja!”
PODACI SE TRAŽE OD VJEROVNIKA, A NE DUŽNIKA, TE IM SE NAMEĆE ZNAČAJAN ADMINISTRATIVNI POSAO