Dobavljači od banaka traže podršku za ‘roll up’
Slučaj Agrokor Ramljakov model najisplativiji tvrtkama koje su sačuvale solidnu likvidnost
Očekuje se da će interes dobavljača premašiti kvotu robnog kredita u koji će neki sami, a neki uz pomoć banaka
Dobavljači Agrokora koji prema koncernu imaju nepodmirene tražbine nastale prije otvaranja postupka izvanredne uprave imaju još nešto više od dva tjedna za odluku žele li kroz isporuku robe ili usluga sudjelovati u financiranju koje bi im za dio staroga duga osiguralo prvenstvo naplate. Dobar dio njih zacijelo bi si rado priskrbio taj status jer on pretpostavlja i manji gubitak kad dođe trenutak svođenja računa i utvrđivanja otpisa. Uostalom, upravo su predstavnici dobavljača u privremenom vjerovničkom vijeću prilikom lipanjskog ugovaranja tzv. krovnog kredita prema rollup modelu tražili da se i njima osigura kvota financiranja.
Na kraju je za to predviđeno 50 milijuna eura robnog kredita (što znači i toliki iznos refinanciranja staroga duga, odnosno statusa najstarije tražbine). I iz Agrokora i iz redova dobavljača u više navrata istaknuto kako je interes za dobavljački ‘roll up’ velik. Dva tjedna do odluke o davanju izjave o spremnosti sudjelovanja u takvu aranžmanu nije malo vremena, ali to nije samo pitanje volje već i vlastite likvidnosne situacije i novčanih tijekova. Za dio kompanija koje razmatraju tu opciju odluka podrazumijeva i prethodne razgovore s bankama, pa se tom vrstom priprema mnoge bave i ovih dana.
Financiranje (kreditiranje) kroz isporuku robe ili pružanje usluga jednostavno košta, a ne mogu svi vlastitim financijskim snagama premostiti razdoblje do konačne naplate.
U jednoj od kompanija koja ozbiljno razmatra iskoristiti opciju rollup modela kažu kako se donedavno u poslovanju s Agrokorom isporučeno ionako naplaćivalo tek za pola godine ili godinu dana, pa bi to de facto bio povratak na staru šprancu rokova naplate, barem za vrijednost robe/usluga koju će isporučiti u zamjenu za prednost naplate istoga iznosa starog duga.
Marica Vidaković, prokuristica Kraša i članica privremenog vjerovničkog vijeća, bila je među zagovornicima otvaranja te mogućnosti (i) za dobavljače. Iako je kriza Agrokora mnoge u dobavljačkom lancu likvidnosno oslabila (pogotovo one sa značajnom izloženošću kroz regresne mjenice), uvjerena je da će banke prepoznati interes u podršci klijentima kroz osiguravanje premosnice do konačne naplate.
Sve u svemu, smatra da je davanje mogućnosti rollupa i dobavljačima dobro i pravedno i da će se po isteku roka interes za sudjelovanje u robnom financiranju pokazati većim od predviđene kvote.
Tu bi kvotu zacijelo potrošile već i one kompanije koje kriza Agrokora nije znatnije poljuljala i koje same mogu izvući milijunske isporuke s počekom naplate. Kod ostalih će očito biti važno kako stoje sa svojim kreditorima i limitima. Dio te priče svakako su i bilateralni aranžmani koji su proizašli iz rješavanja problema regresnih mjenica. Podsjetimo, uoči otvaranja postupka izvanredne uprave, uz 1,4 milijarde kuna tzv. komercijalnih mjenica (ne računajući interne relacije među Agrokorovim kompanijama), dobavljači su imali i 1,76 milijardi kuna duga Agrokora po financijskim mjenicama.
Uz pretpostavku da se interes dobavljača za ‘roll up’ bude znatno veći od 50 milijuna eura vrijednosti robe i usluga, nameće se pitanje kako će provesti alokacija. Kad se je gurala ta ideja, osnovna intencija je bila da se dobavljačima osigura približno sličan položaj kao ostalim (financijskim) vjerovnicima. Među samim dobavljačima, pak, išlo se na to da se u isplatama tzv. starog duga (koje se u kontekstu plana nagodbe inače tretiraju kao avansne) prednost dade malim dobavljačima (OPGima, obrtnicima i tvrtkama s godišnjim prihodom do 5,2 milijuna kuna) kojima su te isplate predviđene u punom iznosu. Mogućnost robnog financiranja utoliko je ponajprije zamišljen kao alat kojim se olakšava pozicija srednjim i velikim dobavljačima.
Po kojem ključu će se među njima rasporediti predviđena kvota financiranja? Vidaković kaže kako su i ti kriteriji zapravo dogovoreni. Budući da je strateški interes dobavljača očuvati prodajni kanal koji imaju u koncernu (Konzumu), i u pogledu alokacije ključna je stvar slijediti strateški interes njegova ozdravljenja i oporavka. To znači i da nije poanta nakrcavati skladišta robom već osiguravati opskrbu robom koja će ubrzati oporavak i podići poslovanje. Pored toga, jedan od čvrsto definiranih uvjeta istaknut i u pozivu dobavljačima početkom ovoga mjeseca je i spremnost na sklapanje novog ugovora o isporuci robe/usluga “uz cijenu i ostale kupoprodajne uvjete koji su jednaki najpovoljnijim ponuđenim u posljednjih šest mjeseci, uključujući pritom i sve komercijalne popuste”.
PO KOJEM KLJUČU ĆE SE MEĐU DOBAVLJAČIMA AGROKORA RASPOREDITI PREDVIĐENA KVOTA FINANCIRANJA
KRITERIJI SU ZAPRAVO VEĆ DOGOVORENI